Kad bi bilo...
Evo 9 ujutro…Sabah zora, I sunce se krije iza tankih oblaka…Mjestimicno I povremeno.Pa se nesto mislim…Da sam u Sarajevu I da nije bilo kako je bilo, do sada bih popio jednu kafu u Koksinelu, I dvije u kancelariji…Sa Cincom I Almasom…Do sada bi procito sve smrtovnice, iznenadio se sto je neko umro u 75 god, a neki dan ga vidio u Vase Miskina. Garant bi znao o svim novim zbivanjima od juce a vezano za Zelju a bogami I Sarajevo. Vec bih do ovih doba poprico sa starom i starim, ono na brzinu u par rijeci samo da vidim sta ima...Kad smo kod toga do sad bi se sigurno posvadjo sa starom jer mi glas promuko...Mora da se opet pilo sinoc...I onda nekako oko ovih doba i Sejo bi bano u kancelariju onako skockan i sa kravatom ko da ide na sastanak vlade, pa priupitao onako glasno al opet u strahu da nas ne uvrijedi”Hocemo li mi sta radit danas, djecaci...” Na to bi Almas poskocio, a svi mu zglobovi pucaju, zgrabio bi mantlu i rekao “ ja za tebe ne znam al ja imam sastanak u Hidrogradnj...