Davor Nenadic

  Kratke price I duboke misli '95 Ni snasao se nisam a vec dvije godine rata iza mene. Kao pravi borac ja sam vodio tesku borbu u dubokoj pozadini daleko od svega pa sam imao sansu da se iscrpljujem samo sa svojim mislima. Nikog nisam interesovao I nikom nisam trebao tako da mi je bilo lako ostati anoniman. I mislio I razmisljao jesam I to puno. Tu sam na primjer shvatio da je stvarno prednost imati veliku glavu jer odjednom mozes razmisljati o vise stvari uporedo. Jer imam mjesta u glavi. Isto je tako vazno da prije nego sto pocnes razmisljat imas slobodnu dusu I nista u glavi tako da misli mogu da vrludaju I lete nesmetano u svim pravcima. Ja sam tu spadao u naprednu kategoriju jer je moja glava zadovoljavala obe kategorije. I tako. Svaki dolazak pocinje sa polaskom, pa tako I ovaj moj. Nije se vise znalo nista, a bogme se vise nije ni moglo. Culi smo za taj nekiprogram za USA,pa kontam, prvi put kad sam bjezo, odmako sam se samo malko. Haj sad, rekoh,bjezi skroz pa sta bude da b...

Ne znam tacno kad je to bilo, al se sjecam da je bila gumena…Gumenu mi loptu Dedo kupio u granapu kod okretaljke Jezero, dok su jos dvospratni autobusi vozali I kreseli kestenje u aleji na putu prema Parku… Bila je gumena I lagana…I crvene boje… Nesta nije bilo u redu s tom loptom jerbo sam ja vazda upado na glavu preko nje I nikako je nisam mogo sutnut kako treba nego vazda kako ne treba. Ondak mi je Dedo objasnio da mi je najbolje da je napucavam u zid od skole… Pa sam je napucavo I onda se ta lopta popravila…Valjda joj dodijalo da je otresujem od zid skole, sta li, al eto ko bila je malo bolja… Ondak su se druga djeca navukla kod mene zbog lopte garant. Baka moja nam je vazda donosila vode u metalnom bokalu a I bestilja namazanog… Pa smo tako mi prezivljavali dok ne padne mrak a ondak smo svi morali kuci… Mi smo najcesce kerali lopte pod kestenovima I jablanovima tamo gdje su poslije sagradili onaj Atletski Klub…E tamo smo kerali… E ondak je jedan dan doso onaj konj Pavo I napuco lo...

  Obecah knjigu na temu “povreda ljudskih prava koda beba”…. Pa vec kad obecah onda da I izvrsim, jerbo ako ne izvrsim ondak sam slagao, a lagati ne valja a to su me naucili moji Dedo I Baka, mama I tata dok su mi usadjivali ljudska prava kao malom djecaku, koji je dotlena dosao od bebe… Ja mislim da je vrlo bitno da se razgovara o ljudskim pravima bebe. Na taj nacin se moze manipulisati buducnost civilizacije, ako se to uopste tako more zvat. Mislim gledajuci sve varvarske cinove izvrsene od strane civilizacije. Al eto…Mozda ipak ima jos malkice sansice da se sve to koriguje I popravi, al dabogda… Potrebu da napisem ovu knjigu dobio sam odmah poslije nagona za povracanje koji me obhrva u 6 sati na sabahu, a samo zato sto sam procitao jednu postavku, vezanu za religiju I osvrt na bebe…Normalno…. Prema tom komentaru ugrozena su osnovna ljudska prava beba… I zato se treba ukinut vjeronauk u skolama jer djeca trebaju da odlucuju da li ce biti religiozna ili ne… Ma bravo…Koliko ...

Citam ove vijesti. Ustvari novine. I to redovno. Ko odlikas. I sve samo problemi i to velikih razmjera....Ja vise ne znam ni da citam sve one skracenice sto su izmisljene za Drzavne organe. Ne poznajem ni jednog politicara ili politicarku. Po prezimenima vidim da su oni o gradovima ucili negdje u osnovnoj skoli, a po nacinju oblacenja zakljucujem da spadaju u grupu primitivaca. Vidim da se narod pati i nije mi to drago. Vidim da niko nigdje i nista ne radi. A ubistava, tuca, razbojnistava, silovanja ko u filmovima Chaka Norrisa. Cak bi i Stiven Segal razmislio prije nego sto bi kakvu frku zakuhao. Vidim da je u Bosni i previse Expandiblesa, ili blesa ali ne i ex-a....Vidim svasta i sve sto vidim sve je crno...Osim Zeljinih titula, cestitam....Jos da se i Sarajevo trzne pa da bude meni po dusi prvo i drugo mjesto rezervisano za ova dva kluba pa nek se smjenjuju po kljucu...Jedne godine Zeljo, jedne godine Sarajevo...Pa opeta...Ih to bi bilo nesto.... Da ne skrenem s teme... Vidim dakle ...

