Praznici
I evo ih opet… Od kad znam za sebe u ova doba dodju ovi praznici I onda se opraznicimo ko da je kraj svijeta. Kad sam bio mali radovao sam se ko lud. Jos od prvog tromjesjecja poceo bih zapitkivat kad ce Bozic I Nova godina. I nikad ih docekat. Radovao sam se tom ugodjaju I okupljanju sviju tih par dana kod mog Djeda I Bake. Radovao sam se I Novim Godinama kad su se tatina I mamina raja okupljala I kad sam znao da ce sva djeca biti na kamari. Ludovali smo ko veliki, samo sto nas veliki nisu toliko opominjali I pustali su nas da radimo sta ocemo…MA pravo dobro bilo… Sad kad sam ostario vise se I ne radujem toliko. U stvari ne radujem se nikako. Nekako mi tesko dodje svake godine u ova doba I nije mi ni do cega. Zam tacno sta I kako ce biti. To pripremanje svega I svacega toliko puta vec pripremljeno. I onda se sve to spuca u roku od 3-4 sata I ko da nista nije ni bilo…Nemere se vise… Ne znam al ja im se vise ne radujem…
Vise se
radujem onim mislima o tome kako je to bilo kad sam bio mali. Kad bi pao snijeg
I zavio Kosevo u bijelo a Deda I ja bi razgrtalai taj snijeg da se moze kuci
prici… Pa onda ono kad smo kitili bor s bakom I radovali sve svakoj kugli I
svakom bombonu koji je ostao od prosle godine na onoj tankoj zici. Onda bi baka
branila da se ti bomboni jedu da nas ne zaboli stomak. Stari su… A deda bi
izvlacio nove I pola nama davao a pola vjesao na zicu pa na bor. Stavljale su
se I svijecice. Al ne ove na struju sto se sad stavljaju. Ma djeces to radit;.
Stavljale su se one male parafinske na malom postolju sa stipaljkom. A bile su
raznih boja. I prskalice su se stavljale. A bor je bio pravi I mirisan samo
tako. Vascijela kuca bi mirisala na borovinu dugo poslije Bozica… Svijece bi se
palile bez straha da ce se drvo zapalit…Prskalice bi se palile isto tako al ne
dugo jer bi mi djeca skidala prskalice sa grana I trcali bi kroz kucu ko
mahniti…A Deda bi rekao : “Vidi…”Onda bi dosli pokloni tamo negdje niko ne zna
kad I kako al bi dosli. Baka bi rekla da treba provjerit jeli Kriskin nesta
donio…I onda bi se svi stustili u sobu sa borom…A tamo poklona ko u prici…Ja
bih dobio kosulju…Na kockice…Crveno bijelu…I sal I kapu…Jednom sam dobio
pantole al su bile velike pa je moj Dedo rekao da se Kriskin zajebo I da su to
pantole za sljedecu godinu…Moj dedo je sve znao… Jednom sam dobio I opasac sa
dva pistolja na kapisle I vincesterku pravu isto na kapisle…I 5 kutija
kapisli…Moj Dedo je vec tada znao da cu ja zavrsit na divljem zapadu… Sve su
kokoske prezivjele tu pucnjavu samo su prestale nosit par dana pa mi baka nije
htjela kupit nove kapisle u trafici tamo kod Maltara… Pa sam ja moro svoje grlo
izderat imitirajuci pucnje I rikosete…A deda bi samo rekao: “Vidi…”Sape su bile
ko u raju a salnjake necu ni da opisujem jer bi to bilo svakako neizvodivo…U
svakom slucaju topili su se u ustima ko puter…Bilo je tu I onih okruglih od
mrkve…Svi smo znali da ih moj Deda voli najvise I nekako smo izbjegavali da ih
jedemo, da mu bude vise…A on je volio I da se mjenja…Puslica za kuglicu
mrkve….Jest moj Dedo bio naivan…kako more mrkva bit bolja od puslice…Al eto…Tu
I tada sam I ja poceo govorit: “Vidi…”Moj deda je vazda za Bozic pekao komplet
janje…Mislim na raznju…I nikad niko nije znao ispec janje ko moj dedo…Ja sam mu
uvijek pomagao.Mislim od kad znam za sebe pa sve dok je moj dedo bio ziv, ja
sam mu pomagao. Zadnja godina kad je bila I kad sam se ja radovao tom Bozicu I
to, nisam bio sretan jer je moj Dedo bio u bolnici. I znali smo da je lose… Al
