Davor Nenadic

Bila je to ’83… Jedva sam docekao ljeto I vec pocetkom Juna sam bio na Visu. Vrelo ljeto je postajalo usijano iz dana u dan. Moj prijatelj Miro Vojkovic I ja smo cijele dane provodili pod morem. Ronilo se bez prekida I uz ogroman uzitak na lokacijama Sushca, Lastova I dva dana na Palagruzi. Vec smo bili crni ko Arapi. Mladi I snazni nista nam nije bilo tesko. Jeli smo svjezu nekuhanu ribu, skoljke sa kamena I samo ponekad kad se moglo malo kruha umocenog u maslinovo ulje. Spavalo se na Sv. Ani…Tako se zvao brod. Nezaboravni dani, smijeh I razonoda koju sami sebi kreiraju dva prijatelja koji se razumiju ko nokat I meso. Sati I sati pod vodom, osluskujuci pucketanje pritiska u usima I taj neponovljivi osjecaj modrine koja te uzima I stiti. Skripovi I rupe pod stijenama, promjena temperature mora. Kompresor koji ne radi najbolje I nikad ne znas da li imas kisika za 30 ili 45 minuta… Konstantna oprez za druga. Gdje je…Vidis li ga, je li u redu… I nevjerica u ribljim ocima onaj sekund kad j...

Zadnjih dvadeset godina pokusavam da shvatim sta bi, I sta se desi I zasto. Jedino sto bih ja mogao rec je to da se nismo razumjeli u mnogim stvarima i onda puce tikva i onda dalje sve se zna... E sad, mislim zadnjih dvadeset godina me muci kako je moguce da se nismo razumjeli. Pa zar nismo mi kulminacija evolucije. Mi bi trebali da znamo sve a narocito kako koristiti razum. Jer smo najpametniji. Mislim tolko smo razvili pamet da smo najpametniji. Ma super pametni. Mi gospodarimo nuklearnom energijom. Mislim tako se kaze. Nema veze sto mi u stvari ne gospodarimo nuklearnom energijom, nego ona gospodari nama. Mi samo znamo kako da je pokrenemo a sve ostalo je igra sudbine ili necega drugog. Mi kad jednom krenemo, mi ne znamo stat. Al eto tolko smo pametni da zaboravljamo da znamo samo pola od svega sto bi trebali znat. A to je kad nesto pokrenes onda bi to trebalo znat i zaustavit. E neces ovu nuklearnu, tako lako...Al mi kazemo da more komfortno. Pa ondak naprimer, mi smo najpametniji,...

  Na danasnji dan prije nekoliko godina, desio se jedan od najvaznijih dogadjaja u istoriji covjecanstva, poslije rodjenja Isausa Krista... Na danasnji dan, opet kazem ne tako davno, rodilo se humano bice neprocjenjive vaznosti za boljitak i uspjeh covjecanstva... To bice je jedna mala sicusna cupava, frckava, vrckava, plavooka djevojcica koja je bila toliko voljena da joj Mama i Tata nisu htjeli dati ime Vera, nego Verica...Da joj tepaju odmah i namah cim je ugledala ovaj svijet....Ma cudo od djeteta.... Kazem, ovaj dan je jedan od najznacajnijih jer svijet ne bi bio isti bez ove tada djevojcice, nedavno, a sada zenice...Nije Vera nego Verica, i nije zena nego Zenica....E , tako, da ne bude zabune..... A sad kako ja sve ovo znam...E pa s obzirom da sam znatizeljan i sklon avanturama ja sam tu nesto poceo ceprkati i nesto ko folirat se, a bas da ubijem maler...To mi je bila namjera....Do tada sve mi je islo od ruke sa djevojcicama, i onako glatko i onda se jednu vecer kod "Davora...