Davor Nenadic

  Cujem da se na Zapadu dobro zivi. Navodno ima para ko u prici a radit se ne mora da bi bilo para. Radit se ne mora nikako sto se mene tice al cujem da na zapadu samo moras ustat oko pola podne I dok se u hali rastajes sa otrovima od prosle noci a ti postavis kakav dobar ceker pod pipu I otvoris pipu….DOlari sami ispadaju I tvoje je jedino s vremena na vrijeme da to malo pritisnes tako da vise stane. Onda kad si to zavrsio I ono ne da ti se vise da nabijas Laredo, ondak fino ceker u ruke I u banku…Oni to proture kroz onu masinu I kazu ti kolko si nakapo to jutro. I tako to ide…Generacijama… To je super. Al ja vako nepovjerljiv, rekoh da ispitam u cemu je stvar I kako to stvarno ide. Pa prazan ceker u ruku I u biblioteku da ja to proucim. Pa sam proucio I naucio I stvarnost nije ni blizu takva. Odlucio sam se stoga da napisem istinitu pricu o Ameriki. Znate vi mene, ja ne volim price duze od strane I po, tako  da ce se ovo morat razvrstat u 4-5 prica al bit ce svima sve jasno....

  Ima jedno sedam hefti kako mi srce lupa s vremena na vrijeme ko ludo…Ono ko das am video kakvu trebu a meni 16….Meni, istina Bog, srce lupa od kako sam se rodio.Tako das am I doguro dovde, al sad je nesta pocelo ono da lupa, pravo….Lupi I po 180 puta u minuti a to valjda nije dobro…I onda kad pocne da lupa, meni pritisak dobar…Al kad prestane poslije jedno minut, minut I po, onda mi lupanje dobro al pritisak nije…Znaci da pumpa I to dobro I previse, al sve skupa nije dobro Boga da das… I sta cu…Kazem zeni odoh kod doktora da vidim hocu li jos il je to to…Da znadem da se sam pripremim, a ne u slafruku da me pale… E nekad davno, ja bi nazvo Zuku u Vrazovu i u roku dvije kafe, svi bi nalazi bili gotovi i imao bi zakazan dorucak sa kardiologom il u Kvarneru il Pod Lipom, al do 3 popodne bi garan imao i dijagnozu i hapice i sve....I sve bi bilo dobro...Imao bih redovne kontrole u Makarskoj, il na Jekovcu samo da vidimo sta je i ako treba promijenit dozu, i to... Al nemam Zukinog te...

  Sve nesta kontam kako da postanem manjina. Hocu da sam manjina I bog, jerbo bi ondak nesta mogo garant uradit za dobrobit vecine. Vecina ne zna kako da uradi nista sama za sebe, vazda je manjina mora vodit. I vazda ispadne onako kako manjina hoce…Sta??? Pa odakle hos da krenem…Hos zbrda zdola…Meni najlakse s brda s dola.. Vidi vako… U ona stara, najstarija, pa jos prastara vremena sve je bilo kako treba…Hljeba I igara I bog te veselio.Ljepota. Tu ti je bilo onijeh arena I onih sto se vole marisat, ondak su ih gladijatorima zvali…I oni se marisu, raja uzivaju, bacaju im struce hljeba, milina ih vidit… I onda onaj jedan pojedinac s 12 jarana dodje odnekud I poce on nesta svoje pricat, I drz ovako, drz onako, pa haj vamo pa haj vamo, citava ti religija od toga ispade, raspade se Rim ko da ga nikad nije ni bilo I sve se promijeni…Ja, ja…Pa ti vidi sta pojedinac I manjina more napravit…. Pa onda 600 godina poslije dodje drugi pojedinac, fin covjek, nagodan I sve….Al sad se  tek b...

Nekako svakakav napadaju me misli zadnjih dana I sve se nesta mislim bili ili ne bili…Zapisao ovo… Ko to vise cita. Koga to vise interesuje. Samo mene. Kad napisem pricu, ponekad se I vratim da procitam sta sam napisao I kako.Obicno poslije par mjeseci. Pa mi onda nekad bude drago I fino, ponekad I oplacem. Obuzmu me emocije pa postanem mekan. Pa onda da napisem. Mozda se nekom I svidi nesta iz ovoga… 60 je puno. Sjecam se kad nisam znao ni brojati do 60. Tata me ucio za vrijeme dok smo setali. Bilo je ono “Haj kako…Haj do 20…Ako izbrojis do 20 bez greske dobit ces rumplocicu”… I ta cokoladna stanga ispunjena ruzicastim necim, je bila takva motivacija da sam brzo ucio I brojao… Onda je dolazilo I sabiranje uz jos vece motivacije…” E ako pomnozis 9 sa 6 I pogodis, idemo na Jezero kod Bake I Dede”… Kolko me puta 7x8 kostalo ranijeg odlaska u krevet…Puno… Sa 25 nisam mislio o brojevima. Mislio sam o jednoj s Cengic vile sto mi srusi zivot. Sve sam znao I shvatio osim da to nece biti zad...

  Ponovo u gradu koji vise nije moj. Ne znam ni zasto uporno dolazim niti ja pripadam ovdje niti ovo pripada meni. Neki pametnjakovici su mi I u lice rekli da ovo vise nije moje I da ne treba da dolazim ovdje. Jedna pametnjakovicka je iz Gacka nastanjena u SA a drugi je kao I ja otisao iz grada I zivi negdje u planinama oko. Pokusavam da shvatim dubinu njihovih rijeci I samo se zbunjenost povecava znajuci Koliko mnogo oboje govore o multikulturoloskom, gradjanskom gradu koji je nekad bio moj a sada se vise ne poznajemo. Elem, sletih u grad, invalidska kolica me pricekase I nekakva zamotana zenska me odveze do izlaza. Ne kontam zasto je zamotana u mom gradu. Dobro je. Nije promasila ni jednu rupu, prag, prepreku na putu od ptice letilice do izlaza. Naravno moja ledja obozavaju to truckanje ali ne rekoh ni rijeci, jer ovako multikulturan znam da se ne treba obracati zamotanim zenskim. Nije to dobro, mozda je I grijeh. Kum moj Mirnes me doceka. Vidim nije mu drago vidjeti me skrhanog ...

  Sjecam se tamo nekih 60-tih....Uvelo nam telefon...23-511...Ih veselja zalosna ti majka...Leti kupit telefon za koji je moj stari naredio da treba da bude Bell, jer on zna sve okolo telefona,taj Bell, i da mora bit grao boje...E a grao boja je ona sto je nesta izmedju zelene, sive, plave i nekako ko neke zute...Pa ni blizu...I kupimo mi telefon i skopcamo sve one carobne zice jer nije ondak bilo utikaca pa utakni...Ma jok...Moro si znat gdje koja ide pa privrni...Ih telefon bio dobar...Golem...Reko mi tata da je od bakelita...Ih kako je to vazno zvucalo...Cuj bakelit...E...Dijete ispod 5 godina starosti nije imalo samse da okrene broj a da ne slomi prst...Bilo tesko okretat...Zato su racuni za telefon u familijama sa malom djecom bili mali...A kako su djeca rasla i jacala i telefonski racuni su rasli...Znali su narast dotle da me mama stocem zavali, nako u prolazu...Sreca ja sam imao sestru pa sam vazda na nju svaljivo, al nije palilo...Nije bilo sansi da propustis poziv.Kad onaj...