Postovi

Prikazuju se postovi od listopad, 2014

Pismo Pavlu Pavlovicu...

Slika
Kano sto sam reko…4;15 ja ko horoz…Budan ko da sam spavo godinu…Otiso u krevet ko kokos, dizem se ko horoz a tokom dana rakolim ko kvocka al me niko ne slusa…Sve dok jedan dan ne zavrsim u loncu ocerupan. MA ne bih ja jutros nista ni pisao I nije mi do toga al moram. Sabahom cemerickim se raspucah al bas ono pravo. Samo zbog nepravde… A evo sta je. Kad ja pisem depresivno, ma nema ko me ne napada. Te vaki si te naki si. Ja budem ne samo depresivan pa da pisem depresivno, nego poslije takvih kritika ono me bas utuce do koljena… I ondak ne bidnem depresivan jerbo ne smijem da sekiram ove sve oko sebe… Al jok…Ima grupica ljudi ili da budem konkretan meni jedan izuzetno drag alcak brkati, koji more pisat sta god on oce I svi mu sve odobravaju I podrzavaju ga. Ne mogu odati njegov identitet al sam sam siguran da ce mnogi prepoznati samo po jedinstvenim svjetskim brkovima dragog nam Paju Pavlovica. E taj sto meni zna jutro ukinut, niko ne zna… Ma ne zna ni rodjena zene kad ono zaboravi ...

Sta vam je???

  Kad god nesta procitam od onog Bosanskog Holandjanina, vazda mi se mozdana duplja uskomesa al nekako nedje gdje se ne bi trebalo ici nenaoruzan. Svasta mi padne na pamet I ondak nemam mira dok to ne istresem, onako bas papanski… Ja sta sam nego sam papak kad ne mogu nista uradit, mogu samo naprdivat, bogu se molit da mi utrpa kakvu kartu preko veze za vjecna lovista, gdje se bar sanjat moze u miru… I to ti kazem…Ja stvarno ne kontam sta je vama I sta vise ocete vi… Jestel htjeli promjene…Eto dobili ste promjene. Sve se promijenilo ukljucujuci zivot koji zivimo… Jestel htjeli slobodu??? Eto sad imate I slobodu… Sta je sad??? Sad bi vi para… A sto ce vam pare??? Zasta vam te pare trebaju I kolko vam to treba da budete sretni. Ja znam da su prohtjevi razliciti I da ima onih koji bi trazili para samo onolko kolko im treba da ne jedu iz kontejnera… A bas ti nece promijeniti nista jer ce zgrabit novcanicu da glasaju za one koji su ih tu I doveli…Pred kontejnere..Al nema veze bar jedan ...

Dal je moguce???

  Neko mi blago protresa rame...Znam da zena nije ona vazda samo tresne vratima. Kontam dal da otvorim il ne otvorim oci pa da se razocaram il da nastavim zamisljat kako je Sandra Bulok. Sad me ne trese samo prstima nego me ufatilo rukom pravo al njezno i dobro treska..."Gospodine, njezan glas, sa akcentom na Dalmaciju... Skocih ko oparen...Joj mene ja stigo u Split.... Ma nema Splita do Splita najljepsi je Split... Prazan aviJon koji je bio pun iz Minhena...Kontam izasla raja uzput... Smije se stjuardesa, i kaze da se prepala da sam umro... Upitah je jesam li hrko??? Kaze da jesam...E pa vidis, ondak nisam umro a vala i necu danas pa uzinat... I tako ti ja pjehe i sam preko piste do zgrade.... Vruce brate, al dobro je...Mirise na more, i onaj neki aerodromski vjetar mi hladi oznojeni vrat... Na traci samo jos moja torba. Vidim carinici nervozni jer cekaju na ovu zadnju torbu...Gledam na sat iznad vrata, bogami sam ga ja dobro usecerio...Pita me carinik imam li sta prijavit...Ja k...