SA * 722-73


Bilo je to prekrasno Julsko jutro. Galerija se montirala na Ficu, stvari snosile nevidjenom brzinom I za sve je bilo mjesta. Julska smjena za Vis I tri hefte odmora za mamu I tatu a za sestru I mene pocetak dva mjeseca raja na zemlji. Sve se slagalo nevjerovatnom brzinom I za sve je bilo mjesta, sto u autu sto na galeriji. Ja nako mali I kratak pokusavao sam pomoci tati, koje je bio nesta neraspolozen I ko I nije mu se islo. Sestra se uzletala I najmanje 8 puta je gubila onu masnu na vrhu glave bez koje ne bi ni u halu isla…Masna joj je bila sve…Natrpasmo se pa na put…Leti… Uobicajena zastajkivanja I kupovine lepinja u Ostroscu, tresanja oko Metkovica…Magistrala…. Puce Jadran ko petarda pred ocima I samo se na more gleda…Nema stajanja…Trajekt je u 2:30 iz Splita I ako ga ne stignemo valja nocit u Splitu. A to nije u budzetu. Vrelinu u autu razbijaju otvorena leptir cuvena stakla I stalna pjesma. Mama krene, a sestra I ja prihvatimo…Probao je jednom dvaput I tata da se ukljuci al mu je mama zabranila, I jos je rekla da ce kupit radio za auto ako mu samo na pamet padne da pjeva…Tako da je tata zasutao… Sestra pospana od vreline I duzine a bogami I ja bih mogo trenut…Nekako se skockamo sestra I ja. Sjecam se da sam joj legao u krilo I gurnuo desnu ruku pod njenu nogu, a ona se nekako savila preko mene I zaspasmo namah…

Probudi me strasni tresak I uzasan bol u desnoj ruci, vrisak, mamino dozivanje sviju po imenu I ne znam ni kako ni gdje nadjoh se napolju pod nekakvim borom. Saka desne ruke zakrivljena za 60 stepeni I ne lici na ruku…Tata obliven krvlju, visi mu pola nosa nekako u lijevo… Mama place a sestra vristi…Mama je brzo I ne tako njezno pritisce sa svih strana I pita je sta je boli…”Beba mi nema noguuuuu…”Jeca moja sestra, I drzi bebu bez nogu onu plasticnu ogromnu sto je bila ko peti putnik u autu…SLupali smo se ….Zivogosce I ona odvratna okuka… Pokupise nas I u Makarsku…Meni ruka iscasena totalno, haaj to odmah namjestise, sestri nista, mami felga na celu kako je glavom spucala u sofersajbu, tata na sivanje nosa I slikanje nogu…. Ljepota… U roku od par sati dodje Cika Branko I Cika Patan sa dva auta, pokupise nas I nazad za SA… Ne vidjosmo Visa…Bilo je to 3.7 te godine…

 

Par dana poslije dok smo jos vi lezali po krevetima I pitali sami sebe sta I kako se desi, razboli se meni moja Baka….Tatina mama… Svi uznemireni vidim nesta se kuha, tata van sebe…Jedva hoda al ide u bolnicu po nekoliko puta na dan… Sekira se puno…Nekakva tisina se nadvukla nad nas I taj Juli I nije neki mjesec kako bi trebao da bude. Sve nesta preko volje I tersli. Jedan dan Tata nam je rekao da ce baka morat na operaciju. Oci su mu bile nekako cudne. Nista vise nije rekao I samo je mama pricala s njim a nas je usutkivala I sklanjala od njega, jer smo stvarno bili dosadni…Otisao je u bolnicu sa Cika Brankom, jer nije mogo hodat…Noge su mu bile natecene I svakakve od onog sudara I jos nije bio najbolji za hodanja… Vratili su se nekako brzo…I moj tata je prosto iskocio iz auta, podupro se rukama oko struka… Tada sam vidio mog Tatu da place prvi put… Umrla je nasa Baka… Bilo je to 22.7 iste godine… Moj Tata je tugovao dugo a I mi s njim. Zao mi je bilo da mu vidim ramena kako se tresu I suze na licu. Moj Tata pa place… Strasno…

 

I onda Cika Branko I ostala ekipa nagovore starog da se onaj skrhani fico popravlja…Ma nemas sta popravljat steta totalna, al haj. Iskupi se sva raja automehanicarskog mentaliteta I da vidis cuda…Odnekud dodje nova skoljka, I dok si reko keks novi fico pred kucom….Jos bolji…Haj ti… I janje se okrenulo I Zlatko testiro auto na stazi atletskog kluba Sarajevo, pici fico samo tako… I sta ces sad. Posto je onaj stari bio totalka valja nova registracija I sve…

 

Nije proslo dan dva eto ti tate kuci sa novim tablicama, I nedoumicom na licu…Stavi one tablice na sto I mi ih gledamo al nista ne kontamo…I onda Tata pokaza brojeve I samo rece…”Citaj brojeve unazad”…

 

I bilo je SA*722-73….Citaj unazad….

