Davor Nenadic

  Sve…Sve mi fali. Fali mi sto sam ostario I sto me sve manje interesuju lijepe stvari kojima sam se nekad toliko radovao. Lijepe frajle, na cistim ulicama, zalizane I dotjerane. Fali mi sto ne flertujem vise ni blizu kolko sam znao. Sta ce mi to. Poznati klise. Ipak ponekad onako bez veze I bez posebnog cilja, Nasmijem poneku djevojcicu…Pazim Da im je najmanje 35… Da ne bi bilo price kako sam posto pedofil. Nista ljepse nego vidit u ocima onih od 35 onaj bljesak, I radost sto im je neko obratio paznju, I rekao im nesta lijepo. Bilo bi fino kad bi se to moglo stalno, al ne moze…Ne da mi se ni obuci a da idem go na ulicu, vala necu…Fali mi sto mi doctor kaze da sam zdrav ko dren a ja znam da nisam I da se blizi sastanak sa Sv.Petrom. Osjecam kako se raspadam po savovima I kako trunem iznutra. Dusa mi je vec odavno na debeloj rezervi a do sljedece stanice za punjenje je predaleko a ja jos idem I u kontra smjeru….Namjerno. Fali mi da se vise ne poznajemo a tolke godine smo skupa. Vise...

  To ti je 100% tacno...Ja nisam nikad ni za sta kriv i svrseno. Vazda je neko drugi. Od vijeka vjekova. I sad cu to i da elaboriram da ne bude zabune, jednom i za svagda. Nisam ja kriv sto sam se rodio. Nisam imao nikakvog izbora i sad sto da ja budem kriv za stvari koje su potom uslijedile. Jel da? Nisam ja kriv sto sam glavu razbio u starosnoj dobi 4 i zaradio prvi oziljak. Tito je kriv sto je vodio racuna o omladini pa se nekako za njegovog vremena izgradila ta Pionirska dolina i od svih mogucih stvari oni napravise ljuljacku za djecu. Dal je iko pojma imo kolko je to bilo opasno i teroristicki. I kad sam ja pao na glavu, ne samo da sam je razbio, nego 50 godina poslije tektonske ploce su se pomakle i vidje li belaja...A o Banja Luci i Skoplju necu ni da pricam. I sve je to doslo ko posljedica pada sa ljuljacke za koji ce ti moja mati dan danas rec, da sam ja kriv...A nisam. Ko ju je postavio taj je kriv. Da ne spominjem da mi je glava tada natekla i otok se proporcionalno razv...

Meni je moj Dedo uvijek govorio da se dobro zagledam u buducu punicu...I jos mi je rekao da ce mi takva zena biti 30 godina kasnije...Posto sam ja vazda dobro cuo al slabo primjenjivao, trebalo mi je skoro 30 godina da skontam da je moj Dedo opet bio u pravu. Djaba ti je sve...Sto god su stari ikad rekli a mi zapamtili tacno je tako i nikako drugacije. Sve vise i vise sam toga svjestan. Moram dodati da se ovo ne odnosi samo na punice. I mi muskinje sto god smo stariji sve vise i vise licimo na Oceve i na Djedove... Nepogresivo. Fatam sam sebe u nekim situacijama i poredim sa slikom iz proslosti... Pa sam sebe podsjetim na pokrete Djeda kad pali cigaru, il kad srce kafu... Il kad se docepa plecke...Ovu plecku sam fugurativno ubacio...Moj deda je volio vrat i rebra, a ja sam volio plecku... Sad bi ja danas dao sta god oces da mi je malo vrata i naravno malkice rebara...S jedne strane je dosta...   I tako sjedimo moja Mama i ja i naravno ova zena mi u mene mi i nesta ko trunimo i mama...

Sto se mene tice sve zene bi trebalo da se kategoriziraju po grupama...S muske strane gledista... I muskarci bi trebalo da se kategoriziraju po grupama isto...Posto meni pise u rodnom listu izdatog od strane SO Centar Sarajevo da sam musko, ja necu puno sudit o muskarcima, nego ocu o zenama...Koje mogu biti upisane u bilo koju knjigu rodjenih. Dok god pise da su "zensko" sve su iste...Mislim podijeljene na tri kategorije... Imamo kategoriju broj tri to je sa muske strane broj jedan kategorija...Savrsena zena... Onda imamo kategoriju dva po muskoj kategorizaciji...To je Zena majka... I onda imamo trecu kategoriju a to je Zena ljubavnica...   Ova prva kategorija je toliko rijetka da o njoj necu ni da pricam na pocetku, nego prvo da se osvrnemo na jednu zajednicku osobinu za sve tri kategorije... A to je da se sve tri kategorije mijenjaju u vremenu i prostoru a od zavisnosti od toga kolko je jedna zena zadovoljna situacijom u kojoj se nalazi.. Pa kaze... Svaka zena stupa u zivot...

