Kako je lijepa
Evo je gledam I ne mogu oci da skinem s nje… Koliko je lijepa…Sve ove godine prodjose kroz mene a da nisam vidio nista ovako lijepo, skladno I zanosno. Oci se ne mogu napiti sjena I boja, mirnoce I gracioznosti. Dal je moguce da ja to nikad u zivotu tako nisam vidio I toliko se odusevljavao kao sada??? Shvatam kako sam bio mlad I uvijek u zurbi. Uvijek u zurbi da se negdje stigne ne obracajuci paznju na detalj. Na trenutak. Sad kad se razmislja pametnije I gleda drugacije, ludost me obuzima nad ovakvom ljepotom.
Sad vise ne jurcam. Sad uzivam u svakom trenutku u njoj I osjecam joj svaki damar. Boze kako se samo izdizu vrhovi Prenja, Veleza…Kako je lijepa Bjelasnica sa ove strane… Neretva ko raj zelena reko bi covjek ne mrda…Pa se sjetim Une I Sane, Save I Tare… Sjetih se Drine I Visegrada, I tunela dok do tamo dodjes… Prelijepa je…I ja to tek sad gledam I vidim. Valjda prvi put u puno godina mogu da gledam okolo I nalazim ljepotu…I one kese uz put su mi lijepe I za mene su samo bubuljice na licu krasotice…Proci ce…Lijepe su I one razrusene kuce uz put…Razrusene bez razloga zidane skupa s komsijama u mobi, uz pjesmu salu I smijeh… Onako razvaljene I spaljene ko da se smiju na sviju I kazu “Sta je papak, mislili rusit, a???”
I opet je lijepa. Da li su putevi prilazni ili odlazni…Ne mogu to da skontam ali svaki ima svoju pricu. Onako zemljani, blatnjavi, lijepi su jer obecavaju nesta novo tamo iza coska odmah na kraju sume…
I onda I seher dodje na red. Najveci I najdrazi… gradilo ga pravo I jos se gradi…. Meni drago… Na Ilidzi druga publika… Druga su I vremena… Ovi sto dodju neminovno ce I ostati… Ne ide se iz ove ljepote… Mores poslom samo al se vazda vracas… U Hodzica sluze cevape sa kasikom…Tolko su socni grehota se ne nakusat na kraju… Devetke nema… Al ima bureka kakvih oces…Klope nikad manjka u seheru… Obozajem pecenje… Moro sam do Istocnog sehera skoknut al se isplatilo…Piletinu s raznja ne volim…Radi gripe…Pilece…Kad mi posluze pecenje meni se pogled namah zamuti…Bas ko da mi atropin stave u oci… Jedem rukama I opste me ne nerviraju tupi nozevi I iskrivljene viljuske… Meni fino dodje…Svukuda…
Poslije 4 dana nije mi se tesko ni na treci sprat popet u komadu…Ojacam… Parkuse nema vise al ima vatra pa mi I tamo fino bidne… Jedino sto vazda neko naleti pa nemerem ni novine procitat…Al nema veze…Ima ih dosta zamotanih… Ja licno mislim da to nije u redu al ne brigam se…Eto ih tamo pa nek se glupiraju kolko oce… Ako im je drago da kriju ljepotu nek kriju ja bogami moju necu… Joj kad ja krenem Ferhadijom a rusne kose mi se razbaruse pa sve ko nesta nista ja ono…A meni drago…Sta me briga… Ja u Seheru za pet dana prepjesacim vise nego u cemerici za godinu…Sta me briga…Imam cipela a I cizme sam donio ove godine… Morem I po snijegu sad grabit…
I opet je gledam I ocima ne vjerujem. Ovo bi trebalo biti ilegalno kolko je lijepa…Gdje sam ja bio sve ove godine da ovo nisam vidio… Sad pod starost poceo sam uzivat I osjecat jedinstvenost. Neka meni moje Bosne I moje Hercegovine…Neka je… Nek je razvlace I svojataju, uvijek ce biti tu ovakva kakva je…Lijepa… Niko je nikad nece moci iskruzit I odnjet negdje. Kolko je sijeku tolko je I posumljuju…Polako…Sve ce to na svoje doci I Bosna ce vazda biti Bosna a bogami I Hercegovina…Uvijek lijepa I ljepsa jedinstvenija I bolja.
Primjedbe
Objavi komentar