Davor Nenadic

    Nekad se sve mjerilo sa “Dobro je to” ili Ma bjez ba, ne valja to Nista”. E tako sam ja zivio I dobro mi sve bi. Zivio sam u nekom prosjeku izmedju “Dobro je to I “Ma bjez ba”.  Nekad ispod prosjeka, kao ono postugnuti uspjesi u skolstvu I sl. Nekad iznad prosjeka , kao npr. kilaza. E tu sam bio vala preko prosjeka. Ali nije to meni smetalo da se nastavim kofrcit I da budem iznad prosjeka. Ma kakvi. Nisam htio da odskacem, al vec kad sam odskocio, sta cu… Onda se sve promijenilo I to skoro preko noci. Dobro u dvije noci. Uvedose tu neka statisticka pravila I sad se sve mjeri statisticki. Nemeres vise Nista brez statistike. Npr kad poces u birtiju…Ti vec statisticki znas da si se ukanalio I nema tup uno da se prica. Ali opet ima onih 4% sanse da neces naci pravu raju pa ces samo zdrmat jednu dvije, I razgulit. Ili kad si u Jablanici…97% ide kila namah. Ali opet ima ona 3% daa ti je to puno pa ne uzmes kilu nego po kile. Ono ako si u putu sto je 99%, a ako je onaj...

  Vec sam puno puta rekao kako se sjecam i najsitnijih detalja svog zivota. Tamo jos od kad sam bio 2-3 dana star pa naovamo. Istina Bog ne sjecam se tacno sta je bilo za veceru al sta je bilo kad sam bio prco mali sve se sjecam. Inace kad sam se rodio dali su mi ime Davor. Sto? Ne znam. Komsinica je rekla da me nisu tako trebali nazvat.Sto? “Zato sto su Davori veliki djavoli…” Ja sam to poslije u million primjera I dokazao ali eto. I tako mi veceras ne znam zasto pade na pamet moj prijatelj Davor Mijatovic. Meni su bile skoro 4 godine kad su teta Mira I cika Branko dobili sina. Ih radosti svima. Skupilo se tu pola Novog Sarajeva i zavidan broj opstine Centar. Zivilo se tada u onim barakama na Skenderiji. Onim pored terena za fuzbal od lesa. To je poslije sve sruseno pa se napravio Sportski centar. Elem pravi teferic. Bilo svijeta a bilo I djece kolko hoces. Sve piculad mala al roditelji raja pa je bilo normalno I da mi postajemo isti. U neka doba iznjela se torta velika I cokolad...

  Drustveno politicki tjedni, hefticni, sedmicni magazin "SVE SE ZNA" proveo je nedavno anketu sa ciljem utvrdjivanja tacnog broja Sarajlija prije rata u Bosni i Hercegovini. Ispitivanje je provedeno u saradnji sa nekoliko nezavisnih, neovisnih agencija sirom svijeta, na svim kontinentima.  Ispitanici su trebali odgovoriti na niz pitanja koja su pripremljena u saradnji sa UNHCR, IRC, Caritas, SSO, KPBiH, SUP BiH i drugim.Istrazivanje je trajalo gotovo dvije hefte, sedmice tjedna i poslije pazljivog prebrojavanja i kontrole svih anketnih listica doslo se do interesantnih podataka. Saznaje se da je u Sarajevu prije rata zivjevjelo 4,7 MILIONA Stanovnika. Najvise ispitanika je zivjelo u opstini Bas Carsija a niko nije zivio na Ilidji. Veliki broj je zivio u opstini Tamo Ono Gore, sto ne iznenadjuje znajuci ta je Sarajevo po zakonu prirode smjesteno u brdsko ravnicarskom kraju. Iznanadju podatak da je samo 2,7% od ovog broja stanovnika  tacno odgovorilo na pitanje gdje se nal...

Ovo pisem po narudjbi moje drage prijateljice Lj.K.E. E bas mi je drago sto sam se rodio iako me niko nije pitao sta mislim o tome. Za mene je porod bio potpuno bezbolan i jedino sam se derao sto sam morao sam disat a ne da to mama radi za mene. To me malo tangiralo al mi je u sustini bilo drago da sam eto nekako univerzom odabran da ostavim kakvog traga na zemlji, ako znadnem....Kasnije.... I drago mi je sto sam svasta probao dok sam mali bio, pa glavu razbijao u Pionirskoj Dolini, po lokalnim ljuljaskama...Drago mi je sto sam na taj nacin shvatio kolko me svi vole i brinu o meni pa sam onda koristio njihovu potporu i ljubav sve do danas.... Pa onda mi je prava radost bila kad podjoh u skolu...Meni nije jedna skola bila dosta.Ma jok.Ja sam odmah u dvije kreno. U onu sto se mora ic, i jos sam kreno da bidnem muzicar jednog dana....Mama je moja bila pametna zana, a bogami je i danas. Tako da me upisala da sviram harmoniku. To mi je jako drago, jer mi je bilo lako nosit harmoniku u skol...

