Odovud odonud…
Lijepa je zemlja. Kugla zemaljska. Mislim spljostena kugla pa nahero. Lijepa nema sta. Gdje god da pogledas imas sta vidit I imas sta dozivit. U mnogim mahalama nisam bio, nema se vremena a bogami nisam siguran da bi doteklo I para vascijeli svijet proputovat. Al ima zato ovijeh kanala na TV pa odadari I gledaj I divi se svemu I svacemu. Ima brate na ovoj nasoj planeti I gadnih mjesta. Mislim bas ono gadnih. Peksinavih. Al meni to ko nesta ne smeta jerboa ja nisam nikad tamo bio a I nisam kriv za to pa mi nekako lakse padne na dusu.
Evo sad sam ovu zemaljsku kuglu zumiro u Balkan, pa se nekako fokusiro na to. Moja tetka je ekolog I to svijetski priznata I bogu fala jos uvijek pravi borac za pravu stvar, a to je tolko jednostavno izreci iako su njene titule I dr. disertacije komplikovane do boga. A ta prava stvar jednostavno receno je, “Kako odrzat avliju cistom…?” I zasto, kao podnaslov…I bori se ko lavica al saboraca sve manje I manje…
Sletih u Minhen… Kratka kontrola I odosmo mijenjat Laredo za EU. Odrase me ko frajera. Valjda nisu jos culi da je EU pao ko kruska, pa me odrase a meni sega. Haj sta ima veze. Kupim si protestantski kapucino kod Malezijaca. Necu kod svaba pa makar. Malezijke me docekase ko kakvog cara I one me odrase za casu necega sto se u Maleziji zove kapucino a u svim drugim zemljama je to crnacki znoj… I haj sad dje cu sta cu pravo u pusacku zonu. Odlika pusackih zona danas je u tome sto ti ne trebaju cigarette ako ces tamo ici…Ma jok…Samo unidji I to je to. Disi duboko I imas savrsenu kombinaciju najmanje 9 svjetskih cigara sa posebnim naglaskom na filter marlabo. Par dobrih treba sjedi I pusi ko da se nista ne desava a ja kontam da ce bit ko velebitska prsuta nadimljene za 10 minuta… Te se I ja tutena ukokam jedno sahat…Malo prosetah… Nekada prekrasan aerodrom sad je nekako siv I zapusten. Podovi cisti ko u apateci al sve ostalo budibog snami. Al haj… Na letelicu stignem na vrijeme pa pravo za Split… Nima Splita do Splita, najljepsi je Split…U podne sa 18 C I cistim nebom… E tu se otvori rat izmedju taksista ko ce imat bolju cijenu da me prebaci od Trogira do ST…. Pice kune ko lude I pada cijena sa 250 vrtoglavom brzinom prema 100…. Odbranim se od sviju I pomaknem se udesno pod izgovorom da prvo dodje cigara pa ondak prevoz u luku… Kad tamo, cuveni Cazmatrans aerodromski prevoz, odluci da me prebaci za 30 kuna…Mashala eto ga dnevnica….Ma kad hoce , ondak bas hoce…
Pa u Luku pa kupuj kartu kad nemere…Kazu nevrijeme I ne zna se oce li isplovit katamaran al trajekt oce garant al za dva sata…Haj sta ima veze…Opletem po kapucinima al onim pravim sad, I uzivam u golubovima I okusu cokolade…Milina… Gledam, jest da je Split al cisto nekako I lijepo bas sve…Il sam ga se zazelio… Ma jesam al je cisto sve, I sve se blista. Ljepota…
Poslije par dana moradoh do DUbrovnika… U DUbrovniku izgleda kuga I kolera zavladala…Nidje nikog nigdje. Boze mili sta je bilo…Pogledam na brda prema Trebinju vidim nema granatiranja al nema ni ljudi. Setam po Stradunu I teskom mukom nalazim dvije ploce ostecene necim za sta kazu das u posljedice varvarskog granatiranja. Kontam dobro ste prosli…U Sarajevu nije osto kamen na kamen, samo sto se moje Sarajlije nisu derail ko sto ste vi, a I duze su bili u okruzenju… E Eto vam…Ni Zaru nemate…Haya..Ako cemo se kofrcit… Nazad na tapu I cistim cestama bez saobracaja, frke, I trke do Metkovica. U Metkovicu metkovanje sa kapucinom, pa juris u Bosnu ponosnu… I bi mi je nekako zao… Ta Bosna ponosna nekako odmah po granici isto starica od 100 godina…Oronula, umorna. Al ima djece na cesti I oko caste…Neki plastenici u dolini Neretve nedvosmisleno najavljuju zelenu