Davor Nenadic

Nesta gledam ove bankovne racune I kreditne kartice. Pa se sabirem sta mi jos treba I gdje I koliko. Pa kontam ocu li sve stic zavrsit dok zviznem. Malo mi ne bi bilo pravo da sve zavrsim pa onda pet dana poslije zviznem…Skoncentrisem se…Razlimgu…Ma nije mi zbog mene nego ce se raja sekirat. Svi ce rec “E jest sve uzduriso I sredio I vidi…Ode…”Eto to ne bi volio…Nek bude makar hefta… Da se opustam… I to ti kazem sve se nesta sabirem, I oduzimam… Oduzmem se ja I onako bez racuna a bogme nesta rijetko. A onda jel odem u EU napadne me neka zedj I ja udarim po vodi. Svi narucuju kruske, dunjevace I sta ti ja znam, a ja bokale vode. Zivci valjda, sta li…   Elem dumam I kontam I neminovno mi misle odlete u davni pluskvamperfekt I kontam kako je bilo sve jednostavnije. Treba to tako jer u proslosti su odgovori za sve sadasnje I buduce probleme… I kontam ono kad sam bio skroz mali… Moji tata I mama su radili I zaradjivali, al bogami se svaki dinar okreto po par puta… Baka bi govorila:”Nema...

Bio sam u EU…Tri mjeseca…Otisao sam mirno I sa velikom zeljom da sve snimim I vidim gdje cu, sta cu I kako cu. Let dole je bio uobicajeno brz I u tri trenutka se stvorih u mom Sarajevu…Cuj mom…Svak ga svojata a niko ga nema nit ce ga ikad imat…Al eto tako se kaze.. Dani I sati su letili u trouglu SA V.Luaka, Zagreb I obratno. Miris cevapa I mora, blistavi Britanski trg, urezivao se dublje u stare oziljke volje I ljubavi prema mjestima za koja me toliko toga veze… SA je sve ljepsi I ljepsi… Raste I raste a sve ljepsi I ljepsi. Mnoge stvari mi se ne svidjaju. A sto bi mi se svidjale kad su nove…Eto sto…Ja sam starac I ne volim promjene. Ja bi da je sve isto. E nemere. Al ovo novo sto grade I rade mi se ne svidja. Mislim svidja mi se kad postanem realan, iskoracim tri koraka na stranu pa pogledam sa strane…Mashaala… Lijepo ko lijepo. Sta me boli do srzi to je da ljudi nisu isti. Zato vise nema Sarajeva… Sad je to sve nesta naopako I drugacije. Mogu se ja izmac I 6 koraka al ne ide. Ne v...

  Nesta gledam ovaj FB I poruke koje se objavljuju. Nema dana da bar 5 poruka ne dodje ono u smislu, “Zivot je jedan, zivi danas, ne misli na juce, uzivaj, ne propustaj, sve je super, budi pozitivan…” Pa onda recepti zdrave hrane…Ih ma nema sanse da ti ista bidne samo ako se svega pridrzavas sto kazu u porukama. Garant se zivi jos 400 godina. Bit cemo neunistivi ko stecci, samo malo da se u to ulozi. Ja vakav kakav sam, kontras I buntovnik, volim sam za sebe razmislit pa skontat sta I kako pa onda sam sebi zacrtat smjernice I tako gargat. Pa sam ondak nesta razmisljo I smisljo I na kraju sam evo smislio nesta pa da vam ja kazem sta je I kako je, naravno koga interesuje I bez opterecenja…. Evo ako se svega pridrzavam I sve poslusam mogu jos izdurat jedno garant nekoliko godina…Ne mogu vise ni sekunde nego sto mi je zacrtano. Tu stele nema. E sad kvalitet zivota do tada je vrlo bitan. Da covjek se ne muci odnosno u ovom slucaju da mi bidne fino. Znaci nista masno, slasno, nema pica, ...

  https://www.youtube.com/watch?v=aF1x4554CjQ Sve mi smeta…Nekad davno nista mi nije smetalo a sad mi sve smeta…Smeta mi kad sam bio negativan I mlad da mi nije nista smetalo a sad vala kad vise nisam mlad sve mi smeta a pozitivan sam…I ondak ispada da mi sve pozitivno smeta, sto sam vec I rekao…Smeta mi… Smeta mi sto se moram cetiri puta odmarat do treceg sprata a do drugog u drugoj zgradi ni jednom…Dje to ima… Kad se penjem na treci sprat odmaram se zato sto se umaram od penjanja…Kad se penjem na drugi sprat ostanem bez daha pred zgradom, pa onda leti da se nadisem na drugom spratu…Smeta mi to…Ima I ozbiljnih stvari koje mi smetaju… Smeta mi sto se djeca vise ne vuku za usi ili za solufe. Po ondak ne znaju rec ni dobro jutro. Meni to smeta a nije mi smetalo komsijama ponjet cekere na treci sprat…I to trkom… I onda mi smeta sto vise nema tate mog da me pohvali sto sam to uradio a ja vec zaboravio. Smeta mi da nije znao isti dan… Smeta mi sto nema biblioteke Vlatko Foht… Et...

