Davor Nenadic

  Opet me ufati nostalgija u mamurluku. Ona teska. Sjecanja mi padose na ramena ko dva metra drva na magarca. Pokusavam da ih se otresem I da mislim na nesto drugo. Bacam Bozi ljubljeni kolut al s obzirom da je tek 6 ujutro I on nekako izbjegava omiljenu igru maltretiranja sviju…Sta ces, naucio drincat do 7 pa mu rano.   Vremenske razlike postoje, I tu nema sta da se doda ili oduzme ali ima I onaj unutrasnji sat sto kuca, tiktaka lijepo. Ono tiho al ga more cut ko hoce. Tako I kod mene. Zasjelo se sinoc I sve je super bilo I bogovski. Kreno me rostilj bogovski, ispalo sve bakarne boje, a sta god dofatis a ono socno I mokro iznutra. Salate za pozelit. Lavor sopske puko za sat vremena. Te Vera trci pravi drugu. Paprika pecenih, fafarona, paradajza…Somuni, zeljanica… Lomi se sto. Ide prica, nemoze bolje. Sve je to lijepo I krasno al meni misli 5000 milja dalje I 26 godina unazad…   Sjecam se Verine I moje spavace sobe, koja je nekad bila samo moja. Krasan otoman za sjedit, a...

Nesta cudno ima... l ja vako blesav nemerem da otkrijem sta... Samo me taj osjecaj da nesta cudno ima proganja pa eto ti sad vidi. Sve kontam proci ce al vidim da nece... I ja sta cu haj sad udadari pricu. Pricu o tome kako je jucer bilo pravo lijepo a danas belaj i nevere... Frca na sve strane i sve se pitam da nije zbog toga sto sam ukro kaktus... Ukro ja kaktus i dao mu ime...Karlo... Karlo je Bog...Kad ti kazem... I jos kontam jucer sam pojeo 30 dkg. srdela...Ja kako me bacilo..Nisam znao gdje sam... Ostarilo se...Sta cu... I jos blitve i krompira, komiro sam se pravo...Jedva sinoc izadjok da se malko osvjestim.. Al je bilo pravo dobro... Ko me sisa.. Danas sam sklepo po pileta u rerni s krompirom... Bogami se i pleh pojeo...Sto je dobro, jer sad ne moramo da perem pleh...Pa jel... Nego kontam poslije par sati kise, sto to ja nisam na plazi... Al eto sta cu...Izduro je Mujo i gore... Samo daj Boze zdravlja i da ne ljulja...I sad nesta gledam ovo kristalno cisto nebo... I grudi...

https://www.youtube.com/watch?v=9UglUjiJifA Sir od laminog mlijeka…Suseni jelen I naravno dosta kasastog graha pomijesanog s kukuruzom… Nekakva rakijetina od kukuruza, jagoda I psenice… Soba puna dima I tisina I samo neko mumljanje koje nepogresivo upucuje na nase “haya”…Spokoj od par sati kojem se pokusavas predati. Zaborav vremena I prostora…Zemljani pod koji ne smeta I debele indijanke ljepse od bilo kojeg modela… Jezik koji ne razumijem al sve znam I osjecam…Psi sto ne laju I djeca koja cice… Zenske sise sto hrane djecu koja I ne vide jos…NAjstarije zene postovane vise od najjacih muskaraca… Jedna rijec ispisana knjiga. Veza sa universom I ponajvise prirodom. Prirodom za koju kazu da nije vise ista I da je neko nesta izmijenio I promijenio…Yakama Nation… Danas na putu kuci John me zvao 4 x da vidi kako ide voznja I da li je sve u redu… I ljuti se sto nisam htio ponijeti nista kuci od hrane…Ne shvata kakva je to familija gdje nema dosta celjadi da sve pojede u par dana… Ne shva...

  Ja prezivljavam u Ameriki…Na zapadnoj obali…Sjecam se onomad razgovora u nekoj humanitarnoj organizaciji koja je bila zaduzena da nas raseli, da su me pitali gdje bih ja volio zivit u Ameriki I imam li prijatelja ili rodbine tamo.Rekoh “Ja prijatelja nemam jer vidis da je kod nas sve zaratilo…A familije isto nemam jer su svi u SA, a iz SA se nemere izaci, nego samo uci, tako da cu njiha poslije za sobom povuci, ako bidnem mogo…Nego da ti mene posaljes sto dalje na Zapad, sto dalje od ove tuge I cemera I da mi vise nikad na pamet ne padne pa da se jopeta vovdjena vratim…” I tako I bi …Svrsim ja na Zapadu Zapada…Jos malo mogo bi upast u okean I eto me u Japanu jal u Rusiji…Blize su mi Rusi I Japanci nego nekad kuca mi moja… E sad sto ja tebi sve ovo ovako pisem…E to ti je zato sto hocu da se izrazim. O stanju vovdjena i kako mi je . Ovdje u Ameriki ima jako puno drotova, policije, murije...Strasno puno njiha ima. Kolko hin ima vovdjena, kriminala uopste ne bi trebalo da bidne. Tolk...