Ulica 56. Vela Luka, Korcula
Podne udara sa zvonika, riva se prazni...Zadnji gospari zurno gredu doma na spizu. Vrelina se komesa nad kamenom i pjev cvrcka nadjacava krik galebova. Savrsena tisina. Zvuk tisine je cvrckov pjev i galebov krik. Sve drugo je samoca i nemir. Spokoj uzima dusu na vrelini ljetnog sunca. Ispijene jutarnje travarice, i kapucino, cijede znoj na celo dok se usta vlaze na misao o rucku. Hitam, trazim zaklon cempresa i tamarisa, hitam i radujem se ribi i salati i casi bevande...Istoj toj bevandi koju ni u snu ne pijem, al kad je podne i ovako blagosloveno, onda se mora... U malenim dvorima ispred svoje kuce, na jedinoj skali, sjedi starica, sama. Pokrivena u crno. I malenom vijuskom jede nesto iz metalnog suda. Svaki dan u isto vrijeme i na istom mjestu. Pozdravim je kako i zasluzuje...I uvijek isti odgovor...”E vala ti sine”...Sta god da to znaci. I oci joj zacakle, na sekund, prije nego sto spusti pogled svoj u tu crvenu metalnu zdjelicu u kojoj je njena spiza... Upitah susjede, jedan...