Da ja vama, Djeco, napisem par redova prije nego sto odem I prije nego mi vrijeme dodje. Kad vrijeme mi dodje onda se nece imati vremena od silnog uzbudjenja pred put. A I bojim se da cu postat u tim trenutcima ono “ma sta me briga…” A briga me…Vala bas me je briga. Pisem svoj djeci nasoj jer sva su djeca bila nasa nekad tamo davno. Nisu se razlikovala I svak je svacije dijete pazio I cuvao bas ko svoje. E pa tako I ja vama pisem sad. Meni su jos uvijek sva nasa djeca moja djeca, pa sta cu. Istina Bog, sad se djeca dijele na njihovu I nasu, al sve su to budalastine, nema to veze s pameti. Sva su djeca nasa I moja…   A sta bih htio da Vam kazem??? Pa htio bih da Vam kazem da smo vas volili cijeli zivot. Brinuli smo se zbog krzamaka I gnojnih angina. Sekirali bi se kad bi poderali nove pantale il zakacili suknjice na klupu u skoli. Gledali smo vas kako rastete I kako postajete pametniji I bolji svakim danom. To je tako bilo da su djeca postajala pametnijom I boljom od roditelja. I ra...

NeDLJa….Suncana, ali neizilazi mogo bi se smrznut…I moj posteni Bozo izleti ko tane da obavi jutarnju inspekciju baste, al se tako brzo okreno da je umalo zaboravio da treba pisat…Onda je uletio ko tane I eno ga na fotelji lize noge nebi li ih malo zgrijo…Moram uvest podno grijanje na terasi u basci da mi se pasce ne smrzava u ovakvim danima…Nema druge… Sjednem za komFjutor da vidim sta mai u svijetu I pocnem srkat kaficu. Gledam ko je sta radio, gdje I zasto…Vidim pravo dobro bilo svukuda dok sam ja spavo…Malo mi se ko poce okretat film od juce I sta za danas I neko nezadovoljstvo me okrzu jerbo se prisjetih da se moram nac sa bankarom oko 10…On nema para pa da mu ja dam, ko jaranu po povoljnim uslovima…Ja inace pomazem sirotinju ovdje odkako sam dosao ovdje a sto sam ovdje dosao to mi nikad jasno nece biti, iako mi je jasno da sam ovdje dosao iz straha da budem ondje… I kako me to nezadovoljstvo okrznu, tako se sjetih da nisam jos zapalio a vec po kafe popio…Svasta… Upitah sam sebe ...

  Kad se prodje onaj most iza Jablanice I kad se osjeti Hercegovina…Onda I pocne divljanje a I sam ne znam zasto…Krivine nekakve prate rijeku zelenu ili mutnu, zavisi kad ides dole..Treca…..Cetvrta…Puna linija, kamion I zelja da se prodje bez obzira na sve…I prolazi se uz vrisak masine I nevidljivu opasnost sto vreba…Ma deri ga brate Hercegovina je ovo…Ovdje je krv vrelija I dani su duzi a zivot kraci…Samo deri… Izlazi za Mostar…Haj ba ko neki grad…I most se srusio… Benzinska pumpa sa kockarnicom I dobrom kafom…Pici, samo pici sad ce raskrsnica za Stolac…Raskrsnica…Fataj se lijevo….Kratke I krivudave cest I dok dlan od dlan eto te nidje… Dva se auta ne mogu mimoic al se auto dere…Treca druga, druga treca…Ples po okukama I ko da sam u Japanu…Na vrh brda vrba mrda al nema vrbe samo mores jal lijevo jal desno….Opeta lijevo I jos malo pa cu desno…Nizbrdica I nidje nikoga…Crkva ko u Rimu…I nekakav spomenik…Opet lijevo….3 sata I dvaes minuta I eto ga magistrala…Desno…Nisam se ni okreno...

