Jutro
Sad mi nesta pade na pamet kako je to bilo prije interneta i corone u doba kad niko nista nije znao a opet smo svi sve znali i bili sretni...Bar ja... Ono prije vise desetljeca kad sam mali bio, volio sam da budem kod Bake i Dede... U skolu jos nisam isao toliko sam mali bio. Mogao sam ostajati kod Bake i Dede kad god sam htio... Svega je tu bilo al meni jutra padnu na pamet uvijek... Spavao bih izmedju Bake i Dede. Oni su se otimali po vascijelu noc kod koga cu spavat da mu budem blize. Utrpan pod pernati jorgan, lagan al vruc nisam se otimao puno...Meni svejedno... Moji Baka i Dedo nisu hrkali...Bar ja nisam cuo. Krevet je bio ogroman izradjen od ruzinog drveta, starinski sto bi Baka rekla...Na zidu iznad nas slika Djevice Marije s bebom. Pored te slike i slika Sv.Ante. Isto s bebom... Nama se tu nije nikad nista moglo desit. S tim slikama i s tim masivnim krevetom. Kad si siguran onda spavas ko beba. E tako sam i ja spavao... Budio bih se cim bi se Baka pokrenula... Onda...