Davor Nenadic

Dedo moj je meni govorio da svaki covjek ima svoj put… I jos mi je dedo moj govorio oko toga kako se ne skrece s puta. Ja sam eto zapamtio da svaki covjek ima svoj put ali ovo oko skretanja nisam primjenjivao. Cak sta vise, skretao sam s puta kad god sam mogo I skoro da sam I trazio skretnice, jerbo eto ima tamo nesta ljepse… Vazda je trava zelenija s druge strane ograde pa tako I ja konj jedan ne poslusah dedu mog nego ja po svom udarim ko klasicni papak… A istina je to I ja sad to shvatam… Dedo moj, ne znam kolko je bio sretan al je ostao na svom putu. I tata moj…Do zadnjeg daha nije skretao a mogo je kako je god htio I to vise puta… Ja eto skrenuh s puta jednam ili dva puta I opet me I stranputica vrati na put koji je meni odabran I za mene napravljen. A sta cu… Bilo je prilika I neprilika, radosti I srece, otkrivenja I svega, al moj put je vazda poplocan I ceka samo na mene. Mogu ja vrludat kolko hocu bilo kuda vazda na svoju straftu…Haj nema veze…Mogu jedino mastat kako I sta…Z...

  I evo ih opet… Od kad znam za sebe u ova doba dodju ovi praznici I onda se opraznicimo ko da je kraj svijeta. Kad sam bio mali radovao sam se ko lud. Jos od prvog tromjesjecja poceo bih zapitkivat kad ce Bozic I Nova godina. I nikad ih docekat. Radovao sam se tom ugodjaju I okupljanju sviju tih par dana kod mog Djeda I Bake. Radovao sam se I Novim Godinama kad su se tatina I mamina raja okupljala I kad sam znao da ce sva djeca biti na kamari. Ludovali smo ko veliki, samo sto nas veliki nisu toliko opominjali I pustali su nas da radimo sta ocemo…MA pravo dobro bilo… Sad kad sam ostario vise se I ne radujem toliko. U stvari ne radujem se nikako. Nekako mi tesko dodje svake godine u ova doba I nije mi ni do cega. Zam tacno sta I kako ce biti. To pripremanje svega I svacega toliko puta vec pripremljeno. I onda se sve to spuca u roku od 3-4 sata I ko da nista nije ni bilo…Nemere se vise… Ne znam al ja im se vise ne radujem… Vise se radujem onim mislima o tome kako je to bilo kad sam...

  Bio sam mali djecak al veliki djavo… Sto je jedna bakina komsinica govorila, “Svi su Davori , veliki djavoli…” Do osnovne skole pado sam sa ljuljacke, bio udaren od strane hitne pomoci, obarao sam industrijske masine za ciscenje na sebe, zamalo zapalio dedinu nadstresnicu itd, itd… Onda sam u osnovnoj skoli odlucio da se smirim, pa sam proletio kroz staklena vrata na ulazu u Slavisa Vajner Cicu, slomio par skija, dvoje sanke, nekoliko prozora u dvoristu, pao na noz u sjenu na planinarskom izletu na Tjentistu I otvorio koljeno, I jos nekoliko nevaznih sitnica… Kad smo se vracali sa Triglava sa PD Zeljo I mojim dragim Lutvom, javio sam tetki u Zagreb da sam gladan I da nemamo nista za jest. Onda je moja tetka napravila jedno 100 sedvica I cekala na Zagrebackom kolodvoru na voz iz Ljubljane… Od gladi I nestrpljenja ja se nageo kroz prozor na ulazu u stanicu, a bas tada neko iz prednjih vagona izbacio konzervu mesnog nareska, pokvarenog… I posto je bio pokvaren spici me u celo dok ...

  2016 Božic… Moj 58-i…Ne sjecam se svih 2016 Božica a bogme se slabo sjecam I svih mojih 58. Sjecam se cega se sjecam, I sto volim to I pamtim. Sto ne volim pokusavam da zaboravim al nemere, pa onda sta cu, sjecam se… Nisam magare da zaboravljam tako lako al jesam tvrdoglav. To jesam, nema tu sta… I tako…Božici dolaze I prolaze. Sve se mijenja I nista nije kao prije. I sam Božic je jedno vrijeme bio “Praznik” a ne Božic. Sad evo opet to neko nesta odlucio pa opet imamo Božic. Dobro je… Meni drago zbog mog Dede I Bake. Oni su se jako radovali Božicu I uvijek su organizovali teferice o kojima se pricalo sve do iza nove godine…A volili su svi I da se podsjete tokom godine… Pa su jangnjad s raznja bila masnija nego dedino za Božic, ili su torte bile nista u poredjenju s Bakinim rolatom… Tokom godine niko nije pravio šape…Da se ne bi brukao jer moja baka je pravila najbolje sape u ovoj galaksiji. Ne znam za druge galaksije al u ovoj je moja Baka bila sampion. Ponekad kad je bilo srece...

  Evo se nesta mislim, pa da opet podijelim sa FB populacijom neke misli...Pa eto, nemojte zamjerit... U sustini kad pogledam svoju proslost, nema se tu sta kazat....Ono ko i svi rodjeni "58...Rodilo me a da me nije pitalo bil ja da se rodim, a onda je sve bilo ono "suti trpi, pati i guraj. I bilo je i lijepih i ruznih stvari...Na primer kad me ono udarilo auto hitne pomoci ispred Pionirske doline, pa onda dedo ganju baku nozem po Jezeru da je ubije jer me nije cuvala kako treba...Ili kad mi je pala ves masina na ruku dok sam se vero po njoj.Pa mi smrskala palac lijeve ruke...Pa onda baka ganjala dedu sa kamenom od kupusa jer me pustio da se penjem po masini. To su bile samo neke ruzne stvari...A bilo je i lijepih stvari. Kad se sjetim samo jedne djevojcice ogromnih plovo zelenih ociju, i obrazima breskvaste koze, meke, tople i onako ruzicaste...Ma sjecam joj se imena al ne smijem na FB moze joj muz procitat pa ce bit svasta. Pa onda...Ma dobro bilo je svasta lijepo i nije to...