  Sto god sam stariji sve vise I vise mi je zao… Zao mi je sto sam se rodio a niko me nije pitao. Jer da me neko pitao ondak se ne bi rodio pa mi ne bi bilo zao. Zao mi je sto u mladosti nisam mislio da ce mladost proletit iako su to stari govorili. Zao mi je sto sam mislio da ce sve to iz mladosti vazda trajat i da cu sve sto propustam nadoknadit sljedece godine. Pa mi je ondak zao sto nisam uradio nesto sto sam mogao. Pa mi je zao svih onih cura sto protutnjase kroz mene ko tornado, a ja blecak nista... I toga mi je zao. A o tome kolko mi je zao sto sam se ozenio o tome cu knjigu napisat ako nadzivim milu mi moju mi zenu jer ne smijem pred njom. I to mi je zao sto ne smijem, kad je moj dedo Mato sve smio. Al vremena se mijenjaju pa vec moj tata Rade nije smio bas sve. I onda mi je zao sto su me ledja bolila dok sam ucio sina da hoda. Nije mu trebalo puno da savlada tehniku hodanja al ipak nije ni meni puno trebalo da me ledja uhvate u ta doba. Zao mi je sto sam bio vec stari kenj...

U po bijela dana mi zapista novu sprava sto je prestolonaslednik donio i instalirao u pokusaju da roditelje drzi makar malo tehnoloski u toku....Neki Nexus...Mene odmah asocira na Sexus, Plexus, Nexus, al ne rekoh nista jer se vise i ne sjecam najbolje detalja... Elem ciknu i nesta ko ono javlja...Prestolonaslednik me pogleda, lijeno i spokojno i samo progovori, kratko al odlucno: "Eto te neko Skypira..." I ja sta cu....Zaskocim ono cudo koje jos i vibrira kad ono nesta zuji...I pretisni, vovdje, pretisni nonde upalih ja to...Kad ko ce bit, kad ono moja familija zove s Visa.... Svi su tamo...Tetak, Tetka, Anama i Danijela....Danijelu naravno uvijek vode...Prvo da imaju dezurnog krivca za sve, a drugo najbolje vozi od sviju...Tako da se mogu opustati kad god i gdje god i dokle god...Kad moja Nea sjedne za volan, cak i ja mogu spavat. Ta zena sto ima smisla za voznju to je cudo...Ko Bobi Fisher za sah...Ona predvidja po 10 stvari unaprijed i uvijek je na sigurnoj strani najbolj...

  Zadnjih dvadeset godina pokusavam da shvatim sta bi, I sta se desi I zasto. Jedino sto bih ja mogao rec je to da se nismo razumjeli u mnogim stvarima i onda puce tikva i onda dalje sve se zna... E sad, mislim zadnjih dvadeset godina me muci kako je moguce da se nismo razumjeli. Pa zar nismo mi kulminacija evolucije. Mi bi trebali da znamo sve a narocito kako koristiti razum. Jer smo najpametniji. Mislim tolko smo razvili pamet da smo najpametniji. Ma super pametni. Mi gospodarimo nuklearnom energijom. Mislim tako se kaze. Nema veze sto mi u stvari ne gospodarimo nuklearnom energijom, nego ona gospodari nama. Mi samo znamo kako da je pokrenemo a sve ostalo je igra sudbine ili necega drugog. Mi kad jednom krenemo, mi ne znamo stat. Al eto tolko smo pametni da zaboravljamo da znamo samo pola od svega sto bi trebali znat. A to je kad nesto pokrenes onda bi to trebalo znat i zaustavit. E neces ovu nuklearnu, tako lako...Al mi kazemo da more komfortno. Pa ondak naprimer, mi smo najpame...

  Ovo je za sve one koji se posvadjase zbog FB i necega sto je napisano pa ih uvrijedilo. Posvadjase se a po 30 godina zivilo skupa i kao djeca krali rezdelije i tresnje skupa...Pa ganjali iste trebe ili momke...Pa dijelili sve popola ukljucujuci rum plocicu...Ovo je za sve one znane i ne znane koje izgubise prijatelje zato sto ih je belaj rastavio i razasuo kao najljepse cvijece po kugli zemaljskoj..Za duh Sarajeva i onu raju koju su svi volili i u Makarskoj i u Beogradu i Zagrebu...Za koju su se otimali da sjede blizu nas Sarajevskih frajera, osnivaca sibicara, sane i satra...Univerzalnog davanja, dijeljena i otvorenog srca...Ovo je za sve one koji su bili toliko sami, preplaseni i izgubljeni u vrtlogu zbivanja koje nisu kreirali, htjeli prizeljkivali, al su participirali i ako su otisli i ako su ostali...I svako je svoju bitku bio i strahom se ispirao. Za sve one koji su kucali na vrata ambasada da ih prime u strane zemlje i u tim trenutcima mislili"E, da mi je moj XY ovdje, sa...