Sinoc me bas krenulo. Gledo neke dokumentarce na HBO pa onda udario po postavkama propustenim dok sam diso punih pluca po Jadranu… Pa me ophrvalo puno, svasta nesta… I ondak kontam kako ce I sta ce da bidne u ovih nekoliko godina sta je ispred mene I pokvarih si popodne a bogami I vece. Da sam sve to uradio ranije u danu bezbeli bi se ufatio gdje Ballantines da se isplacem onako kukavicki kako I dolikuje pobjegulji. Sve u svemu ja vise nista ne kontam, a volio bih da mladi kontaju I skontaju pa da si nadju zivota I naprave sve kako treba da bidne I da su sretni I zadovoljni a ne vako nekako nikako nezadovoljni. U zadnjih pet mjeseci puno sam zundo I svasta video… U nekim situacijama se nisam uzdrzavao I ocitao sam sta sam trebao. Nije to dovoljno ni za sta, vidim ja. Pojma vise nemam ni sta treba da se desi pa da se nesta na bolje popravi. Haj sta cu… Tesko mi brate dodje sto se ta navika prepisivanja toliko ukorijenila u nama I sto vise niko nista nece da uradi bez prepisivanja. Samo...

  U cik zore vec sam na nogama I spreman za tabananje poznatim ulicama, rivom, peskarijom. Par minuta iza pet…Svjetlost dana najavljuje sunce, a ja se jos vise radujem pogledima na more. Boze kako je sve tiho I mirno. E a da je sezona vec bi sve vrvilo od zivota, zvukova I mirisa. Hladno je u kuci I pojacavam grijalicu. Pustam plin na 35 godina starom kombinovanom sporetu Gorenje da kuham kafu jer van sezone u ova doba nigdje je neces popit. Bi me prosto sramota sistanja plina, koliko je jako I bucno, I to da ja sad remetim apsolutnu tisinu. Kafa gotova za tri trenutka, malkice slaga, transistor Grunding iz 70-tih I nekakva italijanska stanica izabrana za slusanje jos 93… od tada ona guma sto pomice stanice ne radi I vazda ista radio stanica…I vazda dobra…Sutim, pusim I mislim kako bi to lijepo bilo da sad vrijeme stane. Pa neka je hladno. Grijalica ugodno siri toplotu po nogama I polako biva toplije. Al I kazaljka na satu se pomice I nekako je zamrzih jer ce zacas izokretat 24 sat...

  CUveno pitanje koje ledi krv u zilama narocito na Ljubelju…Ono kad smo bili puni kafe, farmerki, automatskih kisobrana, suskavaca I sta ti ja znam cega vec ne… I nekako se vazda lijepo prolazilo… E sad na tapu ja kreno jopeta I prva stanica prijateljska Njemacka…Pa ondak Bosna, pa jopeta Rvatska, pa bosna, pa Srbi, pa Rvati …. Jel’ ima sta za prijavit…   Pa nazad kuci pjevajuci pa custom control vovdjena mi kod mene mi kod kuce mi… Jel’ ima sta za prijavit ???   Ja nako ters I nervozan ne saradjujem najbolje u takvim situacijama. Sve sam ih odreda skido s dnevnog reda I prolazio bez problema osim sto me Rvat pokuso ubijedit da nemerem iznjet limun iz Rvatske u Bosnu. Pa sam mu moro objasnit da je to Bosanski limun za koji sam ja emotivno vezan I jos sam mu reko da ja vazda vozam gajbu limuna sa sobom kad sam na Balkanu…Onako…I pustila me budala onako…Lagano… Tako sam ja putovao I slusao vazda isto pitaje al kad dodjoh do kuce, vise nisam mogo izdrzat… Pa sam sve iskanto...

  Uputsvo....Klikni na link pa citaj... https://www.youtube.com/watch?v=pUdhaDCvPWY&list=RDoiWmVc85LOs&index=7 Djeca smo bili I provodili ljeta skupa…Stalno I svake godine… Uvijek ista ekipa…Deset jedanaest I onda sve vise I I vise godina… More sunce, pjescane plaze I nadasve cvrci…Rasla su djeca I mijenjao se hormonalni sastav novih mladih ljudi… I bila je ona…Duge plave kose, do pola ledja… Mozda I duze kad bi zabacila glavu. Voljela je iste stvari kao I ja…Voljela je Supertrump da slusa I da lezi dugo na suncu na ledjima… Meni se cini mi se da sam je volio…I bila je iz tamo negdje… I imala je oci duboke kao more…Ma jos dublje…A smijala se grlato…Iz sve snage…Nalazio sam nacine da se smije…I volio sam to… Pa sam morao kuci u septembru…A I ona…Zbog skole….Najteze je bilo prvu heftu dok pisma ne pocnu dolazit…Onda je bilo lakse…Pismo na dan…Nekad I dva…I ja isto… Islo je to tako dok se nije pojavio neki konj pa je nije okupirao…A ja sam pisao I dalje..I ona je pis...