Davor Nenadic

  Meni Nova godina odavno nije u ponoc 31 Decembra… Ima vec par decenija sve se promijenilo I meni Nova godina padne u 3 popodne 31. Decembra… Tad se nekako smijenjuju godine na odvratnom zadatku ubijanja nas u pojam. Mislim po Sarajevskom vremenu. Ja vala I poslije svega ne znam ni za jedno drugo vrijeme nego za Sarajevsko. Sta cu takva tipa. Zavro ko tele u livadu I ne mijenjam nista pa ni to. Vrijeme je vrijeme I za mene samo jedno. Haya… Tako ce I sutra bit… Sa posebnim osvrtom na neka druga vremena. Na prvih 36 godina mog vremena na ovoj kugli zemaljskoj sto se tako zove. Svake godine dodjem do nekog novog zakljucka I iznenadim samog sebe kolko sam ja u stvari pametan, al mi pamet nekako nepravilno rasporedjena pa ne znam sta bih od sebe I kako da se ne sjecam tih prvih godina. U ta vremena sve mi je nekako islo naprijed. Ako bih crtao onu statisticku crtu onda je od nule isla stalno uzbrdo… Imala je malo ravnih zastajkivanja al to je bilo ravno I obicno u vrijeme skolskih ras...

  I evo ih opet… Od kad znam za sebe u ova doba dodju ovi praznici I onda se opraznicimo ko da je kraj svijeta. Kad sam bio mali radovao sam se ko lud. Jos od prvog tromjesjecja poceo bih zapitkivat kad ce Bozic I Nova godina. I nikad ih docekat. Radovao sam se tom ugodjaju I okupljanju sviju tih par dana kod mog Djeda I Bake. Radovao sam se I Novim Godinama kad su se tatina I mamina raja okupljala I kad sam znao da ce sva djeca biti na kamari. Ludovali smo ko veliki, samo sto nas veliki nisu toliko opominjali I pustali su nas da radimo sta ocemo…MA pravo dobro bilo… Sad kad sam ostario vise se I ne radujem toliko. U stvari ne radujem se nikako. Nekako mi tesko dodje svake godine u ova doba I nije mi ni do cega. Zam tacno sta I kako ce biti. To pripremanje svega I svacega toliko puta vec pripremljeno. I onda se sve to spuca u roku od 3-4 sata I ko da nista nije ni bilo…Nemere se vise… Ne znam al ja im se vise ne radujem… Vise se radujem onim mislima o tome kako je to bilo kad sam...

2016 Božic… Moj 58-i…Ne sjecam se svih 2016 Božica a bogme se slabo sjecam I svih mojih 58. Sjecam se cega se sjecam, I sto volim to I pamtim. Sto ne volim pokusavam da zaboravim al nemere, pa onda sta cu, sjecam se… Nisam magare da zaboravljam tako lako al jesam tvrdoglav. To jesam, nema tu sta… I tako…Božici dolaze I prolaze. Sve se mijenja I nista nije kao prije. I sam Božic je jedno vrijeme bio “Praznik” a ne Božic. Sad evo opet to neko nesta odlucio pa opet imamo Božic. Dobro je… Meni drago zbog mog Dede I Bake. Oni su se jako radovali Božicu I uvijek su organizovali teferice o kojima se pricalo sve do iza nove godine…A volili su svi I da se podsjete tokom godine… Pa su jangnjad s raznja bila masnija nego dedino za Božic, ili su torte bile nista u poredjenju s Bakinim rolatom… Tokom godine niko nije pravio šape…Da se ne bi brukao jer moja baka je pravila najbolje sape u ovoj galaksiji. Ne znam za druge galaksije al u ovoj je moja Baka bila sampion. Ponekad kad je bilo srece I ...

Bio sam mali djecak al veliki djavo… Sto je jedna bakina komsinica govorila, “Svi su Davori , veliki djavoli…” Do osnovne skole pado sam sa ljuljacke, bio udaren od strane hitne pomoci, obarao sam industrijske masine za ciscenje na sebe, zamalo zapalio dedinu nadstresnicu itd, itd… Onda sam u osnovnoj skoli odlucio da se smirim, pa sam proletio kroz staklena vrata na ulazu u Slavisa Vajner Cicu, slomio par skija, dvoje sanke, nekoliko prozora u dvoristu, pao na noz u sjenu na planinarskom izletu na Tjentistu I otvorio koljeno, I jos nekoliko nevaznih sitnica… Kad smo se vracali sa Triglava sa PD Zeljo I mojim dragim Lutvom, javio sam tetki u Zagreb da sam gladan I da nemamo nista za jest. Onda je moja tetka napravila jedno 100 sedvica I cekala na Zagrebackom kolodvoru na voz iz Ljubljane… Od gladi I nestrpljenja ja se nageo kroz prozor na ulazu u stanicu, a bas tada neko iz prednjih vagona izbacio konzervu mesnog nareska, pokvarenog… I posto je bio pokvaren spici me u celo dok sam ja z...

  Evo se nesta mislim, pa da opet podijelim sa FB populacijom neke misli...Pa eto, nemojte zamjerit... U sustini kad pogledam svoju proslost, nema se tu sta kazat....Ono ko i svi rodjeni "58...Rodilo me a da me nije pitalo bil ja da se rodim, a onda je sve bilo ono "suti trpi, pati i guraj. I bilo je i lijepih i ruznih stvari...Na primer kad me ono udarilo auto hitne pomoci ispred Pionirske doline, pa onda dedo ganju baku nozem po Jezeru da je ubije jer me nije cuvala kako treba...Ili kad mi je pala ves masina na ruku dok sam se vero po njoj.Pa mi smrskala palac lijeve ruke...Pa onda baka ganjala dedu sa kamenom od kupusa jer me pustio da se penjem po masini. To su bile samo neke ruzne stvari...A bilo je i lijepih stvari. Kad se sjetim samo jedne djevojcice ogromnih plovo zelenih ociju, i obrazima breskvaste koze, meke, tople i onako ruzicaste...Ma sjecam joj se imena al ne smijem na FB moze joj muz procitat pa ce bit svasta. Pa onda...Ma dobro bilo je svasta lijepo i nije t...