Draga djeco...

Da ja vama, Djeco, napisem par redova prije nego sto odem I prije nego mi vrijeme dodje. Kad vrijeme mi dodje onda se nece imati vremena od silnog uzbudjenja pred put. A I bojim se da cu postat u tim trenutcima ono “ma sta me briga…” A briga me…Vala bas me je briga. Pisem svoj djeci nasoj jer sva su djeca bila nasa nekad tamo davno. Nisu se razlikovala I svak je svacije dijete pazio I cuvao bas ko svoje. E pa tako I ja vama pisem sad. Meni su jos uvijek sva nasa djeca moja djeca, pa sta cu. Istina Bog, sad se djeca dijele na njihovu I nasu, al sve su to budalastine, nema to veze s pameti. Sva su djeca nasa I moja…

 

A sta bih htio da Vam kazem???

Pa htio bih da Vam kazem da smo vas volili cijeli zivot. Brinuli smo se zbog krzamaka I gnojnih angina. Sekirali bi se kad bi poderali nove pantale il zakacili suknjice na klupu u skoli. Gledali smo vas kako rastete I kako postajete pametniji I bolji svakim danom. To je tako bilo da su djeca postajala pametnijom I boljom od roditelja. I radovali smo se tome. Ponekad bi sjevnula kakva sipka ili 5 minuta coska, zbog necega, al I to je vise bilo zbog nas nego sto ste vi bas tolko losi bili. Moglo se to I oprostit al eto mi to nismo znali, jer smo vazda ocekivali sve I vise od vas.

 

Al eto podrepi nam se vecini I ne mozemo da vam ostavimo sta smo mislili da ocemo. Ne mozemo vam ostaviti mir I ljubav komsija. Sve je to negdje nestalo, I pravo da vam kazem jako mi je zao da smo vam to uskratili. Zato vas sada I molim da se malo okrenete oko sebe I da se Vi sjetite kako je to nekad bilo, I da sami sebi napravite da je bolje nego sto jeste. Kako ce te to sam dragi bog zna, a ja znam da ste bolji od nas I da cete iznaci snage I pronaci put da se vratite tamo gdje smo mi bili sretni I toliko siti I lijeni da nam sve uzese prije nego se I okrenusmo. Sjetite se nekadasnjih izleta sa skolom I sa roditeljima I njihovim prijateljima. Sanjkanja na svakakvim sankama I ledene vode Ilidzanskog bazena. Dedera malo se pokrenite I idite igrajte lopte u Fisu a more I basketa u Hrasnom. Malo uzmite onih starih knjiga sto vam jos roditelji drze po kucama I citajte…Ne googlirajte nego nadjite Robin Huda I vidite da je on otimao od bogatih I davao siromasnim…Tako to treba. I Kapone je uzimao od sviju al nikad od sirotinje. Djeco shvatite da se jedino kod nas bogati osilise I da uzimaju od sirotinje. Napravite ih da se sami pokolju I uzimaju sami od sebe a ne od vas.

 

Uzmite djeco I starih ploca I Iskrinih gramofona. Nikad ljepse pjesme necete cuti a to sto ce vam proraditi po stomaku to je normalno. To se zove radost I ljubav I sreca. Ne hodajte sa slusalicama u usima, jerbo ce vas satrt Sandzaklija dok vozi trojku I slusa “Kuca poso, poso kuca”…

Malo zaobodjite kafice I otidjite do one neobicno lijepe zgrade dje pise Narodno Pozoriste… Pa pogledajte one starije dame sto ulaze da gledaju RIgoleto po 16 put. I ako nemate para, recite im da ste kokuz, garant ce vas uvest. Djeco dogovorite se da izadjete al ostavite telephone kod kuce. Telefoni su izmisljeni da pomognu u toku dana dok se radi. Da mozes bit gdje god oces a da te svi mogu naci kad im trebas. Popodneva I veceri provodite sa familijama I drugovima… Tu vam ne trebaju aplikacije I tekstiranje…. Slobodno se glasajte I razgovarajte…Mozda neko shvati da ima lijep glas pa ce jos I pjevac postat…Operni…Sta fali…I to je za ljude…Pametne…

 

Sjetite se djeco da su vam roditelji ne tako davno bili jako sretni. I presretni… Pa se upitajte kako smo mi mogli biti sretni a vi niste… Pa sami skontajte, sve to pise negdje u knjigama. Pa kad skontate onda vi to sami sebi organizujte….Kad smo mi vec sve pokvarili. Nije tesko, majke mi, samo treba malo htjeti… Ima jos ljudi koji ce vam I savjet dati al samo ako ih pitate. Nemojte tekstirati pitanja nego lijepo pridji na ulici I reci:”A oprostite da vas pitam…”. Pa pitaj… Sve ce ti se reci I nema ljepseg osjecaja nego kad mladi svijet pita stari svijet za misljenje…E onda ti tu uzmes najbolje I sam napravis sta oces I kako oces. Haya…Zacas posla…

 

Sjetite se djeco, da se I bos moze hodat a opet doci do negdje. Nije to strasno. Malo bocka po tabanima u pocetku al poslije I ne osjetis. A fino ti…Sjetite se da vas ne bi ni bilo da nije bilo ljubavi. Nema nista bez te odvratnosti koja se zove ljubav. Sretni upoznaju ljubav sa 16 I budu zaljubljeni citav zivot. E to je rijetkost. Mnogi ustaju I padaju, I niko im nije kriv zbog toga. I to tako treba… Al trazite ljubav a ne gojite mrznju jednom kad se sapletete…U bilo cemu… I djeco obavezno prosetajte po Vilsonovom. To ce vam razvit pluca I oplemenit dusu. Ne bi bilo lose mozda jedno dva puta mjesecno otic pjeske na Trebevic… Pa pogledat grad iz kojeg ponikoste… To ima visestruko djelovanje. Mozete se odozgo izderat na nas sto smo sve pokvarili I u jad vas uvalili, a vala mozete I onako lijepo pogledat pa rec :”Joj kad ja ovo sve sredim, kako ce ovdje lijepo biti…”

 

Kolko sam ja video u dva zadnja puta, ptice pjevice su jos u Sarajevu…Nisu otisle. I gugana I vrabaca ko u prici… Ni oni nisu otisli… Pa ako su oni jos uvijek dole, pa krajnje je vrijeme da vi nesta promijenite I dignete glave visoko, visoko…

 

Sjetite se djeco da mi nismo ama bas svi imali vikendice I aute. Neki su imali I aute al su opet tramvajima I autobusima isli na poso. Nije to sramota. Tako to treba. SJetite se da smo svi radili I upitajte gdje su sada ti nasi poslovi I ko ih to radi. I za koga. De malo se trznite, I uradite nesta na svoju ruku. Gore vam ne moze biti nego sto jeste. Blagodeti ste izgubili al nemojte sjecanja na djedove I Bake, oceve I matere. Obilazite svoje stare a ne kafice. Vasi stari vas trebaju sada a ne kad umru I odu. Onda im ne morate na grobove odlazit. I tako I tako nece znat jestel bili il niste.

 

De se malo trznite djeco, jer ako vi ovo ne popravite, ja ne znam ko ce… Ako nista a ono da vas ptice pjevice, vrapci I gugane ne ostave… I da vam djeca ne pate kako sada vi patite…