Sarajevski dan...Prvi...

 

4 ujutro…Nemerem spavat… Vremenska razlika ubi ko cumur, al nema veze… Izdajnicki parket pucketa dok se suljam u kuhinju da pristavim kafu I vodu za caj punici. Sad ce I ona garant kad sam se ushodo. Kafa Frank, kocka secer, poznati fildjani I djezva slomljene drske, al draga I nezamjenjiva. Cigara, telefon, srk kafe I miris iste popunjavaju zorom hladnjikavu kuhinju. Telefon I raport kuci…Kuci????? Dobro de…Ni okreno se nisam eto pumice, nenaspavana a smijulji se. “E sad ces da jedes zete…” Pada komanda I cudjenje da ja nikad ne doruckujem. Oblacenje I izlazak. 7 ujutro. Nebo plavo I cisto. Cudim se onima koji su mi govorili da ne idem u Sarajevo u Novembru jer da je lose vrijeme. Ja sam znao da to nema nikakve veze sa mnom jer kad ja dodjem vrata raja ce se otvorit I nema sanse da kap kise padne. Stojim na izlazu iz haustora I pogledam lijevo I desno. Nema vise razrusene Grbavice I bi mi drago. Al opet me strah sta je iza coska. Pa ostadoh mali duze da uzivam u novim prozorima, fasadama, ambasadama, I zastavama istih. CUdo kako je mirno I kako je cista ova ulica. Prosto mirom mirise… Haj odoh sad. Pipam se po djepu da vidim gdje mi je spisak telefona I kome se moram javit cim se dofatim telefona… Zagrebacka, Lenjinova, cista ko da su je za mene oprali. Ma vala necu na taksi odoh pjehe na Goricu… U Jabucice Avde… Jal avde Jabucice…Smijem se sam sebi na novom naprdivanju koje je moguce pokrenut s imenom ulice…Vrbanja… Nema vise krvi al ima sjecanja. Pa mi dodje nesta tesko… Razvaljene fasade zgrada do kojih dolazim. Dobro je, bas vako jadno I razvaljeno. Super… Sarkazam I zajedljivost rastu. Drago mi da to ni na sta ne leci. Ko da mi se svijest izdize iznad Vilsonovog pa pogledah bolje ozgora Google view, pa mi jos draze. Kad mikrocefali I ini cetvrtaneri skupe malo para od Zare I ostalog kako ce oni to sve fino sravnjat ukljucujuci Zemaljski muzej I Muzej revolucije, I sve povezat u jedan krasan futuristicki centar da prkosi Holydeyu I Unisu… Ma milina ce to da bidne a crkva Sv Josipa ce da zvoni…Milina…To ce bit nesta super… Haj dalje… Necu ni da gledam udesno I zaru… Da mi je z zamjenit za k al ne ide…Ima I starih a I mladih citalaca…Ne ide…Haj brzo fataj se Kralja Tvrtka I vojne bolnice, koja vise nije vojna nego normalna. Kratak posjet Dr. Srecku…Ljuti se da nije znao da cu doc…Kaze mogo sam mu pomoc ima dvostruku transplataciju kuka taj dan… A ja sam se ubio za mobu…Kontam kako pacijent nikad vise ne bi prohodo I smijemo se. Dalje uz Avdu…DO Doke…Telefon kad mi stavi u ruke ko da sam se rodio…Sad je cijeli svijet moj…

Fataj se Opstine … Povadih papire za tri trenutka. Osoblje ljubazno. Nema guzve. Cisto i prozracno jutro u kancelarijama. Trebe su uvozne garant al bar ljubazne. Joj sto dobro izgledam za svoje godine, sve mi dadose za 40 feninga…

