Vis i Skype...

U po bijela dana mi zapista novu sprava sto je prestolonaslednik donio i instalirao u pokusaju da roditelje drzi makar malo tehnoloski u toku....Neki Nexus...Mene odmah asocira na Sexus, Plexus, Nexus, al ne rekoh nista jer se vise i ne sjecam najbolje detalja...

Elem ciknu i nesta ko ono javlja...Prestolonaslednik me pogleda, lijeno i spokojno i samo progovori, kratko al odlucno:

"Eto te neko Skypira..."

I ja sta cu....Zaskocim ono cudo koje jos i vibrira kad ono nesta zuji...I pretisni, vovdje, pretisni nonde upalih ja to...Kad ko ce bit, kad ono moja familija zove s Visa....

Svi su tamo...Tetak, Tetka, Anama i Danijela....Danijelu naravno uvijek vode...Prvo da imaju dezurnog krivca za sve, a drugo najbolje vozi od sviju...Tako da se mogu opustati kad god i gdje god i dokle god...Kad moja Nea sjedne za volan, cak i ja mogu spavat. Ta zena sto ima smisla za voznju to je cudo...Ko Bobi Fisher za sah...Ona predvidja po 10 stvari unaprijed i uvijek je na sigurnoj strani najboljih odluka...Ona Danica je nista kako moja Nea vozi...Al eto, kad sta krene naopako odmah se Nea zove i ispadne da je ona vazda u nekom belaju...Dok Anama nikad nije u belaju, jer Margaret Tacher je malo dijete od diplomate, koje ova mlada dama moze ismislit samo da se izvuce iz svake situacije, i uvijek okrene stvari u svoju korist....

Tajfun od tetke je minijaturna sunceva energija na zemlji...Odakle joj snaga i energija to niko ne zna a nece se nikad ni saznat...Kolko moze zundat i koliko stvari odjednom ta zena moze uradit, to ni na film ne bi stalo. Ja sam se cudio mom tetku da je bio sjed jos kad sam ja bio mali...Al sad kad ja vise nisam mali a on je i dalje sijed, skonto sam....Pa valja izdrzat zivot tolke godine sa ove tri gore nakratko opisane dame...

I bogami otracali smo dobro sve i svasta....Cak se i Prestolonasednik nakratko ukljucio u diskusiju....Ima neka tajna veza izmedju prestolonaslednika i Aname, i ne mogu to da odgonetnem, al cini mi se da se slazu nekako ono vibracijski...Ne znas ni sta ni kako ali oni to nekako telepatski odredjuju i odradjuju...Kratke recenice i par osmeha al osjetis da su sve jedno drugom rekli...

I zavrsi se i taj razgovor od jedno sahatak i po....Kod njih vec uveliko noc a kod mene taman vrijeme za kvalitetno prezivanje...Te se opustah na stolici mislim kaucu onom sto se sav namjesta kako ti odgovara...I poceh tonut u laganini, a slike davne me napadose...

Cetvero malih rodjaka na tom istom Visu u istoj kuci...Od Juna pa dok skola ne pocne...Prva smjena...Baka Dedo i nas cetvoro...Nea, Anama, Dajana i ja...Pa druga smjena...Mama Tata i nas cetvoro....Pa treca smjena...Tetak Tetka i nas cetvoro...Sve tri smjene su bile sa puno sunca, plivanja, jezeva po nogama, uganutih ruku i jednom razbijenom stijenom, sto sam je ja razvalio glavom...Namjerno...Jer je bila plitka....

Al opet ta treca smjena je meni ostala najvise u sjecanjima....Svi smo se budili nekako sabah zorom i dorucak je morao biti na stolu trenutno....Dok se dorucak posluzivao i pripremao, Tetak je vec grickao neke kekse, i kasikao neke djemove....Da mu stomak ne proradi...Puter i kruh nikad nisu bili sladji, nego za vrijeme tih dorucaka...Kruh je znao biti i tri dana star...Nema pekare do VIsa, ili 14.2 KM dalje....Tetak bi isao u kupovinu i to pjeske, preko brda i dolina....Rano ujutro prije nego svane, po hladovini...Bio je spretan u hodanju, stari planinar i alpinista, njemu je to bila sala i razonoda....Pa poslije tog dorucka, trk na plazu dok ne pomodrimo oko usta, il dok neko ne napravi kakvu budalastinu pa ne zaglavi odlazak u kaznu....Pa rucak...Tetkini specijaliteti, ovakvi ili onakvi ali svi isprani od mora, malo smo pricali o bilo cemu....Samo se zveket kasika mogao cuti...Moj tetak je uzivao aristokratski u svakom trenutku bozanstvene hrane, znajuci unaprijed da trenutak nezadovoljstva neminovno dolazi...nema dovoljno vode za sviju u frizideru...Da je hladna, kako treba da bude......

I nekako odmah poslije rucka, dok jos sve nije bilo ni pokupljeno ni pospremlejno, moralo se ici u krevet.....Bez pogovora....U krevet, na popodnevni odmor....Pa smo ili citali nesta, ili bi pozaspali ko razasuti dukati, kako ko i kako gdje....Bila je tamo jedna secija, kauc...Sa nekim grubim prekrivom...E tu sam najvise volio odkunjat...Tetak je tada bio mladji pa mu zveket sudja na pranju nije smetao kao sto je to sad slucaj....Pa onda taman negdje oko 2 popodne, eto nas spremni za nove pustolovine...Al jok....Prvo se treba jest stagod pa onda....Tetka je kuhala puding u velikom loncu od 3 litre....Da bude za sviju...E taj puding me doso glave...Moralo se sve pojest...Pa tek onda na plazu....

Pa vecera opet neki rerzevati kojih se ne sjecam jer je onda dolazilo obavezno skriveno druzenje po okolnim lokacijama, gdje bi se sva djeca iskupila, kikotala, cikotala....Igralo bi se pantomime, a u kasnijim godinama i zaloga...Pa krevet vec oko 9......

Pa jopeta vascijeli dan sutradan...Tetak bi me uhvatio s vremena na vrije i drzao mi predavanja iz inzinjerinaga, fizike, hemije...Tetka nije propustala priliku da drzi lekcije iz botanike...Fatala je nakve baje po vascijelo ljeto za studente na fakultetu za sljedecu godinu...Hrizopa Perla je bila domaca zivotinja a imali smo jedno vrijeme i cvrcka u kuci...

I sve mi ovo proleti kroz glavu koja i nije tako mala, u samo nekoliko minuta....I koda sam osjetio onaj miris Visa, i cuo Tomos 4 kako prdi na nekom camcu dok neko ide negdje po najvecoj vrucini umjesto da mi ne ometa Tetka u zasluzenom odmoru....

E to su bila vremena....

Ovo sada je samo prezivljavanje...