Rodjendan

 

Ja sam se za otaj dan spremao 57 godina…. To je nista jerbo se moj Tetak Plemeniti Ivo Durbesic spremao 80 godina. Bilo kako bilo valjalo je obiljeziti taj Tetkov 80-rodjendan. Kovali su se planovi cijelu godinu I bilo ih je puno ali kao I uvijek sve se rijesava u zadnji dan. Bar u mojoj familiji. Najavio sam se ja Tetku mom I rekao da dolazim u cetvrtak jerbo je rodjendan u petak. Nisam htio da se previse uzbudi jer svasta je covjek prezivio u medjuvremenu ukljucujuci brak sa mojom tetkom od preko 55 godina…I sad da ga jos ja prekidam sa iznenadjenjima. Razocarenje je bilo u tome sto obe kcerke nisu mogle doci I moj Tetak je to znao. Znam da mu je bilo tesko I da je zelio da to bude malo drugacije, al eto…Tako ispalo… Sta niko nije znao a pojedini jos ne znaju to je da ja ne prihvatam “NE” kao moguci odgovor. Zato sam savjetovao rodice moje, u daljem tekstu sestre, sta I kako da se izvlace I bogami sredise one stanje na svojim poslovima, onako diplomatsi…Ova pravnica iz Koncara, za nju se nisam ni brinuo da ce se izmigoljit , al sam se bojao za ovu doktoricu koja je onako podosta agresivna…Reko da ko ne podlegne. I padne ti tu dogovor da se nista ne govori Tetku I Tetki al da se mi nadjemo jos u srijedu u Splitu I da im banemo na Vis, pa sta bude da bude…

Fala svima na izumu mobilnih telefona… Ja polazim iz V.Luke, one iz ZG…Naravno natovarenog auta ko da idu na mjesec dana a ne na par dana… Zvone mobiteli, dje si sta si, gdje ste, sta ste, jel guzva na auto putu…Pola pet, ja se tamam dovuko do pristanista I kupim si kartu, sjednem da odkafenisem I kontam sad ce oni za jedno sahatak…Opet zvoni…”A di si ti???’ Daniela moja zove I onako uzurbano njezno brine da mi trajekt nije negdje skreno u zijan… Sa telefonom na uhu izadjem iz hladovine I vidim ih stoje nema 50 metara od mene…Sto su ti pozitivne vibracije…Radost, grljenje, smijeh…Dugo se nismo vidjeli I upijamo jedno drugo…Svi pricamo u glas ali konverzacija ide, taman ko da smo u UN-u…Polazimo od Jadrolinijinog kioska prema trajektu za Vis… Anama pokusava da opise dogadjaj od prije godinu I pocinje…”I idem ti ja…”, prekida je Daniela sa upadicom, pa onda ja sa odgovorom Danieli, a ova uporno drugi pokusaj:”I idem ti ja…” Ponovo je Danijela prekida, ja odgovaram Nei…”I idem ti ja, ne odustaje Anama…Ja je prekidam sa nekom glupom opaskom Danieli… I idem ti ja, po ko zna koji put pokusava zavrsiti pricu koja ce garant trajat 10 minuta…Kad covjek sa strane onako rezignirano viknu:”Pa dodji vise zeno draga, dolazis od pocetka mola pa nikako…” Smijali smo se do paklenih otoka ko djeca…Suze na sve strane…Ludilo…I idem ti ja, ostade za sljedecih 5 dana kao postapalica….

Noc je vec padala na Vis I svjetla su bila popaljena. Svjeze ljetno vece a meni fino. Moje dvije seke, I tetak I tetka sto ne znaju da cemo se pojaviti sve troje…Nekakvu nelagodu stvori Anama opaskom da smo mozda ipak trebali reci makar Tetki pa da ne bude totalno iznenadjenje al kasno je vec… Zove me tetka dok se iskrcavamo sa trajekta I pita da li dolazim sutra… Pa naravno da dolazim nista ne brini…A samo sam 14 km daleko… Ova mala Anama se izbirikala pravo I prvi put me ne bi strah da me ona vozi… U tri trenutka svorismo se u selu… Po pripljemljenom planu u 10 navece vezemo masne na celo, pusemo balone u potpunom mraku I polazimo pjeske zadnjih 300 metara… Prolazimo pored kuce koja je iznajmljena nekim zagrebcanima… Ljudi nas gledaju ko da smo marsovci… Anama im pokazuje da sute I obecava da ce im sve objasniti ujutro… Sto nikad nismo…Ostadose nijemi I sledjeni…Ovo se ne desava u selu u 10 navecer, da troje s balonima I masnama paradira kroz selo…Svjetla pogasena na kuci…Cvrci u po glasa… Svjelo dolazi iz tetkove radne sobe I sad se dosaptavamo gdje je ko…I sta cemo…Kroz jedan prozor vidimo tetka gleda TV a Tetka nema…Garant je na spratu nesta piskara po obicaju…Pade dogovor u sekundi I ja zazvizdim temu iz Amerikanac u Parizu…Onako da bi mi I Videc familija zavidila…Jako, znas ono kad imas inspiraciju a svi svetci su uz tebe…Nista…Jos jednom jos nekako jace I u Viskoj noci prodornije…Gledamo tetku kako se naginje prema TV-u I namjesta sliku I mijenja kanale…Poslije je priznala da je mislila da taj zvizduk nekom cudnom greskom dosao sa TV-a…Poceli smo ih prozivati po menu….Ivooooooo……Paulaaaaaaaaaaa….Tetka skoci ko da I njoj nece bit 80 al dogodine I izleti na vrata…”O Isuse dragi…O Issue svevisnji…O Isuse dragi….Ivo dodji ovo vidjet…O Sv . Anto sta je ovo…Ivo, ma daj macica dodji da vidis sta je ovo…”

Knedla u grlu mi stoji…Zasto se moramo ovako radovati jedno drugom, kad bi mogli biti skupa svaki dan. Al sta je tu je…Pojavi se I Tetak Ivo..I stade…Dugo nas je gledao svojim plavim cistim toplim ocima… Malkice se oci navlazise I brada zaigra u grcu radosti a onda rasiri ruke samo onako kako on zna I niko drugi… Bez rijeci je pocelo grljenje I ljubljenje…Potpuno zatecen…Suzama…

Dugo se sjedilo tu noc, I smijalo I pricalo…”I idem ja”, se napokon doveo do kraja uz gromoglasan smijeh svih prisutnih…Samo su jos nasa svjetla gorila, I samo se jos nas smijeh cuo u toj lijepoj Viskoj noci…Bio je to uvod u veliku proslavu velikog jubileja velikog covjeka…80-ti rodjendan… Ovu godinu cemo slaviti svaki dan taj 80 rodjendan. Pa sta bude da bude…A dogodine Tetka draga Paula oho ti se…

I sve se ovo sruci na mene danas u 2 ujutro u cemeriki. Probudih se ko da sam spavo dvije godine, sav svuzlan zbog vremenke razlike, ti boga…Kaj…Pa nemrem se prilagoditi, kaj…Kak me ne razmete…

Sve je dobro…Osim sto meni stalno fale ti razgovori do kasno u noc sa mojim Tetkom, njegov blagi glas I duboke njezne plave oci u kojima se sve vidi. A sta cu…Sam sam to zaiskao…Bog mu dao lijepo zdravlje, pa da se I ja vratim…Jos cemo mi cumurat, makar u V.Luci….Ima manje stepenica…Sretno Tetak moj, da si mi jos dugo tu gdje jesi…

f�m��