Davor Nenadic

Tajna obavijestajna organizacija “Staces to” sa sjedistem na Kubi jutros rano izdala je kratko saopstenje iz kojeg se saznaje da je u toku noci doslo do nemira u velikom dijelu ove kontroverzne samostalne drzave. Do nemira je doslo odmah po slitenju aviJona iz Toronta. Naime, kako nam je rekao jedan visoki cimbenik koji zeli ostati anoniman, aviJon je doletio sa grupom tzv. Turista iz prijateljske Kanada ali se u toku rutinske provjere dokumenata I prtljage utvrdilo da se radi o dobro izvjezbanoj grupi za stvaranje nemira poznatoj na medjunarodnom polju pod nazivom “ Samo da se udam…”   Organi reda, rada I mira odmah su alarmirani I poduzete su sve mjere da se javnos ne uznemirava I da se preventira panika koliko je god to moguce. Nazalost, neopreznoscu osoblja u karantinu a I zbog vriske pripadnice grupe za koju imamo samo inicijale J.C. koja je nekontrolisano vriskala “Ocu muza”, vijest se pronijela brzinom svjetlosti kroz sve drustva, I preplavila sredstva informisanja sirem zem...

Imati ili nemati... Kad imas dobro je al da je malo vise jos bi bolje bilo...Znaci kad imas onda i nemas jer da imas ne bi trazio vise...Jel vako??? Spavati il ne spavati... Sirok pojam, taj glagol "Spavati". Spavat, na poslu, na sastanku, na casu il u krevetu Spavati sam il sa nekim. E kad spavas sa nekim ondak ako je musko a ti zemsko, onak je to kao u redu, al ako nije ondak kao nije u redu. Onda spavati u tom pogledu nije u redu, pa je bolje ne spavati. Ja sam recimo lezbejka pa je meni to u redu.Kad ja spavam sa partnericom. Al ondak oka ne sklopim pa moram spavat na poslu. Nikad dva dobra sastavit. Piti. Glagol "Piti" se po padezima mjenja u smislu, pijem, pit cu i picicu..Valja li ova... Srce... Nisam znao do neki dan da srce ima dvije strane. Ima ovu vodovodnu stranu, sto vodi krv svukuda i ima ovu elektricnu stranu sto to nesta salje neke signale pa onda to srce u coeka kao fercerira...E kod mene je taj vodovod u redu al nesta sa strujom nije.Ja sam mislio ...

  Ja sam se za otaj dan spremao 57 godina…. To je nista jerbo se moj Tetak Plemeniti Ivo Durbesic spremao 80 godina. Bilo kako bilo valjalo je obiljeziti taj Tetkov 80-rodjendan. Kovali su se planovi cijelu godinu I bilo ih je puno ali kao I uvijek sve se rijesava u zadnji dan. Bar u mojoj familiji. Najavio sam se ja Tetku mom I rekao da dolazim u cetvrtak jerbo je rodjendan u petak. Nisam htio da se previse uzbudi jer svasta je covjek prezivio u medjuvremenu ukljucujuci brak sa mojom tetkom od preko 55 godina…I sad da ga jos ja prekidam sa iznenadjenjima. Razocarenje je bilo u tome sto obe kcerke nisu mogle doci I moj Tetak je to znao. Znam da mu je bilo tesko I da je zelio da to bude malo drugacije, al eto…Tako ispalo… Sta niko nije znao a pojedini jos ne znaju to je da ja ne prihvatam “NE” kao moguci odgovor. Zato sam savjetovao rodice moje, u daljem tekstu sestre, sta I kako da se izvlace I bogami sredise one stanje na svojim poslovima, onako diplomatsi…Ova pravnica iz Konca...

  Tri sata ujutro I tri tone tereta na prsima. Al more Arnold pdnijet sve. Nekako ko da mi se I manta al to se lako rijesi. Pomisli se na Bozu I nekako se ko opusti coek. To jest ja…Cuj Coek… Pakovanje, sklapanje, dugi tus realizacija gubitka stomaka u ogledalu I smedja koza, zategnuta koza lica I ojacale ruke iznenadise me. Poslije mjesec dana provedenih u divljini I oko nje gledam se I vidim da sam ja al ko nisam ja nekakav sam bolji I sam sebi ljepsi. Skontah sto su me trebe napadale. Kontam kolko bi me trebe tek napadale da nisam sjed I celav ko da sam fratar, pa mi bi lakse. Oblacenje, brzi frustuk I taksi… Svaki kilometer nova kila pritiska na ramena… Letelica…24 sata poslije Pasco, WA…Kuca… Ono sto bi trebalo da je dom, sad je samo pomocno pomagalo za prezivljavanje. Bozo ko paraplegicar…Nemere na noge kolko se trese od srece…Podizem ga I osjecam toplinu pisake na majici…Popisa me od srece…Oce da mi se uvuce u slusni kanal, lize me I nekako potmulo, promuklo skici…Volimo se...

Prodje godina I zaputih se na put poznati. Spreman na sve I na nista, radovao sam se susretu sa zrakom, ulicama I ljudima dragim… Kratko pred ponoc poljubih Butmir I opijen saznanjem gdje sam polako po istilahu zapoceh vrijeme odmora… Sta da se kaze??? Sarajevo je ljepsi grad nego sto je bio prije godinu dana… Cisci, bljestaviji… Nekako ko da se kofrci starinom I novinom. Nekako nezgrapno a opet uzbudjujuce mijesaju se staro I novo… Naucio sam sebe da ne zvocam na novine. Star sam ja da bih drzao sve kako je bilo prije. Ni ja nisam kao prije. Neka se mijenja…Neka raste. Neka bude ljepsi I ljepsi…Za one koji dolaze I koji ostaju. Meni ga niko ne moze uzeti iz sjecanja. E sad sto vise ne znam niti jednu ulicu osim M.Tita to je nesto drugo…To znaci da sam zaostao I nisam u toku…Nista drugo….Lutalica pasa ima ali puno manje…Pa ne moze se to rijesiti preko noci…Al rijesava se…Bit ce I to… Nindji ima, al ako ne obracas paznju onda ih ima tamam isto ko I u drugim zemljama EU… Isla...