Kraj...

 

Sve sto je lijepo ima kraj...Zasto je tako to ja ne znam al znam da je tako i uvijek kad mi nesta lijepo dodje a ja namah prikocim sa blagostanjem pa se pocnem nekako i nelagodno osjecat...I onda se pocnem borit da ne dodje do kraja i u toj borbi zaboravim kolko mi je lijepo....A sta ces, tako je to vazda i svukuda pa eto tako i kod mene...

 

Ljepo mi bijase ove dvije hefte i dan dva vise...Bas lijepo. Sudje razbacano, pune pepeljare, case ne ispijene na sve strane, hladnog caja ko u prici uvijek imadoh, a o 4 vrste sira u svako doba u frizideru da i ne pricam...Mislim o siru jerbo je jako zora pa da ne ogladnim. Stejkovi su se pekli u rerni pa je sad rerna isprskana ono americki...Kako god pridjem spahretu a rerna pocne sama od sebe da se dimi i obgara...Ma milina..Onaj rezervni sudoper pun escajga, ko da nema mjesta u ladici. Al je cist...I nabacan. Osim ploce za stejkove sve je vala oprano iste sekunde jer takav sam ti ja ne prznim puno iza sebe...Jucer su me zvali iz poste da me zamole da ispraznim sanduce jer nemogu da ostavljaju postu vise...Pa sam i to uradio i sad na stolu koji treba da se izglanca pored papirica od cokolade, napolitanki i praznih casa, pored pune pepeljare i 4 daljinska, dva telefona, stoji i ta kamara poste...Prizori su boemski iz zlatnih dana, onih koji se u ovom zivotnom dobu ponove samo s vremena na vrijeme...

 

I tako...Probudih se jutros u oblacnu nedelju namjerno pokasno.SKoro ce 8 sati. I namah poceh da se dovodim u red. Izvukao sam se iz kreveta polako i lagano...I otisao po kafu na vrhovima prstiju. Vodu sam otvorio na malo da ne susti previse, Frizider oprezno otvorio i zatvorio bez zalupljivanja. ROletne sam podigao u dnevnoj sobi polako i odmjerenim uvjezbanim pokretom da ne pravim nikakve zvukove. I sagledah okolis mal me fras ne udari, al dobro je...Dobro je jer sve sto je lijepo ima kraj, pa ce se i kuca ocistiti i izraciti, case i flase posklanjat i sve ce biti kao prije...Od sutra cu ja jopeta hodat s modrim rebrima i izubijanom karlicom, od sutra nema vise sta je bilo nego kako ce da bidne...

 

Sa nekim strahom napravih par telefonskih poziva samo da vidim dal sam u pravu sto se strasim il nisam...Jesam bogami u pravu sam...Vraca se...Vraca se zena i u mene mi. Reko sam joj da moze ostat jos duze ako hoce, al jok...Izgleda da je i materi dodijala i sad sta ce...Ode gdje zna da moze sta hoce i kako hoce...

 

Moram danas supicu skuhat kad dodje s puta da ima sta zakasikat, ko zna kako joj je dole bilo i kako su je tretirali. Mora da se napatila...Drago mi je da nije imala vremena u ove dvije hefte ni na cevape otic..Eto to mi je bas drago...Uzinat...Kaze nije imala vremena da se javi velikom broju ljudi...Haj rekoh to je tebi na obraz...Pa se ljutnu na mene...E to mi nije drago. Da nasekirana putuje. Moze doc u iskusenje da se posvadja sa carinikom. Al slabe su sanse jer cisto sumnjam da nosi kacicu travnickog i po suhe krave...Tesko joj je to tegarit na ruke a tolki put...A ona sicusna...Haya...

 

Nego odoh se ja opustat jos ovaj zadnji dan, i da ponovim gradivo od svega da ne bude zabune kad mala dodje pa da se sekira kako ce me vratit na pravi put.

 

Ove sve djevojcice sto su mi se javljale za vrijeme samoce, bas vam hvala...Da Vas ne bi ne bih imao skim rijec progovorit. A vi jarani stari sto ste mi zavidili na slobodici sad uzivajte, od sutra smo na istoj talasnoj duzini... u stvari od prekosutra...

 

Jedino jos kontam da zovnem ovog svog Indijanca da mi providi da vidim more li on sta organizovat pa da avijon ne sleti jos koji dan. Ovaj zadnji smak svijeta sto je trebo da se zdesi juce, i on me izradi i ota kometa proleti pored nas ni habera...Ma nemozes se vise ni u koga uzdat pa to ti je...