 

Datumi sudara I datumi kad je moja Baka otisla….

Davno je to bilo al je ostalo u sjecanju…Kao sto je ostao I 2.7….Neke druge godine…Kad je umro moj Tata…I kad sam ja plakao, a nisam znao kako cu…


Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Prvi dan skole...

  Danas sam kao i svake godine na ovaj dan jako uzbudjen. Danas je prvi dan skole. Ja ne volim puno da idem u skolu osim kad imamo fizicko, ali volim da idem u skolu i kad nemamo fizicko zato sto tamo imam puno drugova. Mi i kad imamo i kad nemamo fizicko, uvijek imamo mali i veliki odmor i ja jako volim da se igram s drugovima na velikom i malom odmoru. Ja volim da idem u skolu zato sto tamo svake godine ucimo nesto novo, sto ja nisam prije znao, pa sad ucim. Nekad mi ide tesko a nekad lako. Zavisi od toga sta i zasto se uci.  Danas prvi dan na casu domaceg jezika uciteljica ce da nam da da pisemo sastav, o tome gdje smo i kako smo proveli ljeto. Ja cu sve da napisem kako je i bilo, samo cu jednu stvar da izokrenem a to je vezano za onu djevojcicu iz V. sto je bila sa bakom i dedom dole kod nas. TO cu da izokrenem kako smo se lijepo pozdravili i kako cemo da se dopisijumo sad kad ona mora nazad u V. a ja u moj grad. Pa cu da napisem kako smo se dogovorili da se dopisijumo i k...
Pročitajte više

DOLAZAK

  Ovo je napisano neposredno po dolasku u USA......1994.....     Ni snasao se nisam a vec dvije godine rata iza mene. Kao pravi borac ja sam vodio tesku borbu u dubokoj pozadini daleko od svega pa sam imao sansu da se iscrpljujem samo sa svojim mislima. Nikog nisam interesovao I nikom nisam trebao tako da mi je bilo lako ostati anoniman. I mislio I razmisljao jesam I to puno. Tu sam na primjer shvatio da je stvarno prednost imati veliku glavu jer odjednom mozes razmisljati o vise stvari uporedo. Jerbo ima mjesta u glavi. Isto je tako vazno da prije nego sto pocnes razmisljat imas slobodnu dusu I nista u glavi tako da misli mogu da vrludaju I lete nesmetano usvim pravcima. Jas am tu spadao u naprednu kategoriju jer je moja glava zadovoljavala obe kategorije. I tako. Svaki dolazak pocinje sa polaskom, patako I ovaj moj. Nije se vise znalo nista, a bogme se vise nije ni moglo. Culi smo za taj neki program za USA, pa kontam, prvi put kad sam bjezo, odmako sam se samo malko. H...
Pročitajte više

Ja

  https://www.youtube.com/watch?v=67Y2qD_rtJ8 U debeloj noci slusim krasnu muziku na jeziku koji ne razumijem al mi uzburkava krv I sjecanja I misli I osjecaje. Pitam se jel to tako samo samnom il to bidne sa svakim ko ima dusu??? Ja ne znam dal imam dusu il ne al eto volim onaj osjecaj kad me rukne iz stomaka pa mi postane sve lijepo. I kad osjetim da lebdim a nemam pojma gdje I kako. Samo mi dodje lijepo I sve brige nestanu. I nezadovoljstva… https://www.youtube.com/watch?v=SKEFN9XNlyY Onda mi dodju nekakve misli o nekakvom moru I planinama. Negdje nesta snjezno bijelo, hladno da usne pucaju I negdje nesta da vrelina przi ramena I trazim jekoderm. Al to je samo za malkice jerbo surova istina ce se izlec sa prvim zrakama sunca…Sa prvim daskom dana jos dok nema zraka sunca. I opet ce se sve start na moja ledja. Ove daljine, ovaj suhi zrak, grad koji volim I ljude za kojima zudim… Hocu nesta al sve ti je to ko lotto…Zelis I mastas a nece se desiti…Il sanse su ti 1: 76000000. ...
Pročitajte više