opet sve se pripremilo taman ko da je I on tu. I ja sam ispekao moje prvo janje
sam. Tesko je bilo jer suze su gasile vatru svako malo, jal na butovima jal na
pleckama. Al sam ga ispeko…I navecer na badnjak otisli smo kod dede u bolnicu a
on nas gleda…I tu mu moja mama raspakova malo od vrata I malo gljiva na
puteru…Moj Dedo je rekao : ‘Vidi…” Takav je bio moj Dedo…Jedna ali vrijedna I
sve znas…Nema tu sta da se raspravlja…Meni je moj dedo rekao da sam ga dobro
ispekao I da ne smisljem nista novo nego vako svake godine. Kratko poslije toga
a cim smo uslji u novu 86 otisao je moj Dedo, a moja Baka I ja smo nastavili
peci jagnjad za svaki Bozic, I vise nikad nije bilo isto…
A onda
poslije tih bozica kod mog Djeda I bake onda bi dolazila I nova godina. Koja bi
se ponekad slavila kod mame I tate, a ponekad kod nekog drugog od njihovih
prijatelja. Dosla bi I moja Tetka iz ZG, ti boga, I naravno moj tetak da
uvecaju slavlje. Tata I ja bi isli u kupovinu…Najmanje 3 puta…Da sta ne
zafali…Imali smo mi jednu veliku korpu pletenu u koju je moglo po granapa stat.
A granap je bio na cosku kod taksista kod Hotela Zagreb… I Milka je tamo
radila. Bila dosla pravo iz skole I brzo postala poslovodja. Da je postala
poslovodja to mi je reko moj tata. Ja mislio teta Milka mu se pofalila a on
kaze ma jok znam ja…Kako znas??? Pa vidis da je pocela olovku iza uha nosit, a
to samo poslovodje mogu….I tako sam ja ucio I prve vragolije od mog tate…Dok
smo isli u kupovinu sa pletenom korpo I jednom velikom torbom, putnom,
kariranom…Tata je tovario pive I vina u torbu a sve ostalo u korpu…Onda smo
nosily korpu izmedju sebe a on je posto je bio veci od mene tegario torbu u
ruci sam. Dobro je da nije bilo semafora tada na nasem raskrscu pa se moglo
komotno prec bez zastajkivanja…Mama bi nam dala spisak svega sta nam treba, a u
granapu nema cega nema. I tu bi moj tata citao spisak, I govorio teta Milki sta
nam treba. Jedna po jedna stvar…Nema dvije pa da se zaboravi stagod. I teta
Milka je donosila I cim nesta donese stavi u korpu, uzme onu olovku i na
bijelom papiru zapise kolko to kosta. Jednom je mama rekla da joj treba divka
za neki tajni recept, sta ja znam…I jos je meni mama rekla da podsjetim tatu da
slucajno to ne zaboravi…Divku…Svaka dva , tri komada robe, a ja namah podjecam:
“Tata Divka…”. Taj put smo donijeli dvije divke I ne sjecam se da smo kupovali
divku zadugo. Osim sto je mama prigovarala da nismo trebali dvije uzet…E tu sam
ja naucio da se moze biti dosadan ko proljev…Pa nekog zbunit, a posebno teta
Milku koja u ta doba jos nije nosila olovku za uhom…Onda bi teta Milka sve
sabrala, a tata bi placao crvendacima…Onda bi teta Milka odsjekla onaj komad
papira I stavila ga u korpu, a tata bi to brzo spremio u djep…Pa bi mama sve to
provjerila I sravnila I poravnala I nikad nije kukala samo bi rekla: Joj a jos
sam zaboravila…”Pa bi se drugi spisak pravio…
E to su bili
praznici…I da se radujes I da se obradujes, I najedes I ismijes ko mahnit. Sad
samo neka sjeta, I sjecanja, a sve nas je manje I manje da nas ima da se
okupimo. Ja opet igram na tu kartu starosti. Kontam jos malo dok ono svi pravo
ostarimo, pa ondak cemo se memorativno okupit nedje pa skupa malo otefericit.
Sa ili bez divke. Nema veze. Al I to je ako, jerbo svake godine nas sve manje I
manje a I bolescine napadaju taman ko da je dan D dosao pa sve po nama…Ma nema
veze… Sve ce ovo proci I nista nece ostat…A bogami kako je krenulo ni nista
nece jos dugo…
Primjedbe
Objavi komentar