Davor Nenadic

  Sta mi je jutros, sta sam se navio ko Goglj u naboljim danima. Tek sto sam objavio jedan clanak vidim svidja se nekolicini dragih ljudi, pa mi izmami osmjeh na ovom ruznom licu...Pa mi pade napamet anegdota iz zivota u ta doba... Iso sam na posao jedno jutro ovakvo kao ovo danas...Ko hoce ko nece...Linija 17 Park-Jezero. Zastanem kod sofera znam coeka. I onako, “E”..”E”, odgovori i sve se zna...Slusamo radio Sarajevo jutarnji program...Javlja se Vuko Zecevic sa prognozom za taj dan...”Danas ce u Sarajevu biti suncano i toplo. U poslijepodnevnim satima moguca je laka naoblaka”...Haj, rekoh, dobro je...I tako me promukli glas Vuke podsjeti da bi bas i mogo taj dan svratiti do Republickog Hidrometeoroloskog Zavoda i da mi potpisu spiskove za osiguranje za tu godinu.. Srknem one kafe iz predhodnog priloga i saopstim sefu Seji da mi treba auto da ne idem u brdo pjeske jer cu ostat citav dan.Skonta on da mi je tako brze, i da mi auto a ja na posao. Ma nisam ni KOGO prosao Sali pljusak ...

  Ovih dana mi se poslije trideset I nesto godina javio prijatelj iz najranije mladosti. Mislim stvarno najranije mladosti...Cini mi se da sam se naucio i hodat uz njega. E, pa boze ima li ista ljepse na bijelom svijetu, nego kad nadjes nekoga koga se sjecas i sjetis, al ono nekako sa sjetom, i onda iznenada i potpuno neocekivano, bane odnekuda. Pa se osjecanja uzburkaju taman ko da ces na prvi sastanak ili ono uzbudjenje pred vjencanje. E tako i ja...Ne znam gdje bi prije udario. Sta bi prvo pitao. Gdje je, to svakako. Pa me zebnja ufati oko srca...Kako da ga pitam za mamu i tatu...Moraju bit dobro stari...Ako su zivi..E to me i plasi..Jesu li...I kako je prosao kroz rat??? Sta mu bi s bratom...Misli naviru jedna za drugom, osjecanja radosti i tuge okupirase me potpuno. A na prvom mjestu sjecanja na tog dragog prijatelja iz najranijih dana. Plave ciste, duboke oci, razigrana djecacka kosa, koza i lice ko kod Snjeguljice...A visok je bio...Lijep ko slika...Umiljat, sirokog osmjeha....