Sarajevski dan...Prvi...
4 ujutro…Nemerem spavat… Vremenska razlika ubi ko cumur, al nema veze… Izdajnicki parket pucketa dok se suljam u kuhinju da pristavim kafu I vodu za caj punici. Sad ce I ona garant kad sam se ushodo. Kafa Frank, kocka secer, poznati fildjani I djezva slomljene drske, al draga I nezamjenjiva. Cigara, telefon, srk kafe I miris iste popunjavaju zorom hladnjikavu kuhinju. Telefon I raport kuci…Kuci????? Dobro de…Ni okreno se nisam eto pumice, nenaspavana a smijulji se. “E sad ces da jedes zete…” Pada komanda I cudjenje da ja nikad ne doruckujem. Oblacenje I izlazak. 7 ujutro. Nebo plavo I cisto. Cudim se onima koji su mi govorili da ne idem u Sarajevo u Novembru jer da je lose vrijeme. Ja sam znao da to nema nikakve veze sa mnom jer kad ja dodjem vrata raja ce se otvorit I nema sanse da kap kise padne. Stojim na izlazu iz haustora I pogledam lijevo I desno. Nema vise razrusene Grbavice I bi mi drago. Al opet me strah sta je iza coska. Pa ostadoh mali duze da uzivam u novim prozorima,...