San...Ili utopija...

Svakim danom u svakom pogledu starim sve vise i vise…

I naravno sve brze i brze…

Nekako osjecam da zivot izlazi iz mene, istice nekako na malu pukotinu negdje u meni. Dobro sam I dovde dobacio kako sam se nadao jer kako sam zivio odavno me ne bi trebalo biti. Zdrav sam ko dren tako da nema sanse da me nesta onako prekine. Zato ce ovo biti jedno dugacko, sporo I nadasve dosadno odlazenje. Gledao sam mog Tatu kako se gasi, I prije toga mog Dedu… Nikako mi nije bilo jasno kako su tako mirni u tim zadnjim danima. Prosto spokojni. E ja sam vec odavno miran I spokojan I vala me ama bas nista ne moze nasekirati. Planem ja I danas. Onako bezveze kao I uvijek. I obicno na gluposti. Al to su vise zadnji trzaji nego stvarne detonacije na zadatu situaciju. Uglavnom planem na nedovoljno bibera u gulasu ili previse mekan pire. Dobro je to. Ja vise nemerem kuhat jerbo nemam strpljenja pa sta cu. Opet sam sam sebi kriv.

I tako dok starim I isticem iz ove dimenzije napadaju me nove misli I obrazlozenja za sve sta sam video I prozivio. Gledam samo sebe I svoje kljuse. To je najpostenije I najbolje tako jer na druge nit sam htio uticati nit me se tice. Ja samo pokusavam da dodam jos mira na moju savijest prije nego odem jer ne volim ostavljat nista ne razjasnjeno iza sebe.

Eto bas neki dan skontah da sve ovo sto se desilo I sto se desava u stvari se ne desava I nije se desilo. Ovo je samo nekakav san I sva moja razmisljanja , zelje, sjecanja su samo san I nikad se to nije desilo. Sva ona sjecanja o vremenima kad smo se voljeli, pomagali druzili su samo snovi. Nismo vala nikad. Ono kad je bilo vazno da se okrene brojcanik na telefonu da bi se cuo drug, prijatelj nije se nikad desilo. Nije nikad ni bilo takvih telefona. Sta mi je? Samo text message I to je to. Nego sam ja u snovima mojim zelio da je drugacije. Nije tacno ni da se bolje zivilo. Nista nismo imali I odlasci na izlete I na more s rajom, sklapanje novih prijateljstava I radjanje ljubavi na moretu I svukuda je samo rezultat moje pomaknute svijesti u toku procesa znanog pod imenom “san”. Pecene kokoske za puta udruzene sa fasiranim sniclama je nemoguce da je ikad postojalo. U snovima mojim paradajz je tako mirisao da se pas sto nalazi drogu bacao na ledja I trazio da ga se ceska. To onaj na Sentilju. Nema sanse da su zenske bile cednije I samim tim vise pozeljne. Nekako sexi. U snovima mojim dolazilo mi je svasta na pamet. Kao naprimjer grad jedan nedje gdje smo se znali po nadimcima, dizali u tramvaju starijim osobama u tramvaju I nosily cekere starijim tetama na treci I sesti sprat…I to trkom jer su nas neke male plave velikih ociju cekale na tramvajskim stanicama. Pa ti ono zakasnis 4 minute a nje nema. I onda ne znas jel se naljutila pa otisla il sta. 20 minuta poslije eto ti je sa osmijehom I izgovori ono od sanjana “Izvini zadrzala me mama”. Cuj mama. Koga folira kad se mame nikad nisu postovale a o ocevima necu ni da govorim. Al te sve prodje kad se mala ruka nadje u tvojoj I prsti se isprepletu tako brzo I lako ko da svaki dan treniras za olimpijadu 5 sati “ukrstanje prtiju”…Slobodni stil..U snovima mojim leptirovi jos uvijek lete po stomaku na pomisao neku I toplo oko duse dodje. Cudni su snovi. Sve je moguce I sve se poreda onako kako hoces. U ovom isticanju zivota nista ne mozes kontrolisat I upravljat u bilo kojem smijeru. Ma kakvi. To samo u snovima mozes. Isto ono upadanje u more. To se nikad nije desavalo da se nako upada u more. Samo san. I otkud to I na youtube kad se zna da je to nemoguce. I otkud youtube.

