Mahaluse
Tamo u onom gradu gdje su se rodili moji djedovi I gdje sam se I ja rodio, gdje mi se I sin rodio, gdje divlji kesten najljepse raste I rijeka najljepse smrdi,gdje je smog Pino Silvestre a pita nacin zivljenja e tamo je srce moje.Vremenom se nostalgija pretvorila u nacin zivljenja I sjecanja, melankoniju I neko pomirenje sa vremenom I sudbinom. Pocele su se zaboravljati imena ulica I kafica,ljudi I telefona iz mladosti…I do sada bi vjerovatno sve to jos vise propalo u meni I jos vise izblijedilo da se ne desi najvece svjetsko zlo. A to su ovi kompjutori I naravno FB….Ljudi sve manje pricaju, I rijetko se srecu, izlaze. Al kako u svakom zlu ima I neko dobro, tako I taj FB poce da nas povezuje…Ljude ispod Trebevica I Ozrena, ljude sto zedni hodaju evo vec dvije decenije jer nema vode da se covjek napije ko na Zeljeznickoj stanici iz onog gustera, zabe sta li je…Nema vode ko na carsiji hladne I mirisne da ti sve cipele od vrazje koze isprsce a tebe nije briga. Pocesmo se nalazit pol...