Davor Nenadic

  Porodi se mjesec I rodi jutro… Barba je vec na doku bio I usporenim pokretima pripremao sve sta je donio… Ne razmisljajuci sta je zaboravio odveza barku I privuce je kraju. Ona svjetlost izmedju noci I sunca… Ona sto lagano dolazi I zna se kad odlazi… Jedini otvoreni kafe nudi mi kapucino I budjenje poslije samoubilacke noci… Gledam Barbu… Lagano, kao na 33 obrta pruza nogu do barke I gipko za svoje godine stade na palubicu maloga kaica. Sve je ukrcano… Popravlja kapu…Raskopcava zamasceni, stari I ko zna kad zadnji put oprani kaputic. Nekako se lagano odgurnu od kamene rive, taman toliko kolko treba da mu druge barke ne smetaju… Kurbla u rukama, zamah nekako cudno kao sa slomljenim ramenom, I cetiri cetvrtine takt dizel motora zapara jutro… Ode Barba… Prvo polako kao da na moru ima pjesaka a onda pobrzo. Pjena mora ga doceka I bijela brazda ostaje za njim. Ode… Ja beskucnik, sjedim I mislim se kako ce to lijepo biti jednog dana kad ja budem star. Kad ja budem imao barku I ovak...

 Kad sam ja bio mali  nadamnom se vrsila strasna kontrola. Eto ono kad sam se tek rodio… Donjelo me iz porodilista I dedo je mislio da je hladno u kuci. Dakle moja baka je automatski postala lozac u parnoj lokomotivi. Sporet se usijavao ali je bio kvalitetan pa je podnosio I drva, I cumur. Bilo je toliko toplo da se moleraj gulio sa zidova, ali po dedinoj procjeni “djetetu je bilo hladno”… Onda ono oko pelena. Ja nisam mogao ko covjek biti u prljavim pelenama duze od tri minute. Nekad ne bih ni zavrsio posao a pelene su se vec mjenjale. Svi su mijenjali pelene na meni u  smjenama jer ja sam vazda morao biti suh. “Anka, nalozi, vidis da je djetetu hladno” vikao je dedo. Meni je bilo toliko hladno da sam odlucio da izadjem iz pelena I posvetim se hodanju, trcanju I ostalim sportovima prigodnim za malu djecu. Ali kontrola nije prolazila. Sad je I baka bila unaprijedjena u kontrolora. “De Mato izvadi onaj kamen, smeta djetetu”, komandovala je vazno. U sekundi bi dedo imao k...