Davor Nenadic

  https://www.youtube.com/watch?v=T-U2nKMGTHY Ono kad se probudis a spavo bi duze al ne mere san na oci… Ono kad se dignes a gadi ti se da kuhas kafu jerbo si sam u cetiri zida I nemas je sukim podijelit…A I ne dijeli ti se ni sa kim… Ono kad treba da se obuces a ne znas ni sta ces ni kako ces jerbo ne znas dje ces a samo znas da nedje moras nako jal ovako…Al eto gonis nedje jerbo tako treba… Ono kad se obuces sidjes pred kucu pa skontas da je pretoplo ili prehladno a ne skontas da si se ti ti pogresno obuko… Ono kad oces tamo a zavrsis vamo I onda naokolo motas dondlena al nema veze kako jerbo more svako I dodjes ako odes, a ako ne odes nanijet ce te put pa vidicemo sta ces I kako ces...Bitno da si tamo…Eventualno… Ono kad oces na more a nemeres jerbo veze ne valjaju pa moras ostat, a mores otic samo ces duze putovat a tebi se ne da jerbo ipak dva sata su u pitanju…Razlike u putu… Ono kad ti zivot prodje a ti se skontas da ne znas u sta, a sve mjeris parama… A ja mjerim u u...

Ja sam se rodio na Jezeru…Ne, ne na Kosevu, nego na Jezeru. To je drugo. Kad kazes nekom da si s Jezera, a taj drugi je iz Sarajeva, to se odmah zna odakle sam. Kosevo je siri pojam I nema veze s vezom. Pogotovo otkad su napravili onaj stadijon tamo, pa ko nesta oni znaju igrat lopte…A veze nemaju…Za loptu je Zeljo, a sve drugo je sporedno. Dakle ja sam se rodio na Jezeru. Moja mama nije znala da cu se ja rodit. Ona je mislila da je stomak boli zbog knedli koje je tamanila taj dan. Meni su te knedle genetski ostale slaba tacka, jer taman kad su se pocele fermentirat u meni u ta doba, ja se rodio I ostadoh ih zeljan za sav zivot. Knedla je cudo. Kazu da sam digo cijelo Jezero na sebe, kolko sam plakao. Pa kako necu kad me skidose s knedli, I ostadoh ih zeljan. I vi bi plakali, pa jel da… E onda par dana poslije, samo su me prenijeli preko potoka do Dedine kuce, jer se mama nadala da je u toj cijeloj frci ostala koja knedla, pa da nastavi. I tu sam poceo svoje zivotne putesestvije. Tu sa...

  Citam puno I citam svasta, tako da u prosjeku izadje da citam dosta. Citam “Oslobodjenje”, “Slobodnu Bosnu”. Nekad citam i “Slobodnu Dalmaciju” ili ‘Vecernji List”. Citam pod strogom kontrolom mog Elektronskog kolportera. Sto mi posalje to i procitam. Rekoh da covjek ne placa e-mail postarinu za djabe. Nekad me moj kolporter i nagradi sa ponekim komentarom, a bogme me ponekad i zabrine sa privatnim porukama...Ono kao “E, nemoj to pisat, nego ono pisi..” I ja poslusam. Sta cu. Zna me covjek jos iz vremena kad sam svjeze ofarbane bandere grlio po Skenderiji u novim spilhoznama.. Pa se vazda treba poslusat stariji. Prvo sto je stariji a ondak sto je to Stari Sarajevski Gospodin, sto bi rekla danasnja mladez, ili sto bi mi stariji rekli u nasa vremena, moj kolporter ti je ‘Raja bolan, ko hljeb”. Istina Bog, i ja sam se javljao mom kolporteru u par navrata pitajuci za misljenje o nekom novom tekstu koji je spreman da se objavi. Al nije mi odgovarao na te privatne upite. Tako da sam sk...