https://www.youtube.com/watch?v=Sk5zxA9UP2Q Cinjenica naucno potvrdjena je da covjek 95 % vremena u toku dana provede razmisljajuci o samom sebi…Svojim postupcima, akcijama, reakcijama, potrebama, emocijama. Uvijek sebe stavi u centar zbivanja I prosudjuje o dogadjajima oko sebe u odnosu na vlastito misljenje, osjecanja, zelje I potrebe. To je cinjenica I ako se malkice zamislite shvatit cete da je to tako I nikako drugacije. Jedes jer si osjetio glad, spavas jer si pospan, ides na posao jer to je jedino sto znas, a ne volis ponekad, nekad si sretan sto ides… Zedan si, nervozan, veseo…Pa zato sto si takav zedan konobar je glup sto je spor, ili si nervozan sto nisi tamo gdje bi htio da budes…Znas da bi mogao al eto ne ide nesta si negdje zaglavio… Onih ostalih 5% su poprilicno jal budale koje ne razmisljaju jerbo su pod hemijom nekakvom ili su budale kosto sam I sam I cijeli dan misle samo o tome kako da druge ucine sretnim I da drugi uzivaju e onda su oni mirni u dusi…E ja sam ti ta...

  Kad sam onomad dolazio u Cemeriku, pita me onaj oficir za imigrante gdje bih volio ici u Ameriku… Kako dje??? Pa kaze mozda imas familije, prijatelja nekog kod koga bi htio otici da si blizu… Haj ti mene lijepi moj posalji na zapadnu obalu sto dalje odavde, na kakav svetionik u Pacifiku da ne smetam nikom a da ni meni niko ne planinari po zivcima… Pa Boziji covjece vidis li ti da je rat tamo u mene mi kod mene, gdje cu imat prijatelja….Nemam ja vise nista I nikog…Sto dalje na zapad I svi su… Tako I bi…Nekih 28 sati poslije ja sletih u Pasco, Washington…11;15 navecer… Ja mog meraka kad vidjoh da nas neko I sacekuje, radosti nikad kraja…Reko dje sam, kaze tu I tu…Bi mi krivo kad sam skonto da je Pacifik jedno 250 milja dalje al sta cu…Valjda vise nisu imali goriva u aviJonu sta li pa se moralo spustit nedje… I ja sta cu…Udri, radi, vozaj kamiJone I svasta I tako proleti borami zacas jedno 5 godina….I povukose me daljine… I ja sta cu haj u Sarajevo… Imam sta vidit…Boze sacuvaj…Br...

  Moj tata se rodio 1933 godine… Jedno od sedmero djece, I oca masinovodje…Mladjen se moj djeda zvao…Baka Milka, Fojnicanka imala je kosu do napo ledja…I uvijek ju je vezivala u pletenicu I onda u pundju na vrh glave. Govorila je brzo I ostro. Dedu Mladjena nisam upoznao jer su ga upucale svabe dok je vozio prema Konjicu u jednom od tunela…Mislim Osenik da je bio…. Sacekale ga stuke, nadleteli, I izmitraljirali… Tako je moja baka Milka podizala sama sedmero djece… Moj tata je iz nekog posebnog razloga imao posebno mjesto u bakinom zivotu. Uvijek je bio ocesljan, ispeglan I uvijek je on dobijao nove cipele. Valjda zato sto je samo on znao hodat po komsiluku, cijepat drva I za nagradu dobit krisku crnog kruha namazanu mascu, posoljenu I sa malo paprike odozgo….Onda bi to moj tata donio kuci a baka je na nepogresiv nacin dijelila na 7 kockica da svako dijete dobije ponesta…Gadna su to vremena bila mogu samo mislit… Ondak je moja baka odlucila da tata nece biti zanatlija…I poslal...

Bilo je to prekrasno Julsko jutro. Galerija se montirala na Ficu, stvari snosile nevidjenom brzinom I za sve je bilo mjesta. Julska smjena za Vis I tri hefte odmora za mamu I tatu a za sestru I mene pocetak dva mjeseca raja na zemlji. Sve se slagalo nevjerovatnom brzinom I za sve je bilo mjesta, sto u autu sto na galeriji. Ja nako mali I kratak pokusavao sam pomoci tati, koje je bio nesta neraspolozen I ko I nije mu se islo. Sestra se uzletala I najmanje 8 puta je gubila onu masnu na vrhu glave bez koje ne bi ni u halu isla…Masna joj je bila sve…Natrpasmo se pa na put…Leti… Uobicajena zastajkivanja I kupovine lepinja u Ostroscu, tresanja oko Metkovica…Magistrala…. Puce Jadran ko petarda pred ocima I samo se na more gleda…Nema stajanja…Trajekt je u 2:30 iz Splita I ako ga ne stignemo valja nocit u Splitu. A to nije u budzetu. Vrelinu u autu razbijaju otvorena leptir cuvena stakla I stalna pjesma. Mama krene, a sestra I ja prihvatimo…Probao je jednom dvaput I tata da se ukljuci al mu je ...