Davor Nenadic

  Dvadeset I tri minute uplovih u ovaj novi dan I prekide me saznanje da sam vec 28 godina kaznjen za svoje budalastine kao mali djecak od 31 godine….E sta im je to trebalo da mi sastave ceku I da me naceraju da se zenim nikad mi nece biti jasno a vidim da I ostatku svijeta nije lakse u donosenju odluke dal je svijet bolji zbog toga ili ne….Nekad davno prije 28 godina imao sam slobodu doci kuci u 2 po po noci I da me doceka lice moje drage Bake I da me onako pospano I snena upita dal sam jeo ista… I za pola sata bila bi gozba na hastalu…. Sad ne mislim ni doc kuci u ta doba a boga mi ako me nesta nacera u halu, prvo se pravdam da mi nije dobro pa onda odem… Nekad davno meni bi moja Baka pravila buhtle u dva sata u noci a sad sam ja sretan ako ima bilo sta slatko u kuhinji u ta doba a naravno da ne smijem uzeti sve jerbo mi secer ne valja…Moja secerli baka je pravila sve kako treba I nikad secer nisam imao a sad mi se I baklava za bajram brani…Kaze se nije zdravo….Sta ce ti to…. Evo...

  Nekako u ovo vrijeme prije 50 godina, ravno pedeset i nekako u ovo vrijeme, i ja sam progovorio...Kasno za ona shvatanja al, eto, progovorio i ja...Cak su me i doktoru vodili da vide sto to ne govorim ko sva druga djeca u uzrastu od tri i po godine...Brinuli se sta je i kako je...Mozda su imali velika ocekivanja od mene jos u ranim godinama, ne znam tacno. Jedino je Pokojni veliki Covjek Ismet Zoljic, prijatelj mog oca iz mladih dana, i osvjedoceni prijatelj moje familije, tjesio sviju svojom ogromnom dusom. Kad je cuo da se svi brinu, svratio je na kafu i rekao mojoj mami:"Pa mozda covjek nema sta da kaze...". I zavrsilo se na smijehu, a bogme i s radoscu jer nedugo poslije tog posjeta Cika Ismeta, i naravno doktora, ja progovorih... E sad moje muke pocinju...Do tada su se svi mucili sto ne govorim, a kad sam progovorio pocese moje muke kako da se razumije ono sto ja govorim. I kako je vrijeme proticalo ovaj moj laprdavi jezik me dovodio u sve vise i vise problematicnih si...