Suze i smijeh

 

Jednom davno, u jednoj zemlji iza sedam brda i sedam dolina, iza sedam mora i sedam suma bila jedna zemlja mala, slatka, blatnjava i sirota, al puna duse i ljudskosti, djecije radosti, smijeha i rada, sticanja i odricanja. I toje kraj price...Cica Mica, gotova je prica. Tu sam bio, vino pio i sada mi je jezik mokar..

 

Mislim se o najljepsem stiglicu ili kanarincu, ili slavuju u zlatnom kavezu...Ma koliko lijepo cvrkutali i ma kako lijepe arije izvodili, egzibicije i bravuru dok se na kljun ne pocnu znojiti, kako god ko udje u sobu ili ih vide okacene u zlatnom  kavezu na balkonu, svak prvo vidi zlatni kavez..."Jel ono od zlata kavez????" Svi se cude i svi hoce kavez...Niko se cvrkutu ne raduje i niko pjesmu ne cuje...Daj mi zlatni kavez... Razbi se kavez i odleti slavujak, stiglic ili kanarinac sta vec oces. Oslabljenih krila i bez snage u plucima nije daleko stigao. Nadjose ga i strpase u nekakav stari do pola propali kavez, al veci, na koji niko nije obracao paznju...I tu ti se moja pticica raspjevala i raspojasala opet. Divne arije odjekivale su kaldrmom i pozdravljale sunce koje dolazi svakoga dana, i ispracale to isto sunce na aksamu...I svi su se sada divili pticice malenoj, al toliko lijepoj sa glasom sirena i vila svih u bozanstvu. Svi su zastajkivali i slusali pticicu i niko nije htio kavez, nit ga je primjecivao....Svi su samo htjeli pticicu...I pticica je samo htjela da pjeva i da siri srecu u ljudima, zadovoljstvo i smijeh...Za mrvu kruha...

 

Mislim se tako, i rijetko kad ne mogu govorit..Al eto danas nesta ne mogu...Od po noca sto puta se probudih, rekoh da ne zakasnim. Sanjao sam sokake, i avenije, zlatne i kaveze ofarbane bronzom. Cuo sam glasove i smijeh poslije dugo vremena. I okreni se i prevrni se i lupi nesta. Pomislih opet sina pukla tacno pred mojom kucom. Reko opet tramvaj kreno prvi na sabahu zakasnit cu. Nadbubrezne zlijezde mi upumpase adrenalina i previse, izderem se na zenu sto ne hrce , zgrabim cigaru i pristavim kafu...2:15 AM....Ili sto bi ti mi ovdje u zlatnom kavezu rekli "Tek je bolan dva i petnaest, sabah zora, dje si navro"...Nemir adrenalinski, i nedovoljno sna, vreli espreso i kasika Nutele, brzo bude i ekran FB se ocrtase u sekundi za sekundu...I dje cu nego na kaldrmu. Danas sam trebao biti u mom Gradu. I to vec pet dana sam trebao biti u mom gradu. Do danas bi potpuno izgubio onaj odvratni naglasak iz zlatnog kaveza i cvrkuto bih ko slavuj najljepsi. Joj i danas bi zaglavio u Avliji sa svim pticicama koje dusu nose. Danas bi bio dan za pamcenje i za zadnji dah i misao, nikad nije bolje bilo...

 

I tu mi se ko stisne...Al kad se meni stisne ja onda pocnem pustat na sve strane...A kad se pocne pustat na sve strane onda se svasta moze ispustit i svakakvi zvukovi pravit, jel de...Elem i ja tako vascijeli dan popustam, popustam pa sve do podne...Kad me u podne mrski elektronski informaticki dusmani prenesose u Svijet Sarajeva i atmosferu Avlije...Onako nepripremljenom mene, naivnog i neiskusnog. Tamam kad sam mislio progovorit tu mi se jopeta stisne...I jopeta pocnem pistat...Al sta ces...Takva tipa...Stizu slike ko na Fapovoj pokretnoj traci. Stani vidi ovu vidi ovu...Iz uciju suze iz grudi smijeh, radost zbog raje na okupu...Ja ne znam ima li slika nacrtana na platnu u ulju il akvarelu, slika uslikana crnobijela ili u koloru sa ne znam ti koliko megapixla...Ima li takva slika da je ljepsa od one skupne, one "kamare"...

 

Nije mi jasno samo kako su se mogli razic prije subote...Da su meni kavez razbili niko ne bi otisao bogme ni do nedelje..Al valjda su to godine sta li? nemere se dugo sjedit. Ja sam onom alcaku govorio da vodi raju na smjenu na sank..A ne sjedit cijelo vrijeme...Oticu noge...Al izgubio se mali valjda od uzbudjenja. A FUad i on ko sipka i bubanj. Glavninu vremena su me pretracali, al neka...Bar su se ismijali lijepo i to je najvaznije. Specijalni izaslanik s Istocne obale koji je bio na posebnom zadatku, obavio je svoj posao kako treba. Dobro je kamuflirao i kamere i mikrofone pod plavi djemper, tako da sam vidio sve i cuo sve, bas ko da sam i bio dole. Cudi me od Srecka da nije trazio da se svi skinu do pasa da bude siguran da niko nista ne snima skrivenom kamerom. Propusti se skupo placaju i nadam se da je naucio lekciju...Ili nije...Ko ce mu znat. On je ko persing..Nikad ne znas iz kojeg pravca dolazi i gdje ce grunut...Fuad moj lijepi nista se ne mijenja...Jos od kako je bio beba nema kose. Postuje tradiciju... Neka fala bogu. Kad ja dodjem u tvoje godine i ja cu bit nepokriven...Sta reci za Troku...Ama sta ima da se kaze za Troku a da to vec nije receno...

A Dame??? E da mogu ustat pa pisat ondah bi Vam stojeci napisao sta se moze reci za Dame...O njima kad se prica prvo ustat pa pricat...E tako je i za pisnje....Prvo ustani pa pisi...Zato mi je bolje ne pocinjat jer cu vene dobit pa sta cu onda...

 

Sve u svemu, zivot ide dalje. Sta nosi sutra to niko ne zna pa se onda niko i ne sekira za prekosutra. Ja opet, naopak kakav i jesam, sve se nesta pitam sta ce biti sljedece hefte. Misli lete i adrenalina vise nema...Za danas...Samo slatke misli i pitanje "Sta bi bilo a da nije bilo..."Dalje se mora, htio ne htio. Da je samo ovakvih susreta vise, i da smo bogdo svi u kavezu ofarbanom bronzom a ne u ovim zlatnim okovima, ljepse bi nam svima bilo...I nekako rahatnije...Sa ustipcima i klepama...