Davor Nenadic

  Jutros nesta ko da sam mutan, ko da I nisam…Ko I bi a ko I ne bi sastavio. Pa nesta kontam kolko su jutra postala znacajnija sada u ovim godinama. Nisu kao prije. Prije bi covjek ono prosto skocio pa juris, hala, tus, brijanje oblacenje kafa, pa trk u nove radne pobjede…Uz sljedecih 17 kafa… Sad se nekako budim mrzovoljan. Istina bog zavisi gdje. U Vela Luci budim se prirodno…Izmedju 6 I 9 ujutro… Kako mi se cefne. Pa se protezem bas ko Bozo. Udisem duboko I punim plucima. Po mirisu zraka cijenim kakvo je vrijeme I dal ce biti vjetra. Pa ondak spokojno do kuhinje. Kupio sam si nov transistor. Marke Denver. Izgleda ko oni starinski, a nije…Nov je…Upalim Denvera prvo I gledam gdje mi je Kreso…Aha eno ga… Ondak pustim plin I zapalim vatricu za kaficu. Pa hala…Pa nazad u kuhinju I u prolazu vidim da je Kreso otiso na spavanje. Ondak se kafa naspe u poveliku solju, pa se iznese na cetrnaestu stepenicu I tu se sjedne… Denver svira, sunce izlazi I kristalni zrak mi pegla kozu na licu… S...

  Sad svi nesta se digli I pisu o ovijem talasima jal valovima sto ovdje kod mene izmjerise, a od gravitacije…Ko fol Ajnstajn je u bio pravu…Cuj bio…I nisu znali sta ce od sebe nego zadnjih 100 godina trose pare I sta ti ja znam da dokazu dal je u pravu ili nije…I kakve to sve veze ima sa sexualnim zivotom komaraca u Somboru uopste mi nije jasno al eto izgleda da ce se sad moc putovat I kroz vrijeme…Besplatno…Aha… A nikad nista ne bi izmjerili da nije mene…Da nije mene ova zemlja bi propala ko zna kad…Kad sam ja vamo sljego ja sam namah poceo radit u granapu…I hranio sam sve one koji bi se tutena namjerili… Pa sam ondak noso daske po gradilistima da se kuce grade jerbo nisu ljudi imali dje…Pa sam ondak poceo ledinje razdjeljivate u male placeve I gradit kuce I ondak to prodavat samo da im pomognem a vazda sam gledo da je blizu granapa tako da nisu ni gladni ni zedni… A ovi neki drugi koji se vole izlezavat I samo knjige tabirit oni su se zametnuli oko toga jel Ajnstajn u prav...

  Citam puno I citam svasta, tako da u prosjeku izadje da citam dosta. Citam “Oslobodjenje”, “Slobodnu Bosnu”. Nekad citam i “Slobodnu Dalmaciju” ili ‘Vecernji List”. Citam pod strogom kontrolom mog Elektronskog kolportera. Sto mi posalje to i procitam. Rekoh da covjek ne placa e-mail postarinu za djabe. Nekad me moj kolporter i nagradi sa ponekim komentarom, a bogme me ponekad i zabrine sa privatnim porukama...Ono kao “E, nemoj to pisat, nego ono pisi..” I ja poslusam. Sta cu. Zna me covjek jos iz vremena kad sam svjeze ofarbane bandere grlio po Skenderiji u novim spilhoznama.. Pa se vazda treba poslusat stariji. Prvo sto je stariji a ondak sto je to Stari Sarajevski Gospodin, sto bi rekla danasnja mladez, ili sto bi mi stariji rekli u nasa vremena, moj kolporter ti je ‘Raja bolan, ko hljeb”. Istina Bog, i ja sam se javljao mom kolporteru u par navrata pitajuci za misljenje o nekom novom tekstu koji je spreman da se objavi. Al nije mi odgovarao na te privatne upite. Tako da sam sk...