Kontrola

 Kad sam ja bio mali  nadamnom se vrsila strasna kontrola. Eto ono kad sam se tek rodio… Donjelo me iz porodilista I dedo je mislio da je hladno u kuci. Dakle moja baka je automatski postala lozac u parnoj lokomotivi. Sporet se usijavao ali je bio kvalitetan pa je podnosio I drva, I cumur. Bilo je toliko toplo da se moleraj gulio sa zidova, ali po dedinoj procjeni “djetetu je bilo hladno”… Onda ono oko pelena. Ja nisam mogao ko covjek biti u prljavim pelenama duze od tri minute. Nekad ne bih ni zavrsio posao a pelene su se vec mjenjale. Svi su mijenjali pelene na meni u  smjenama jer ja sam vazda morao biti suh. “Anka, nalozi, vidis da je djetetu hladno” vikao je dedo.

Meni je bilo toliko hladno da sam odlucio da izadjem iz pelena I posvetim se hodanju, trcanju I ostalim sportovima prigodnim za malu djecu. Ali kontrola nije prolazila. Sad je I baka bila unaprijedjena u kontrolora. “De Mato izvadi onaj kamen, smeta djetetu”, komandovala je vazno. U sekundi bi dedo imao krampu, motiku, lopatu I ostala pomagala I kubik zemlje bi bio prenesen negdje drugo.

Onda sam krenuo u skolu. O toj kontroli bolje da ne pisem, a ima I raje koja me kontrolise vezano za duzinu price  pa da pozurim. Pa vojska. Dakle strasno. Tu su me pod kontrolom naucili kako da cistim cizme I namjestam krevet. Sve stvari koje ce mi biti potrebne poslije u zivotu. Onda sam se ozenio. E tu sam tek ograjiso. Daj ovo, daj ono.

Sve je to bilo OK jer ja nisam sve to ni primjecivao kao kontrolu dak ne dodjoh u demokratsku, slobodnu Cemeriku. TU me jad I cemer natjera da razmisljam a kad ja pocnem razmisljat to ti je ko Mahabharata…Nikad kraja. Pazi ovo… Nema prekoracenja brzine. Jesil normalan? Mozes do 5 milja preko ogranicenja ali to ne vazi u skolskoj zoni. Ako si vise od 5 milja vozio, zavisi Koliko preko, lako mozes zavrsiti u lancima, I platit kaznu tolku da ti to ni zamislit ne mozes. Dakle strasno… Onda ne mozes ti Nista narucit da pojedes a da ne platis prvo I unaprijed. Poslije ako ti se ne svidja, a sto nisi ranije mislio. Kruh je danas $1, a sutra $1.5. Moji profesori iz matematike bi rekli da je to poskupljenje od 50%, ali u demokratiji to je porast cijena za 3%. Onda u demokratsoj Cemeriki, Dnevnik traje 45 minuta. Dovoljno. Ali u roku od tih 45 minuta, 20 minuta su reklame.  I to su reklame za lijekove I za hranu. Bude nesto malo I kozmetike al to je to. Dakle prvo ti se pokaze hamburger nedje, pa onda sredsto za mrsavljenje. Sto se lijekova I hemije tice tu sam ko Marija Kiri. Sve znam sta je za sta I koje su nus pojave a u rijetkim slucajevima I smrt. Pa ti sad ako imas pritisak mores od lijekova otrest papke. Al Doktor je taj koji ce ti prepisati smrt pa ti vidi. Ja sve nesta mislim da doktori ovdje u cemeriki dobiju doplatak na platu od drzavnog socijalnog ako im pacijent rano umre. Jerbo socijalno onda ne mora da placa penziju. Ma kratkorocni one time only bonus doktoru pa da vidis kako se lijekovi prepisuju. Dakle I tu je neka kontrola koju ja u ovim godinama ne mogu kontrolisat.

Elem cijeli zivot mi prodje pod kontrolom. Ne mogu ja Nista ono sam od sebe da uradim pa sta bude da bude. Ima tu tih kontrola jos, ali neda mi se da pisem jer me nervosa fata, a ako me doctor safata da sam zivcan dati ce mi lijekove pa cu ostatak zivota provesti ko fikus…

P.S. Jel dovoljno kratka prica???