Rodjendan...

 

Sinoc smo protefericili sestrin rodjendan. Nisam se puno mislio neko zovnem Dajanu na veceru kod mene i tako malko sjednemo. Nekakav ubijen kisom i vjetrom ovih dana nesto mi se nije nigdje islo a i rodjendan je rodjendan pa je red da se okupimo. Kolko nas ima. Na prstima jedne ruke prisutni se mogu pobrojat. Mama, Dajana, Sin Drazen, Vera i ja...I u sekundi me prodje volja za tefericem.

Sjetih se onih rodjendana kad se sva familija iskupljala...Onako intimno drustvo jedno 20 ljudi. Tata je imao sestoro brace i sestara, pa njihovi muzevi, zene, pa njihova djeca. Pa onda bliski prijatelji. Deda i baka obavezno na pocasnom mjestu. Nekada bi i tetka i tetak potegli iz Zagreba. A Dajana bi bila kraljica parade. Bijele stramplice, Masna u kosi...Stolovi bi se prolamali a smijeh bi se cuo u granicama Magribije, Albanske i M.Tita do kasno u noc. Poklona ko u prici...Nema sta nema. Lutke, haljine, Kandit slatkisi...Djeci bi obicno poslali u spavacu sobu jer je bila najveca i tu bi se nas okupilo desetak, dvanaest, pa udri...Kreveti su bili razoreni perja na sve strane...Skake i vriske ko u cirkusu. Tata bi se igrao mirovnih snaga i pokusavao s vremena na vrijeme da ureduje, al dok se NATO pakt ne bi pojavio sa svim bombarderima u obliku moje mame, ne bi se smirivali. Primirje je dolazilo naglo i bez najave. Vatra bi se obustavila u sekundi i bez potpisivanja. Samo je mama bila u zurbi da donose jos meze i salata, pa cim bi presla prag, sukob sirih razmjera je opet pocinjao ispocetka.

E to su bili rodjendani...

Sjecem se te Dajanine masne na vrh glave...Kasnije kad je posla u skolu ja sam bio taj koji je morao da pegla i veze tu masnu prije skole...Sjecam se tog posebnog uzitka zatezanja masne na glavi i onda istezanja kose preko pantljike. Sve sam zelio da je boli i da joj ne odgovara. Poslije u srednjoj skoli sam shvati da zakoni fizike rade malo drugacije od mojih zelja. Al ipak mi je danas drago da je nije bolilo. Jer kad bi se moja sestra rasplakala....Ma kakva hitna, braco dragi, kakav je to krik bio...

Sinoc nije bilo ni masne ni velikog drustva. Samo nas par i samo mala sega. Al ipak...

Kad god dodju ovakvi dani meni nesta nije dobro...

Kad vidim, procitam i razmislim o svim ovim motivirajucim napisima ma FB, meni tolko lijepo didje da prosto utrnem. Pa ondak ja ne znam jel ja sam sebe lazem il mi neko prica bajke...A da je zivot samo upola lijep koliko me zele nasavjetovat, ja bih jutros fino sjedio u Parkusi i ispijao Licku kafu i zdrmo Srpsku snitu, i niko me ne bi poprijeko gledao sto sam to narucio...A s obzirom da nema ni Parkuse ni onih crvenih kifli u njoj, da nema ni kafa a ni snita, meni nigdje vise nije fino, pa ni u ovoj demokratiji sa svim ovim light showowima sto mi bljeste pred ocima...A sve su prilike da mi i nece biti...Pa ti sad vidi jesam li ja depresivan ili neki nisu realni...

E pa sestro draga sretan ti i ovaj rodjendan sa zeljom da ih jos mnogo docekas u zdravlju i zadovoljstvu gledajuci svoga sina....

image

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Prvi dan skole...

  Danas sam kao i svake godine na ovaj dan jako uzbudjen. Danas je prvi dan skole. Ja ne volim puno da idem u skolu osim kad imamo fizicko, ali volim da idem u skolu i kad nemamo fizicko zato sto tamo imam puno drugova. Mi i kad imamo i kad nemamo fizicko, uvijek imamo mali i veliki odmor i ja jako volim da se igram s drugovima na velikom i malom odmoru. Ja volim da idem u skolu zato sto tamo svake godine ucimo nesto novo, sto ja nisam prije znao, pa sad ucim. Nekad mi ide tesko a nekad lako. Zavisi od toga sta i zasto se uci.  Danas prvi dan na casu domaceg jezika uciteljica ce da nam da da pisemo sastav, o tome gdje smo i kako smo proveli ljeto. Ja cu sve da napisem kako je i bilo, samo cu jednu stvar da izokrenem a to je vezano za onu djevojcicu iz V. sto je bila sa bakom i dedom dole kod nas. TO cu da izokrenem kako smo se lijepo pozdravili i kako cemo da se dopisijumo sad kad ona mora nazad u V. a ja u moj grad. Pa cu da napisem kako smo se dogovorili da se dopisijumo i k...
Pročitajte više

DOLAZAK

  Ovo je napisano neposredno po dolasku u USA......1994.....     Ni snasao se nisam a vec dvije godine rata iza mene. Kao pravi borac ja sam vodio tesku borbu u dubokoj pozadini daleko od svega pa sam imao sansu da se iscrpljujem samo sa svojim mislima. Nikog nisam interesovao I nikom nisam trebao tako da mi je bilo lako ostati anoniman. I mislio I razmisljao jesam I to puno. Tu sam na primjer shvatio da je stvarno prednost imati veliku glavu jer odjednom mozes razmisljati o vise stvari uporedo. Jerbo ima mjesta u glavi. Isto je tako vazno da prije nego sto pocnes razmisljat imas slobodnu dusu I nista u glavi tako da misli mogu da vrludaju I lete nesmetano usvim pravcima. Jas am tu spadao u naprednu kategoriju jer je moja glava zadovoljavala obe kategorije. I tako. Svaki dolazak pocinje sa polaskom, patako I ovaj moj. Nije se vise znalo nista, a bogme se vise nije ni moglo. Culi smo za taj neki program za USA, pa kontam, prvi put kad sam bjezo, odmako sam se samo malko. H...
Pročitajte više

Ja

  https://www.youtube.com/watch?v=67Y2qD_rtJ8 U debeloj noci slusim krasnu muziku na jeziku koji ne razumijem al mi uzburkava krv I sjecanja I misli I osjecaje. Pitam se jel to tako samo samnom il to bidne sa svakim ko ima dusu??? Ja ne znam dal imam dusu il ne al eto volim onaj osjecaj kad me rukne iz stomaka pa mi postane sve lijepo. I kad osjetim da lebdim a nemam pojma gdje I kako. Samo mi dodje lijepo I sve brige nestanu. I nezadovoljstva… https://www.youtube.com/watch?v=SKEFN9XNlyY Onda mi dodju nekakve misli o nekakvom moru I planinama. Negdje nesta snjezno bijelo, hladno da usne pucaju I negdje nesta da vrelina przi ramena I trazim jekoderm. Al to je samo za malkice jerbo surova istina ce se izlec sa prvim zrakama sunca…Sa prvim daskom dana jos dok nema zraka sunca. I opet ce se sve start na moja ledja. Ove daljine, ovaj suhi zrak, grad koji volim I ljude za kojima zudim… Hocu nesta al sve ti je to ko lotto…Zelis I mastas a nece se desiti…Il sanse su ti 1: 76000000. ...
Pročitajte više