Ostade Metkovic iza mene jedne Novembarske noci u mojoj potrazi za Splitom. Zvjezdana, blaga noc I pod svijetlom autobuskih farova poznata cesta pomalo dotice I bjelasa Neretvu. Ni sam ne znam koliko sjecanja navire. Granica… Hrvatska… Ja sege..Nekad su se ovdje placale kazne za prebrzu voznju a sad nakvi kontejneri I smijesni zvanicnici pregladaju papire. Da nije tragicno bilo bi smijesno. Bacinska Jezera… Pokusavam odrediti gdje je teta Olga…Promace mi pa mi nekako zao. Al haj, bar je to dobro za holesterol I triglyceride. Furamo dalje ko pravi. Nema stajanja… Pocese se redati gradovi iz mladosti I ovaj manijak bi stvarno mogo malo sporije vozit tako da uspijem upravit gdje je sta. Mnogo se izgradilo I to lijepo. Brinem se koje sve ovo izgradio kad svi kukaju da se nema I da je tesko. Prekrasne fasade cijenim po cemerickim… Svaka je najmanje 15 K… Larado… Prozori van taki, metalni plasticni sa salaporkama za zamislit… Mora da je sve ovo od humanitarne pomoci jal od niskih plata… Zao ...

  https://www.youtube.com/watch?v=KFppTBdCse8 Ne znam za druge al mene je pritisla zima I to pravo. Ovde u Cemerici imamo svakakve vrste zime. Imamo ledenu kisu… Ta je opasna. Samo se ceste zacrne I to namah pa ti vidi sta ces I kako ces. Moj cuko nece na vani da izadje poslije takve kise pa makar do marta ceko…Piski u tutu. A mene pritisne… Onda imamo maglu… Naravno da imamo maglu kad imamo vode oko sebe to je cudo. Yakama Rijeka, pa Snake Rijeka I kraljica svih Rijeka Columbia Rijeka. One se perverzno uliju jedna u drugu evo odmah ovdje kod mene pa onda odose dalje pod jednim imenom skroz do Pacifika… TU od silne patnje postanu slane I nestanu. Ma sta me briga sto se uljevaju jedna u drugu nego me briga sto to zimi ti nemeres zivit od njiha kolko to podadne vlage po danu pa ondak okolo 4 popodne magla I tako sve do sutra do 3 popodne… A mene ondak to pritisne… Ondak bidne nekad snijega. Padne jedno 2-3 centa tamam da vidis da je snijeg. I otopi se do ujutro il ako padne le...

  Nikad birtiju nisam izbjegavao al sam je se cesto bojao. Mislim nisam se bojao birtije nego sam se bojao posljedica sutra ujutro. Sa strahom bi se pocinjalo al se sa radoscu zavrsavalo. Ova noc u Avliji pocela je potpuno pogresno. Pocela je sa radoscu I iscekivanjem. Radoscu da ce se vidjeti dragi likovi I makar na sat dva vrijeme ce da stane. I krenu tako Avlijska noc uz Dunjevacu I pivo. Puno nisam cuo, al sam zato sve video. I upio u sebe ko da mi je zadnji put. Blage oci sagovornica, mudre rijeci I prijateljska objasnjavanja. Duhovita dobacivanja I zadjevice, naravno nepresusne. I dok dlanom o dlan, prodje noc I ja sa strahom nekakvim odlucih jos jedan krug napravit…Onako ko u mladim danima, kad se para za taksi nije imalo, kad su se ramena savijala oko glave jer je bilo prohladno  a mokra majica na ledjima bi pritiskala ko tuc.   Pa polako niz Kralja Tomislava… Koji osjecaj… Koliko sam puta tom ulicom prosao jal uzbrdo jal nizbrdo. I skola… I slasticarne I Radnje. ...

  Propelas je sa nekim posebnim zanosom uzimao zalet sa piste, I nekako neobicno lagano ostavi zemlju ispod sebe. Zagrebacka svjetla se prosuse podamnom I ko zvijezde na nebu pogled postajase sve cudniji I cudniji… Eno ga Sisak… Eno ga I stisak u grudima I zadnjih 36 sati pocese da daju neki smisao. Znao sam da sam peka al ipak nisam ocekivao toliki izljev emocija…Bez razloga. Sjetih se svog Lutve I casova iz Prirode I Drustva. Prvih casova Geografije. Pokusavam da se orijentisem I pratim vrijeme. 45 minuta ce brzo proletit a toliko bih volio da vidim ravnicu, brda I doline. Kasno za to. Kesica krekera I najava za sletanje. Gledam kroz prozor I celo me boli. Upro ko sivonja… Evo ga, kontam, garant Blazuj. A sto s ove strane. Pa ovo me sad mali Nurko navodi, Bosanci vladaju svojim nebom od juce. Da sam doso juce spustili bi me il Srbi il Hrvati, a sad me spustaju ovi novopeceni. Evo ga ovo znam… Gradic Pejton uredno slozen…Jest garant…Opasno smo nisko…”More li jos jedan krug???” hoc...