Tito i Partija nisu puno vremena trosili na te stvari, kao npr, kako je nastala zemlja, svemir, univers... Nisu imali vremena jer trebalo je nahranit tolki narod i zaposlit ih, sagradit fabrike, puteve...Izgradit bolnice, skolovat pametne i zeljne znanja...Nije tu bilo price puno nego se prelazilo sa rijeci na djela i zdravo. Samo je bilo pitanje ko je "ZA" a ko "PROTIV" i to je to. Takva vremena bila... E a u neka druga vremena u nekoj drugoj prici pisano je o jednom drugom karakteru. Pisano je o Bogu. Pa ondak na samom pocetku kaze kako je Bogu trebalo 7 dana da napravi Zemlju i sve na njoj i oko nje kako bi mogla biti Zemlja, majka sviju nas. A bogami i otac. Svi dobro znamo da sve sto se napravi moze i da se razvali, pa da ga opet nema. A ako nema recimo Zemlje planete ondak nema ni nas nigdje na mapi. TO je dokazano na vise razlicitih nacina. Nema veze kolko je sta dobro napravljeno i kako dobro radi, vazda dodje neki slucaj ili zvaljo i sve pokvari i onda nist...

  Zazidani prozori zadnji cuvari izgubljenog smijeha I osjecaja topline obitelji. Skockani I hladni, cuvaju u zidinama starog doma ono za sta I zidovi imaju usi…Smijeh I spokoj, uz puru I slanu sardelu poslije teskog dana ispunjenog hrapavim dlanovima I teskim stopalima na tlu otoka koji ne prasta. Zazidani prozori, posljedna prepreka vjetru da rastoci ono sto se godinama velicalo I hvalilo da ima. Zasto korov ne raste brze da pokrije tugu koja vlada… Klimava vrata se otvaraju rijetko I uz zvuk hrdje. Cvile… Starac sam polako izlazi na vani. Nekako postrance. Cota…Cota na lijevu, jos od onoga rata kad su Talijanci rastjerivali sve musko. On je ostao I krio se svukuda skupa sa cacom. Mater I sestre vise video nije. Nestale u Libiji ili ko zna gdje u tom vrtlogu ludosti I smrti. Otac mu se radovao unucima, al mati, eto nije… I to ostavlja traga… Tamo na zidu gdje su svi na slici, tamo na kraju hodnika u povelikoj kuci sagradjenoj davno prije njega I njegovog vremena…Izlazi tako...

  Derbi... Eto doceko sam I dan Derbija…..Najveci Bosanskohercegovacki klubovi ponovo na megdanu, I mogucnost odluke titule….Ma kud ces ljepse… Subota, ima se vremena za otrijeznit I to vise puta poslije dobre tekme. Meni nesta ko tesko sto ne mogu gledat, pa sve prevrcem po tenologiji da vidim more li bar radio prenos ko 63 kad mi je Dedo dobio na sportskoj prognozi jedanestku…Mogo je on I dvanaestku al ga Zeljo izradio….Nije to njima moj Dedo nikad zamjerio…Njegovi su to a bogami zeljeznica mu I penziju dala jos u ona doba….Haj ti… I docekah ja taj derbi I bas mi ono drago…Vrijeme prekrasno za igru, dosta raje na stadionu, a I Kum moj iz Belgije zapotego samo da more biti prisutan. I Paja bi bio tamo al je jos malo hafifan, valjda od onog virusa sta li je….Kad je moj Paja hafifan, mogu mislit kako je virusu… A I ko pred svaki derbi ne valja sve ni vjerovat, pogotovo kad dolazi preko Istre morda mom Paji nije nista ni falilo nego se htio samo malo mazit, pa ko ufol nije mu dobro. ...

 Ove godine nekako u ova doba navrsava se 50 godina mog pusnja. Proleti vrijeme ko dlan dlanom i eto me. Proslava 50 godina pusenja, nicim izazvan. Bilo je to ko jucer. Sjecam se vrlo dobro. Moj Dedo i cika Ante prasili su table u sjeni bagrema i pusili ko ciro. Moj Dedo je pusio filter Carmen. Cika Anto nije pusio filter Karmen. On je pusio dedine cigare. Pa je Baka vazda zvocala da im Bog otac ne moze nanijet kolko oni mogu popusit. E tako. Prase oni kaarata, deru tu tablu... U neka doba zove mene Dedo da istresem pepeljaru jer vise ni pepeo nije mogao stat u tu pepeljaru. I ja sta cu...Zgrabim pepeljaru i krenem prema pola bureta u basti, koje je sluzilo za svakakvo smece i sve sto ne treba. Na putu do bureta primjetim da jedna cigareta nije ugasena do kraja i da se jos dobro dimi. Te sta cu. Iz znatizelje uzmem tu cigaretu i nako znatizeljno povucem dim. U bure sam istreso sebe kolko sam se izpovracao. Tu donosem i vjecnu odluku da vise nikad necu probat cigaru u zivotu ni pod ...