Sve to je bio samo san. Utopijsko ocekivanje jednog propalog lika koji sad pokusava da prosiri pukotinu na koju iskapava zivot. I da ode brze. Nekako ako moze prekoreda. Pa da sanja… Stalno…

Da sanja zivot bez zavisti I sa puno jednakosti. Da sanja djecije osmijeha I isprepletene prste. Zene sto se smiju I muskarce u oblaku dima sto se smijulje. Policajce sa pendrecima a ne automatskim oruzjem I cisto nebo neisparano chemtrailom. Da sanja ezane s muzickom podlogom zvona sa crkava. Da sanja zivot onakav kakav bi trebao biti. Ne zivot kakav mu namece fb I ostali usamljeni kreteni. Samo da sanja I da se ne budi sa strahom I nezadovoljstvom. Da sanja kako je okupam morskom pjenom I slanim Jadranom. Samo da sanja…

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Prvi dan skole...

  Danas sam kao i svake godine na ovaj dan jako uzbudjen. Danas je prvi dan skole. Ja ne volim puno da idem u skolu osim kad imamo fizicko, ali volim da idem u skolu i kad nemamo fizicko zato sto tamo imam puno drugova. Mi i kad imamo i kad nemamo fizicko, uvijek imamo mali i veliki odmor i ja jako volim da se igram s drugovima na velikom i malom odmoru. Ja volim da idem u skolu zato sto tamo svake godine ucimo nesto novo, sto ja nisam prije znao, pa sad ucim. Nekad mi ide tesko a nekad lako. Zavisi od toga sta i zasto se uci.  Danas prvi dan na casu domaceg jezika uciteljica ce da nam da da pisemo sastav, o tome gdje smo i kako smo proveli ljeto. Ja cu sve da napisem kako je i bilo, samo cu jednu stvar da izokrenem a to je vezano za onu djevojcicu iz V. sto je bila sa bakom i dedom dole kod nas. TO cu da izokrenem kako smo se lijepo pozdravili i kako cemo da se dopisijumo sad kad ona mora nazad u V. a ja u moj grad. Pa cu da napisem kako smo se dogovorili da se dopisijumo i k...
Pročitajte više

DOLAZAK

  Ovo je napisano neposredno po dolasku u USA......1994.....     Ni snasao se nisam a vec dvije godine rata iza mene. Kao pravi borac ja sam vodio tesku borbu u dubokoj pozadini daleko od svega pa sam imao sansu da se iscrpljujem samo sa svojim mislima. Nikog nisam interesovao I nikom nisam trebao tako da mi je bilo lako ostati anoniman. I mislio I razmisljao jesam I to puno. Tu sam na primjer shvatio da je stvarno prednost imati veliku glavu jer odjednom mozes razmisljati o vise stvari uporedo. Jerbo ima mjesta u glavi. Isto je tako vazno da prije nego sto pocnes razmisljat imas slobodnu dusu I nista u glavi tako da misli mogu da vrludaju I lete nesmetano usvim pravcima. Jas am tu spadao u naprednu kategoriju jer je moja glava zadovoljavala obe kategorije. I tako. Svaki dolazak pocinje sa polaskom, patako I ovaj moj. Nije se vise znalo nista, a bogme se vise nije ni moglo. Culi smo za taj neki program za USA, pa kontam, prvi put kad sam bjezo, odmako sam se samo malko. H...
Pročitajte više

Ja

  https://www.youtube.com/watch?v=67Y2qD_rtJ8 U debeloj noci slusim krasnu muziku na jeziku koji ne razumijem al mi uzburkava krv I sjecanja I misli I osjecaje. Pitam se jel to tako samo samnom il to bidne sa svakim ko ima dusu??? Ja ne znam dal imam dusu il ne al eto volim onaj osjecaj kad me rukne iz stomaka pa mi postane sve lijepo. I kad osjetim da lebdim a nemam pojma gdje I kako. Samo mi dodje lijepo I sve brige nestanu. I nezadovoljstva… https://www.youtube.com/watch?v=SKEFN9XNlyY Onda mi dodju nekakve misli o nekakvom moru I planinama. Negdje nesta snjezno bijelo, hladno da usne pucaju I negdje nesta da vrelina przi ramena I trazim jekoderm. Al to je samo za malkice jerbo surova istina ce se izlec sa prvim zrakama sunca…Sa prvim daskom dana jos dok nema zraka sunca. I opet ce se sve start na moja ledja. Ove daljine, ovaj suhi zrak, grad koji volim I ljude za kojima zudim… Hocu nesta al sve ti je to ko lotto…Zelis I mastas a nece se desiti…Il sanse su ti 1: 76000000. ...
Pročitajte više