Sjecanje na buducnost...

Meni je moj Dedo uvijek govorio da se dobro zagledam u buducu punicu...I jos mi je rekao da ce mi takva zena biti 30 godina kasnije...Posto sam ja vazda dobro cuo al slabo primjenjivao, trebalo mi je skoro 30 godina da skontam da je moj Dedo opet bio u pravu. Djaba ti je sve...Sto god su stari ikad rekli a mi zapamtili tacno je tako i nikako drugacije. Sve vise i vise sam toga svjestan. Moram dodati da se ovo ne odnosi samo na punice. I mi muskinje sto god smo stariji sve vise i vise licimo na Oceve i na Djedove... Nepogresivo. Fatam sam sebe u nekim situacijama i poredim sa slikom iz proslosti... Pa sam sebe podsjetim na pokrete Djeda kad pali cigaru, il kad srce kafu... Il kad se docepa plecke...Ovu plecku sam fugurativno ubacio...Moj deda je volio vrat i rebra, a ja sam volio plecku... Sad bi ja danas dao sta god oces da mi je malo vrata i naravno malkice rebara...S jedne strane je dosta...

 

I tako sjedimo moja Mama i ja i naravno ova zena mi u mene mi i nesta ko trunimo i mama se nemoze nafalit oko sudzukica i lepinje... Flekamo se sa paradajz salatom i lukmirom... A ja kontam kako sam ja u stvari sretan covjek jer sam sve sto valja pokupio od ovih mojih predaka, pokupio u jednom sepetu pa ko gotovan, kad mi sta treba ja samo sam sebe upitam sta bi oni uradili...I izvucem tacan odgovor iz te korpetine iskustva... Moj Dedo i Baka, pa onda poslije Mama i Tata nikako nisu razumjeli "moj" svijet i zivot... Sve im je smetalo. Smetalo je Mami naprimjer sto sam u novim cipelama znao napucavat loptu u FIS-u po cijelo popodne...I unistit cipele... Baki opet nije nikad jasno bilo kako se moze doci kuci u 2 ujutro a nebit gladan... Sta je to otvoreno u ta doba noci??? Kod koga si bio??? Tati mom nikako u glavu nije islo da me 4 cure zovu vascijelo popodne na telefon i on se javlja, a ja necu da izadjem, uz objasnjenje da ja nisam laki muskarac..."Ma bit ces ti lak ko pero samo dok dodjes u moje godine...Sad biras a poslije ces boga molit da te izaberu...", govorio je moj Tata. Dedo nije puno govorio. On je pokazivao. Vaspitno. Ih sto sam volio sutat s mojim Dedom...

 

I sad brzo u danasnje vrijeme. Samo nesta zvocamo, prigovaramo, ne valja ovo ne valja ono, ovo treba da je vako, ono onako. Vidi ih sta rade ovi pa onda oni. Sta je starije kokos il jaje. Iz vlace se rasprave na teme kojje se nikad nisu raspravljale. Religija na primjer. Nikad se o tome nije govorilo kolko se o tome prica danas. Pa politika, zurnalistika... Sve se razvlaci i raspravlja sa zarom, ponekad u bijesu, al nikad s radoscu. Itako slusam kako rijeci teku oko stola sinoc, i skontam u cemu je problem...Omako osamari me rijesenje svih problema i odgovor na pitanje...

 

Pa to ti je sve tako zato sto mi svakim danom postajemo sve vise i vise isti kao nasi pretci. Ama potpuno isti. Ni meni nije jasno kako onaj moj harlov moze da ostane napolju vascijelu noc...Ili kako nikad nije gladan... Ni meni se sve ovo vise uopste ne svidja taman ko sto se nasim pretcima nas zivot nije svidjao i vazda su imali nekog razloga da zvocaju... S pravom ili ne, al je vazda bilo nesta u kontru...Pda..

 

I djaba...Nemere se u proslost pa da si pita. Nemere... A sve lijepo je tamo... Nego valja sepet iskustva i uspomena natovarit na sebe pa u buducnost. Valja kontrolisat jad i jed, i ne pridavati znacaja ako se ikako moze. Dobro de, znam da ne moze, al eto treba probat. Sretni ce biti oni koji budu u stanju da taj sepet predaju svojoj djeci i da im djeca nastave tamo gdje su oni stali. Ja tu srecu necu okusit, jerbo moj je posto strani drzavljanin...Njemu je sad bliza vegetarijanska hrana nego 15 u pola, dobro naparen, s lukom...Istina Bog nije skroz al je na dobrom putu da preziva poslije rucjka, a ne ko ja da odspava 2 sata na fotelji a onda vrisak : "Vera daj cokolade, i zakuhaj jednu..."Mozda to i nije lose, ko ce ga znat. Al je brate pravo lose kad mu vidim sto a na stolu vecera a uz veceru nema bar pola kg panje narezane na malkice deblje kriske... Po glavi... Kaze nije kruh zdrav...

 

Moja buducnost za danas je vrlo jasna...Supa od koke, pa koka, uz salatice dvije naravno. Bit ce i pire krompir i malkice satarasa, da ne uvrijedim sina...Necu da ljudi misli da je on to sam od sebe posto travar. Nek misle da je to od kuce ponjeo, tu ljubav prema povrcu... A kad dodje sljedeci put, i ako dodje, mislim u buducnosti, ondak cu umjesto lustera okacit prsutu, a na sto stavit po janjeta s raznja i po krmeta s drugog raznja, a izmedju kruha...Kruha ko u prici... Nece da bude ni tanjura a ni tanjira. Pa da vidim hoce li se snaci u otoj ikebani. Ma hoce pametni su oni drzavljani znam ja...

 

Odoh ja u svoju buducnost, zenu s kafom probudit. Onda mi je nagodna, cijeli dan leta oko mene...Cudo je sepet...