11

Koji mi je??????

 

Danas je opet 8.Mart i nepogresivo, ko po komandi cim sam oci otvorio pocne se razmisljat sta bi bilo kad bi bilo...A ne valja to... Ne valja se na staro vracat i o proslom razmisljat al djaba, ja vazda tako...I sad jos eto ove godine ja jos idem i na taj put pa sam extra osjetljiv...Ne treba mi puno suze me napadnu ono ili malo ili ono pravo liju kolko sam osjetljiv posto...Sta je ovo???

 

Potono sam ko kamen i to odavno. Daj ovo, daj ono, proletise godine bez domace klime. Nemere se vise disat bez kisika a i godine dolaze, pa zato i idem na otaj put. Kontam nema veze sto se ponasam ko da mi je 20...Brzo sam zivio sto jest jest, mozda je meni 85 pa i nemam vise od par trenutaka u ovoj dimenziji. Nikad se ne zna...Haj, rekoh, da ja zagorcam konobarima koju noc, da pometem ulice pantalama, i malo tragova na asfaltu ostavim dok je jos vremena. Pa se spremam...I sve sto se vise spremam i sto god dan dolazi blize a mene nesta sve napada..I nelagoda, i neki ko nesta strah, ko trema me maznjava, ko nesta mi drago, pa ondak ko ne ide mi se, reko nek sve ostane u lijepom sjecanju, pa onda mi se ide opet, pa onda mi zao sto ostajem samo tolko kolko cu ostat, pa onda i necu da vidim sta je sve to novo izgradjeno, jerbo znam da ce mi smetat garant...Pa ondak planiram brzu odstupnicu ako sta podje naopako pa mi dodje tesko pa nemerem pa ocu da odem...

 

I onda i ovaj 8.Mart... Kompletna cemerika pojma nema da je sve to od njih pocelo, iz CHicaga, davno 1886 valjda, kolko se sjecam...Kompletna cemerika pojma nema, i to nije bitno...Bitno je da po ovom unaprijedjenom sistemu sada sto postoji, garant ni nasa djeca ne znaju. Sto ih polako ali sigurno svrstava u kategoriju papaka, po starim kriterijima...DJes to ne znat, papak jedan...Naravno, ne mora se znat kako smo mi to svesrdno slavili sa nasim Drugaricama, a i blizim ljepsim spolom, kako smo ih slali po Italijama, Spanijama...I drugim mjestima. Kolko se teferica organizovalo po Lovcu, Amerikancu, Kvarneru...Ne mora se znat ni kako smo im karanfile i ruze kupovali, i kako im nismo dali da rade taj dan, osim ono malo da nam narezu svega i da nanesu pita od kuce da mi zastartamo kako treba pa poslije cemo lako... Zene su u ona doba bile nekako drugacije, pitomije... Moja se recimo nije nikad ljutila sto bi ja doso kuci u 11 navecer, nesposoban ni za sta...Sta ima da se ljuti kad je i ona dosla 11 minuta ranije sa svog teferica...Pa joj jos i dobro da se ne vidi u kakvom je stanju...Haya...Ma bilo je to sve nekako drugacije, i onda meni sad dodje tesko i kontam nesta svasta, a kosmar pa nista...

 

Sega mi je sto kad kazem pokojem ameru da odoh kuci, oci im potamne pa se brinu kako cu??? Zar ne gledam vijesti i ne vidim kolko Ukrainaca gine i da se onaj alcak ostri da ih jos vise gine...Pa me pitaju kolko je SA blizu Krimu i cuju li se bitke kod mene u gradu...Mislim u SA....Blago onom rahat od pameti, cijeli zivot u veselju mu prodje....Nego nazad na broj 11, jos 11 dana i ja polecem pa me 11 znojeva obliva, sta cu i kako cu. Gdje prvo. Koga prvog nazvat, koga prvog vidjet s kim prvu kafu popit...Kad smo kod kafa ne smijem puno. Moram pripazit. Pa onda kad se vece drustvo okupi, kako cu i sta cu??? Dal da se rukujem, il da grlim i ljubim iz duse kako mi dodje ponekad kad neko nesta ono bas fino objavi na FB...A sta cu s ovima sto nisu na FB, a familija su? I njih ima bukadar, a dana malo...Kako god neko ce zakukat i zbog kasnih a bogami i ranih posjeta... Pravim rasporede, i stalno ih doradjujem. Kaze mi zena da se opustim i da se stustim, pa kako bude bit ce...Jest, aha...More to kod nje...Kod mene mora bit perfekcija perfekcije i sve se mora stici i odradit kako treba i na vrijeme. A znam da ce biti srkleta... Da bar imam kombi pa da mogu omanju grupu vodat sa sobom stalo...Onaj kombi od 32 mjesta sto je za Josanicu vozio, nekad...I na Crepoljsko, cini mi se...

 

Olaksavajuca okolnost je i sto se nemoram svakom javit. Ovako "popravljen" i celav, tesko da ce me neko prepoznat u prolazu. Onog lakog hoda i pretrcavanja ulice vise nema i to odavno. Guzovi se abartovali kad budem ulicu trebo prec, gledat cu da je to oko 2 u noci...Valjda je slabiji saobracaj... Ne znam ni kako cu se popet na treci sprat. I jos s koferom...Bojim se da tu koji dan ne potrosim dok se popnem dogore...

 

Ne smijem zaboravit ni naocale kako one za sunce, tako i one za citanje...Da me ko ne prevari s citanjem. Ma svasta ja ne bih smio al eto odoh se i ja zakockat pa sta bude da bude. Ameriku ostavljam privremeno u rakama mile mi moje mi u mene mi jedine mi zene u mene mi...Bogami sam joj nakuho i nahavam svega pa sve na male porcije nek ima dok mene nema. Eno frizer ko ratne zalihe Lihtejnstajna...Sve sam sortiro....Ona jako voli supice pa sam razvrsto govedje i pilece...Pa sam ih ondak pomijesao reko nek se obraduje...Oa sam ih opet razvrsto...Mozda cu ih opet pomijesat...Ne znam vise ni sam...Ostavio sam joj bas jucer eto i gulasa, i mesa u saftu, ima sarmica, graha ko u prici...Ima i suhog mesa a sira vazda ima....Bit ce joj dovoljno...Nego me jedino brine sto ona ne voli podgrijavat, pa kako ce s tim izac na kraj...I piva sam joj ostavio, a i crnog i bijelog vina...Danas cu nauzimat sode vode ako joj spriceri na um padnu...Il ako joj moja mama mi u mene mi dodje u posjetu...Al nece, znam ja nju ona ce otic da obidje moju mamu, garant...

 

Eto uze mi 11 minuta da napisem ovo...Ostalo mi 11 dana do poletanja a bogami i 8.Mart danas i jos nema 11 ujutro sto znaci da sunce moje jos spava i to snom pravednika...Kasljo sam nocas ko konj, pa cu je pustit nek malo odspava i nadoknadi izgubljeno...E to me raduje...Ako dobacim do dole, pa ako se popnem na treci sprat, pa se raskomotim...Mogu hrkat, kasljat i svasta radit kolko god hocu...Nema kome da smetam...Jos 11 dana...