Davor Nenadic

  Citam....Puno brate citam i to svasta....Naucilo me jos u osnovnoj skoli...A kad sam vec naucio rekoh haj sad...I odtad citam ko lud....Nema sta nisam citao i procitao...Cak sam citao i Mahabharatu...Ma nema dana da se ne ubijem citajuci. I danas, eto, citam "DEPO PORTAL"...U zadnjih par godina puno citam stvari s interneta jer mi se ne ide u biblioteku...A i sto bi iso tamo kad su sve dobre trebe u birtijama...Tako da odem na internet i onda citam...Svasta...Ja, i danas taj Depo Portal....Pa se nasekiram...Pa onda rekoh:"Nemoj tako, daj malo pozitivnog razmisljanja...Pa se upozitivih i malo po malo, procitam sve jos jedared pa mi dodje nesta fino....Prosto mi se dusa okrijepi....Kolko sam posto pozitivan.   A fino pise Depo Portal da ima velikih sansi da se pozatvaraju Zemaljski, Istorijski i Knjizevni Muzej u Sarajevu....Pa ondak jos da ce se zatvoriti Kinoteka, Umjetnicka galerija i Nacionalna biblioteka...   Nazdravlje...   Pa i bilo je vrijeme...Sto ce nam Zem...

Dragi Nikola, Ovo ti se javlja cika Davor Nenadic. Volio bih da ti ne pisem. Volio bih da te gledam I da ti ovo pricam. Al ne moze se. Ja sam onaj cika Davor sto si ga vukao za kosu dok si sjedio u krilu svog tate Nevena. I smijao si se mojim grimasama. A eto ja sam sad celav zbog tebe. Haj nema veze… Nisam te video 30-tak godina osim na slikama. Jako si lijep momak izrastao. A sta se moglo drugo ocekivat od onakvog oca I onakve mame… Puno si mi drag. Uzimam si slobodu da ti se obratim ovim putem I da kazem par rijeci o tvom ocu Nevenu. Ono sto ce ti malo ko rec. Ja mogu podosta jer sam bio blizak s tvojim tatom dugo godina. Jako mi nedostaje…Do bola…Mogu samo zamislit koliko tebi nedostaje. Znam to… I ja sam svog oca izgubio kad sam bio mlad a Tata mi nije bio star. Tvoj otac Neven nikad nije ostario. Uvijek je ostao mlad I jedno veliko dijete… Uvijek se smijao. Volio je sale al ne one profane I glupe, nego sofisticirane I one koje te mogu nasmijati tek poslije sat, dva. Bio je...

  Porodi se mjesec I rodi jutro… Barba je vec na doku bio I usporenim pokretima pripremao sve sta je donio… Ne razmisljajuci sta je zaboravio odveza barku I privuce je kraju. Ona svjetlost izmedju noci I sunca… Ona sto lagano dolazi I zna se kad odlazi… Jedini otvoreni kafe nudi mi kapucino I budjenje poslije samoubilacke noci… Gledam Barbu… Lagano, kao na 33 obrta pruza nogu do barke I gipko za svoje godine stade na palubicu maloga kaica. Sve je ukrcano… Popravlja kapu…Raskopcava zamasceni, stari I ko zna kad zadnji put oprani kaputic. Nekako se lagano odgurnu od kamene rive, taman toliko kolko treba da mu druge barke ne smetaju… Kurbla u rukama, zamah nekako cudno kao sa slomljenim ramenom, I cetiri cetvrtine takt dizel motora zapara jutro… Ode Barba… Prvo polako kao da na moru ima pjesaka a onda pobrzo. Pjena mora ga doceka I bijela brazda ostaje za njim. Ode… Ja beskucnik, sjedim I mislim se kako ce to lijepo biti jednog dana kad ja budem star. Kad ja budem imao barku I ovak...

 Kad sam ja bio mali  nadamnom se vrsila strasna kontrola. Eto ono kad sam se tek rodio… Donjelo me iz porodilista I dedo je mislio da je hladno u kuci. Dakle moja baka je automatski postala lozac u parnoj lokomotivi. Sporet se usijavao ali je bio kvalitetan pa je podnosio I drva, I cumur. Bilo je toliko toplo da se moleraj gulio sa zidova, ali po dedinoj procjeni “djetetu je bilo hladno”… Onda ono oko pelena. Ja nisam mogao ko covjek biti u prljavim pelenama duze od tri minute. Nekad ne bih ni zavrsio posao a pelene su se vec mjenjale. Svi su mijenjali pelene na meni u  smjenama jer ja sam vazda morao biti suh. “Anka, nalozi, vidis da je djetetu hladno” vikao je dedo. Meni je bilo toliko hladno da sam odlucio da izadjem iz pelena I posvetim se hodanju, trcanju I ostalim sportovima prigodnim za malu djecu. Ali kontrola nije prolazila. Sad je I baka bila unaprijedjena u kontrolora. “De Mato izvadi onaj kamen, smeta djetetu”, komandovala je vazno. U sekundi bi dedo imao k...

  Evo ovako kod mene uvijek pocne...Probudim se kao i uvijek nicim izazvan...Iscijedim kafu iz one masinice, zapalim filter Marlabo i maknem mis malkice da komfjutor zastarta....I onda pocnem gledat sta mai na FB.....I bude mi fino ili u drugim prilikama se zabrinem i ne bude mi tolko fino...50% - 50%... E jutros se opet izvucem ispod perine u prohladno jutro pa po proceduri.... Kad prvo sto vidjoh je prilog koji nas podsjeca da je na danasnji dan prije puno godina Kolumbo napokon dobauljao do Amerike....I napisah ko moj doprinos sirenju bratstva i jedinstva da bi nam bolje bilo da se utopio nego sto je dovde dosao.... Pa mi onda misli nastavise vrludati onako k'o na svakom sabahu i svasta mi pade na pamet.... Pa reko da ja to objasnim nako napismeno da ne bude kakvih zabuna, jer sto sam god stariji sve mislim vise i vise da sam ja zabunom ovdje gdje jesam, globalno i lokalno... Dakle vidi vamo... Onaj alcak je jedva dobacio dovde...On je inace bio mala maca u jedrenju sto se Mark...

 Sve vise I vise vremena trosim na ucenju o dalekom istoku. A sto ne bih? Ovi nasi harlovi samo ratuju I istrebljuju zivalj gdje god stignu. Jos od Aleksandra navodno Makedonskog pa naovamo. Ma bogme ni prije njega nije bilo bogzna kolko bolje. Evo npr. Japan. 37-38000 godina istorije jednog Naroda…Civilizacije. Nisu ni oni bili cvjecke svo ovo vrijeme ali za uzvrat dali su mnogo napretku opste civilizacije. Kako kroz filozofiju zivljenja (budizam) pa do tehnoloskih unapredjenja na svim nivoima. Bas su mi nesta interesantni. Znam ja da nisam mjerodavan za siroke rasprave ali mozem I ja nabacit sa satrane pokoju interesantnu. Japanskim doktorima je na primjer palo na pamet da vide da li postoji dusa covjeka… Zabrinuloi h to a I kome bi to paloo na pamet ako ne Japancima. Itako, krenuse ispitivanja I traganje. Kao I uvijek sva rijesenja su vrlo jednostavna. Samo se treba sjetit. Tako japanci nadjose ljude koji umiru I u par im se pita da odu u negdje drugo. Vagali sui h na postel...