Haj u postu… Bez problema… I dalje uvozne treba I dalje ljubazne. Cisto sve ko apoteka cak I stakla na salterima…Nema cuka divljih nigdje. Salju me da se slikam. Objasnjavam da nema samse da moja glava stane u onu kameru na sta mi kazu da cu se malo udaljit pa ce sve biti u redu… Stanem pred vrata kabine od one tete I pitam more li me ufatit sa ote distance… Smijulji  se I kaze da ako me ona ufati nikakva mi kamera nece trebat… I jos mi naredi da skinem jaknu… Pitam ocu li I majicu I tu me strefi blic… Prepadoh se da nisam ja sve ovo sanjo I da nisam morda pogino u onom avijonu kad ga grom spici al vidim da nisam…Haj dobro…

E djecemo sad…E tu ti meni moj Doko izda naredjenje dje se ide pa poleti… Prenerazim se…Napokon sam odkrio za sta mi sluze ovi extremiteti ispod pasa…Pa za hodanje mi sluze, a ne samo za nosanje cipela…Ja meraka setat…Po asfaltu. E pred pozoristem jedan cuko…Priznam…Jedan I to spava snom pravednika…Haj bar to da vidim…Raja pricaju o coporima pasa, a ja jedva jednog nadjos… Haj sad…Kafic lego, kapucino, telefon I zovi raju javljaj se I prijavljuj… Doko mora kuci, da ga zena ne razvali…Ja desno prema Vjecnoj Vatri… Od coska Dalmatinske do Vjecne Vatre 55 minuta…pravo dobar prolaz… Kako zakoracim naletim na nekog. Suze, zagrljaji, smijeh. Smijemo se a bog dragi zna zasto. Prepricavanje dogodovstina… Smijeh… Nema djukela… Vatra vjecna melanholicna I nekako zaboravljena. Ko da boga moli da je ugase I naprave mesaru jal nesta korisno novodoslim…Mnogo cetvrtanera al me ne nerviraju. Kontam vakav sam I ja bio kad sam doso u Ameriku… Pa sad sam se eto svemu naucio. Cak I ne pusim ulicom vise… Kolko mi je fino…Jel to neko reko pusenje ulicom…Fataj se filter Marlaba I tisu… Krenem Vase Strase… I taman tamo negdje kod Egipta, taman kad sam se opusto I ono sigurno osjeco, eto ti cetverca bez kormilara. Sarajevske dame leprsaju asfaltom. Stisnu me pravo, I ne mogu glasa da pustim. Sve cetiri mrsavije nego na fb-u…vidis sta slike rade…Sve svjezije I radosnije I ljepse I mladje…Il je meni sve to nekako lijepo sto ih vidjoh…Pravac kafa… Sahatak koji zivot znaci I punjenje baterija na brzi punjac…Lijepo je cuti zivu rijec od ljudi s kojima se samo fb druzis… Padaju dogovori. Gdje kad kako. Ja jest mi tesko bez interneta…Bas mi fail nesta. Osjecam da nisam u kontroli I da ne mogu nista planirat. A volim planirat. Jos od planinara volim planirat pa sam zato isplaniran…Ja eto..

Proleti vrijeme…Proleti u sekundi…

Samo… I ja sam kriv za zvocanje, jesam, znam. Al ne valja mi to I evo obecajem necu vise. Vidio sam svojim ocima, da to nije grad od prije 10 godina. Proljepso se nekako. Nekako ko da je novi zrak unutra. A vjeruj da I jest. Puno je cistoce, puno vise nego prije. I puno se izgradilo. Ko I kako to ne znam, al se jest izgradilo. Ima li vidika za bolje to ja ne znam. Ja sam u folu osluskivanja jetre, bubrega srca I tih stvari. U pripremama za pemziju I to. Kako im god bidne bit ce kako oce oni a ne ja…Vazda bilo I vazda ostalo… Cuke sam video na jos par mjesta… Al djukela ima I kod mene kolko god oces pa nista…I to ce se rijesit jednog dana dok neko od politicara zaplati guzovima dok bude u redu za kontejner… Haya…Bas mi je nesta fino…