Davor Nenadic

Meni ce skoro 55...Ne pamtim kad sam zadnji put imao dvije petice jednu pored druge...Valjda jos od sestog razreda osnovne...Istina imao sam ih dosta na fakultetu i cesto, al eto nesto se guralo i tako....Toga se sjecam ko da je juce bilo. Sjecam se svega ko da je juce bilo al me nesto memorija izdaje kad se dodje do imena. Datume i dane sve znam al me imena preskacu to je cudo. I eto jutros se probudim nicim izazvan i nekako cudno odmoran i naspavan. Pa naravno da sam odmoran kad su se sinoc odgledala dva filma i jedna epizoda nakve serije. Nista se nije cugalo jer danas je vaganje pa da se organizam iscisti. I pocnem nesto mrljat s onim ti tubeom, pa neka stara zika i odjednom sjecanja pocese navirat. I tako se sjetim onih nedelja kad sam imao dvije petice jedne do druge pa mi se rece razlog sto je to bio slucaj... Cudo je to kako mojoj generaciji nije bilo tesko probudit se nedeljom rano ujutro ono oko 8:45. Svi smo mogli spavat ko stecci po sarajevskim parkovima i neograniceno duze...

Subotnje popodne ko I svako drugo, mirno tiho, prijatno…Svijet se pogubio po rijekama, ni pascadija ne laje..Bas fino onako… Zena okrenula kucu naopako, I svaki komad prasine izvadila Iocistila, pa sad smislja da joj se prospe casa vode da more parket jopeta glancat. A ja zasjeo na mojoj terasi. Zasadio nekakvog cvijeca po najvecim vrucinama I svi mi rekli da ce zviznut I da se nece primit….A ono ko pravo cvijece, blista I sepuri se. I hibiscus mi se primio. Ama bas lijepo. I tako sjedim dumam sta bih od sebe…Cujem komsije se vracaju sa izleta djeca vriste pregorila na suncu. Ocevi teturaju iz auta a mame se spremaju da parkiraju camce sa prikolicama tik uz kucu. Haj rekoh, dobro je mogu se sad malo opustit. I naspem si jedan veseli, preturam po fonoteci I kontam ocu li biti elektrican ili klasican kad zacude se tutnjava sa nebesa…Vriska po komsiluku tutnjava se pojacava a ja nako na pola prvog vrisnem: “Zeno kafu evo ga Tituritu dolazi….” Voli moj Tituritu svratit subotom, samo posto ...