Starac i struk

 Kraj ljeta je bio…Cvrci su vec cvrcali slabije al su bili tu…Komarci punih stomaka ujedali su manje…Galebovi ko galebovi….S krikom na kljunu gledali su sta ima I gdje ima… More ko ulje I vjetar se mogao osjetiti samo iz klima uredjaja…

Bilo je lijepo…

Onda tamo negdje nicim predvidjena pojavila se…Duge, plahe kose, zute boje uzurbano kao da ce joj zivot pobjec hodala je rivom…Ne znam kako al kosa joj se nekako cudno zanosila …Tanka ko vila, uska u struku I kuku, pripijenih pantala izderanih po posljednoj modi, privlacila je poglede… Tamne ocale krile su joj oci al ja sam nekako znao da su joj plave ko more u Viskom kanalu I da mijenjaju boju po potrebi a u skladu s raspolozenjem…

Bio sam na mom cetvrom whiskiju

To mi je prokletstvo…taj cetvrti…Uvijek mi naumpadnu budalastine na cetvrtom… Pozeljeh ruku oko tog struka pa makar I moju…samo da vidim dal ce se ritam promijeniti pa ondak dole do slasticarne, bih se I povukao…Slasticarna ima najbolji sladoled… Pogledala je prema basti…Onako prema basti kao ono da vidi sta ima…Znao sam da me provjerava…Nisam ja djaba ostario..Sve znam…Ni pomakao se nisam a bas sam htio gutljaj onog cetvrtog pa da uzmem peti…I kafu…

Nagli zaokret a ja se mislim, “Jastaces…Pijaca je zatvorena ima sat…”

Sjela je jedan sto do mog, narucila hladni caj I makijato…

A ja sam onako gospodski ustao sa pletene stolice, pokupio svoja pica I sjeo za isti njen stol…

Nekakvim cudnim glasom uspio sam istepat rijeci…”U dvoje je ljepse…”

Ne sjecam se te noci ali znam da je sljedece jutro bilo najljepse u mom zivotu…I da nikad nisam video vise zlata u necijoj kosi…

A dva sata poslije kad sam joj donio kafu u krevet I kad je sneno otvorila oci, onda sam shvatio zasto ljudi toliko lijepo pricaju o Karibima…

Sve pod mojom rukom…