Božic
2016 Božic… Moj 58-i…Ne sjecam se svih 2016 Božica a bogme
se slabo sjecam I svih mojih 58. Sjecam se cega se sjecam, I sto volim to I
pamtim. Sto ne volim pokusavam da zaboravim al nemere, pa onda sta cu, sjecam
se… Nisam magare da zaboravljam tako lako al jesam tvrdoglav. To jesam, nema tu
sta…
I tako…Božici dolaze I prolaze. Sve se mijenja I nista nije
kao prije. I sam Božic je jedno vrijeme bio “Praznik” a ne Božic. Sad evo opet
to neko nesta odlucio pa opet imamo Božic. Dobro je… Meni drago zbog mog Dede I
Bake. Oni su se jako radovali Božicu I uvijek su organizovali teferice o kojima
se pricalo sve do iza nove godine…A volili su svi I da se podsjete tokom
godine… Pa su jangnjad s raznja bila masnija nego dedino za Božic, ili su torte
bile nista u poredjenju s Bakinim rolatom… Tokom godine niko nije pravio
šape…Da se ne bi brukao jer moja baka je pravila najbolje sape u ovoj
galaksiji. Ne znam za druge galaksije al u ovoj je moja Baka bila sampion.
Ponekad kad je bilo srece I vremena, I moja tetka bi dosla iz Zagreba, ti
bokca… Sa mojim Tetkom I rodicama… Ih to je radost bila. Tih dana se vise
paznje obracalo na rodice da se onako svilene I plemenite ne isprehladjuju
jurcajuci samnom po Kromolju I Pionirskoj dolini. Pionirska je zimi bila
otvorena svima I nisi moro placat kartu…Haya…Onda bi moj Dedo uvijek usjekao
jelku pa bi je mi djeca kitili a moja mati je vazda imala nesta dobacivat. I
tetka isto… Na meti su bili oni bomboni stari ko I sam Isus Krist, oni sto su
bili zamotani u papir I imali kanafu na kraju…Pa si ih mogo fino objesit…Ako ga
ne razmotas I ne slomis mlijecnim zubima…A baka je blago prigovarala: “Nemojte
djeco ko zna kolko je to staro…” Dedo je imao makar 5 kutija prskalica. Al nije
dao da se stavljaju jerbo je znao da ce neko probat da ih zapali…Garant…Pa su
se cuvale za ono vrijeme kad su se dijelili pokloni. Dedo bi dobio komad kreke
cumura jer nije bio dobar. A I Baka bi dobila komad kreke al sljedece godine
kad ona nije bila dobra… Onda se moj dedo radovao dzemperima il kosuljama
flanelnim sto bi dobio…Il Baka spavacicama… A mi djeca smo se radovali svemu I
svacemu. Sta god da je bilo, bilo je I mi smo se radovali. Ja se sjecam jedne
godine kosulje na kockice crveno bijele… Ih nosio sam je I ljeti. Tolko sam je
volio. Sjecam se I kad sam dobio komplet pusku I dva pistolja na kapisle. One
na roli papira al pucajju ko prave. Koke su kod Dede prestale nosit jer sam ih
izbezumio I onda mi dedo vise nije htio kupovat kapisle… Onda sam jednom dobio
sanke…Zeljezne… Dedo napravio kod Paradzine… Joj najbrzi sam bio na
Kromolju…Ubjedljivo…Tada je jos bilo snijega kod nas…Sjecam se ja svih tih
lijepih Bozica ali I onih manje lijepih…
Sjecam se kad mi je Deda bio u bolnici I predavao dusu Isusu
Kristu. Htio mu se eto dati al Isus ko Isus, vazda nesta prece ima. Taj Dedin
zadnji Bozic ja sam sve odradio kako treba.Vec sam ja veliki bio I do pola
odrastao. Sve sam uradio I odnio dedi u bolnicu komadic mesa od jagnjeta sto
sam ispeko… Probao je malo nazor al nije propustio priliku da prigovori sto sam
meso narezo dok je jos vruce bilo…Takav je moj Dedo bio… Nikad nikom nista nije
presutao. A I sto bi, kad je bio najbolji moj Dedo… I sastao se Dedo moj sa
Isusom na Božic…Istina na pravoslavni Božic al krst je kriz I obratno. Sjecam
se I Božica zadnjeg od moje Bake… Gledala me otupjelih ispijenih ociju I rekla
mi je da joj je vrijeme da ide… Pa smo se posvadjali. Svasta sam joj nagovorio
I skuho kafu I obecao dolazece ljeto ona I ja I moj sin dok je jos covjek bio
da cemo sami nas troje krstariti modrim Jadranom…Slusala me I imala nekakav
osmjeh u uglovima ociju al eto nije me sacekala…Otisla je brzo poslije toga…
Nema vise toga I tih Božica… Sad moja obitelj zivi na dva
kontinenta I slabo se vidja. Sad mi vise nemamo ni Dedinu kucu… Al to sam ja
kriv. Nema vise ni radosti okupljanja. Sta ces kad nema ni Bake ni Dede. Nema
ba nista vise kako je bilo. Nekako bih najradije da zaspem sad I da se probudim
u Februaru recimo…Sta ima veze… A ne znam ni sto bih se budio…Lijepo je spavat…
Mozda kakav san naleti gdje su svi sretni I svi se vole.
Gdje nema zlobe I gdje se samo smijeh ori. Gdje muzika nije preglasna I ljudi
se pomazu. Mozda kakav san naleti ono da se sve desava kako oces a ne kako ti
se kaze. Gdje te ljudi ne uce kako da mislis I sta da radis. Gdje se svaki dan
necemu obradujes makar jednom, a zlo te zaobilazi u sirokom krugu. Gdje su svi
zdravi…U tom snu prskalice bi gorile svaku vece I miris drveta iz bakinog
sporeta bi sirio nozdrve…Sve dok Dedo ne ubaci svoj komad kreke…
Da se vatra odrzi…
Primjedbe
Objavi komentar