Zene, Sarajevske...

 

Nesta jutros gledam, dok sam besposlen na sluzbenom putu i to u Ameriki, tamo neke priloge na FB i gledam slike i citam komentare pa me nesta lupi u glavu. A to i nije tolko tesko kad se zna velicina moje glave. Al ono lupi me i u tri do cetiri i po sekunde mi sinu pred ocima da neko nesta mora rec i na tu temu. A ko ce nego ja, kad jedino  ja ne mogu drzat zvalje zatvorene. Narocito ne mogu drzat zvalje zatvorene nocu, pa hrcem ko konj. A sta sam ja to htio reci....

Htio sam da javno odam priznanje s moje strane i da pozovem sve one koji se samnom slazu da me podrze...Da odam priznanje svim zenama i narano majkama koje su prosle kroz zadnjih 20 godina same...Poz podrske i pomoci muzeva...Znaci samicama s djecom. Nazalost ima primjera da su muzevi nastradali i da im je izostanak opravdan, ali ima i onih koji su se udarili nigom u stilu, brigo moja predji na drugoga, i tako neminovno stekli nadimak "supauk bosanski", sto bi rekli slovenci. Namjerno pisem malim slovom jer oni su po defoultu "slowenski supaoci"...Jel da...

Dakle ove nase, i ja cu samo o Sarajevskim, zene i majke su cudo jedno. Kroz sta je to sve proslo i kako samo one znaju. Znam ih dosta sa Klupe i kafica. Sve su bile krhke i tanane, velikih ociju i nasmijane. Prosto da ih covjek na srcu nosi i pod majicom krije, da im se sta ne desi. I ondak su se poudavale, pa kako koja dobro ili lose al sve iz ljubavi...One otvorenog srca i velike ljubavi iz mladosti. I ondak ih spopade rat i sve ode tamo dje ne treba i ostadose na brisanom prostoru ko da ih niko nikad nije volio. Isto ko cepovi od pive razasuti po asfaltu ispred Parkuse, ujutro oko 7 sati...

Ma ne mogu ni da zamislim sve sta su morale da podnesu mentalno. Vidio sam neke Bosanke i ovdje gdje sam ja kako su i sta su radile da prehrane djecicu i kolko su se zrtvovale. Ne znam jel to svugdje u svijetu da sve zene postanu Majke Knezopoljke u ovakvim situacijama, al ove nase Sarajevske su se bas isprsile i osvjetlale obraz feminin populacije.

I zato mislim da im treba odat priznanje, skinut sesir i rec samo jedno...Na zdravlje Vam bilo...

Sto se ove moje tice, ja sam uradio sta sam i kako sam mogo da je zastitim i obezbijedim kolko tolko. I nije mi bilo tesko, jer sam to obeco mom Pokojnom Puncu dragom Cika Peri prije nego sto sam se ozenio....Tako da sam imao ne samo pravnu nego i moralnu obavezu. I ne zalim se...Sta je tu je..

Inace meni moja zena nije nikad ni bila nesto teska...Sta ce bit teska s 56 KG s kostima i naocalama...Istina sad je dobila jedno 2 KG odkako sam ja na dijeti, jer se treba sva moca od paradajz salate naumakat i nista se ne baca. A morda i nije od salate nego je to zato sto joj se dioptrija povecala pa su stakla na naocalama malo deblja a time i teza...Jedino kad smo kod tih stakala sto me muci je to sto me sad bolje vidi, pa su mi sanse da zamaknem za cosak manje. Al sta je tu je...

Uglavnom da ja skratim prije nego sto ovo predje na drugu stranicu...

Svima Vama koje ste se napatile imate veliki pozdrav od mene i jedno hvala veliko....Samo zato sto ste digli djecu i napravili ovaj svijet boljim. A i ako niste najsretnije, nista se ne sekirajte....Takvi smo svi koji od 92 ne zive nego prezivljavaju...A i sto da se sekirate...Sad ce ovaj 21.12 i ondak ce sve bit nanovo...

Zdravi bili...