  Sinoc nesto sjednem onako brezveze I dumam….Ja uvijek kad sjednem dumam. Jer sa mnom nece niko da prica, I onda kad ja nemam nikoga pametnijeg da nadjem ja pocnem dumat…. Dumam nest lijevo, pa desno, pa jopeta u sridu, pa lijevo. Dumam nesto o tome kako me ova vremenska razlika rastura, pa ne mogu pricat na FB a bogami ni na Skype, jerboa svi spavaju, I jedino ja duh budan. Al to je zato sto je kod mene tek predvece, 5 sati a kod sviju drugih 2 u noci…DJeces zvat koga u ta doba, nisam blesav. Da novi sukob krene. I tako skontam da je meni sve ovo ustvari doslo od promjena…Promjene….I tu se zadumam o tijem promjenama I polako si pocnem dizat zicu, I sve malo po malo skontam sta treba uradit…Treba da se pod hitno zabrane sve promjene jerbo promjene nisu dobre kako za pojedinca tako ni za cjelokupno drustvo. Zdravo….A ovo sve baziram na sljedecim faktima koji su me napali sinoc dok sam dumo sa apostrofom ili dumao.   Evo vako…Kolko ti soli stavis u grah, zdravlja ti???? Vazda i...

  Nekako u ovo vrijeme prije 50 godina, ravno pedeset i nekako u ovo vrijeme, i ja sam progovorio...Kasno za ona shvatanja al, eto, progovorio i ja...Cak su me i doktoru vodili da vide sto to ne govorim ko sva druga djeca u uzrastu od tri i po godine...Brinuli se sta je i kako je...Mozda su imali velika ocekivanja od mene jos u ranim godinama, ne znam tacno. Jedino je Pokojni veliki Covjek Ismet Zoljic, prijatelj mog oca iz mladih dana, i osvjedoceni prijatelj moje familije, tjesio sviju svojom ogromnom dusom. Kad je cuo da se svi brinu, svratio je na kafu i rekao mojoj mami:"Pa mozda covjek nema sta da kaze...". I zavrsilo se na smijehu, a bogme i s radoscu jer nedugo poslije tog posjeta Cika Ismeta, i naravno doktora, ja progovorih... E sad moje muke pocinju...Do tada su se svi mucili sto ne govorim, a kad sam progovorio pocese moje muke kako da se razumije ono sto ja govorim. I kako je vrijeme proticalo ovaj moj laprdavi jezik me dovodio u sve vise i vise problematicnih si...

Eto sam bijo u otoj Kanadi….Mashala zemlja…Iso sam da obidjem onog svog prijatelja od malih nogu, onog sto smoga zvali Lane…A evo kao je to bilo, ukratko…. Nestrpljiv ko da idem na excurziju sa 8 razredom, nadignem se na sabahu jos u 6 ujutro….Reko, odoh….Al sam zaboravio da sam obecao zeni da cu je povesti sa sobom, manje vise iz razloga sto sam planirao da vidim I neke druge ljude, mislim prijateljice, a ova moja ne vjeruje nikom nista dok sve sama ne vidi, pa sam joj morao obecat da cu je povest… I tako poleti ti u mene mi moja mi zena u mene mi I spremi se u trenu tako da sam vec oko 10 sati bio na cesti……Smiren….. I hamhajrula drzi nedaj sve tako do planina…A u planinama belaj. To snijeg, to led, to ubi boze…Jedva se popeh na vrh vrha…Ova moja usutala, vidim prpa…Dje rekoh ne zivimo ovdje malo duze da se naslusam tisane…I ondak niza stranu….TO je bilo lako. Klizi lijevo, klizi desno, izbjegnem sve bankine I eto me u Seattleu….Kontrolor leta iz N.Caroline koji je bio na dezuri u sl...

  Podne udara sa zvonika, riva se prazni...Zadnji gospari zurno gredu doma na spizu. Vrelina se komesa nad kamenom i pjev cvrcka nadjacava krik galebova. Savrsena tisina. Zvuk tisine je cvrckov pjev i galebov krik. Sve drugo je samoca i nemir. Spokoj uzima dusu na vrelini ljetnog sunca. Ispijene jutarnje travarice, i kapucino, cijede znoj na celo dok se usta vlaze na misao o rucku. Hitam, trazim zaklon cempresa i tamarisa, hitam i radujem se ribi i salati i casi bevande...Istoj toj bevandi koju ni u snu ne pijem, al kad je podne i ovako blagosloveno, onda se mora... U malenim dvorima ispred svoje kuce, na jedinoj skali, sjedi starica, sama. Pokrivena u crno. I malenom vijuskom jede nesto iz metalnog suda. Svaki dan u isto vrijeme i na istom mjestu. Pozdravim je kako i zasluzuje...I uvijek isti odgovor...”E vala ti sine”...Sta god da to znaci. I oci joj zacakle, na sekund, prije nego sto spusti pogled svoj u tu crvenu metalnu zdjelicu u kojoj je njena spiza... Upitah susjede, jedan...