oazu… Al tuznu nekako. Neretva lijena I troma, nema zelenila ni one bujne ljepote. Ne znam zasto. Mozda zato sto je obalcno I sve hladnije. I tmurnije…Vrijeme leti dodjoh do jagnjetine. Uzeh porciju, potpuno neplanirano, a bi mi poslije zao I da jesam. Ni nasta ne lici. Hladna I jadna. Gledam Titin most i bi mi zao sto ga je srusio a vidi sad se tek pokaza nizasta… Garantiram zivotom da ona djeca u osnovnim skolama kontaju kako se most srusio sam od sebe I da pojma nemaju sta je tu I kako bilo…Al znaju garant da je Hajrijin sin dobio dvojke u Svici. Djeca inace dole nose I-Phone a ne gumene opancice I vunene carape. Vidio sam vise djece u najke trenerkama nego fudbalera na svjetskom prvenstvu u istim. Ide nas… Puno se gradi… Toliko se gradi da mi nije jasno odakle lova tolika. Matrijal skup ko zilet, al se gradi…I to nemere drveni prozori iz Teslica vego moraju bit oni aluminijski sa plastikom ozgora iz bog te pito odakle… Ondak ovi sa drvenim prozorima, zezaju ove sa metalno plasticnim kako su njihovi metalni radioaktivni…Pa im svijetle po noci… A djeca nose Samsung tablete…Nista teka sa 60strana na linije…Ma jok…
Pa Sarajevo… Snjegom I bljuzgom prekriveno, vala nemere biti lijepo boga da das al vazda drago u srcu…Haj sta ima veze… Do Doboja snjeg, magla I led…I pogled na Bosnu… Na obalama plasticnih kesa ko u prici…Mislim nista se drugo ni ne vidi nego smece, prljavstina I kese… A ko neki autoput… E zalosti moja… Koncentrisem se na pretovareni sleper cigle ispred mene a sve mi pogled bjezi na blatnjava parkiralista I trebe u cizmama na stiklu… Nema onih dubokih gumenih, samo na stiklu…Haya… Djeca ne igraju lopte na cesti nego disciplinovano uz cestu nabijaju glave u krug, bas ko ovnovi kad se bodu. Tamam kad sam pomislio da se tuku, kad skontam da je nova aplikacija izasla pa se sad to raspreda medju osnovcima… Ma jasta… Kafa u Doboju…Treba mu zatvorit birtiju… A I njega treba zatvorit za pokusaj ubistva sa predumisljajem… Pita me sto ne pijem, a ja nalazim izgovor da mi je prevruca… Kad me pito drugi put, rekoh da je sad prehladna, iskipovah marku I nazad na tapu… U Brodu ko u boze me sacuvaj vrazjem gradu. A kad nije vise Bosanski, onda me I nije briga…Jedino mi zao sto je Sava sa nase strane zatrpana onim vrecama iz Bosne…A morebit da je I Una pridonijela tome…Haj rekoh, kad sam prezivio Plehane I Derventu, prezivit cu I Brod. Rasprava na temu ciji su Plehani jenjava, najvise zbog toga sto me vise nista ne interesuje I hocu da se docepam pravog puta… Slavonski Brod I autoput… Pitam suvozaca ima li para ako mi zafali…Pita za sta ako mi zafali…Rekoh za kaznu jerbo kad ga sad zastartam, nema kocenja do kuce…. Tako I bi… Mislim kaznu nisam platio al sam auto odero do kraja I udaljenost Slavonski Brod, Zagreb preletih za sat I petnaest…S kafom u nekoj birtiji gdje nista ne mirise, nego sve smrdi na WC…Zacepila im se jama…U jami dabogda ljeto proveli…
I ondak kontam sta sam sve video. I od sve ljepote, I svega, meni one kese uz Bosnu na pameti. Za koliko godina ce se ono ocistiti I ko ce ocistit. Dal ce ikad iko uspijeti to napravit kako treba, jer osim dzamija mensecini nista se ne sredjuje vise… Novih kuca ko u prici al pola od blokova a pola od cigle… Ma I tu bi mogo pricu pricat al eto…Mene smeta sto ih ima I po 15 godina starih a jos fasadu nisu stavili… A farbe na fasadama su prave…50 nijansi zelene..Nidje veze… Al haj…Samo da ne puca I nek Hajrijin mali salje franaka, svega ce bit…Haya. Dobar je ovo narod I svasta je prezivio I jos vise ce I prezivit. Jer jos ima da dodje samo sto to rijetki naslucuju I vide. Kabadahije vladaju… A ima I ona…: Bog silu ne voli, sila Boga ne moli…
Haj vidit cemo… Nicija do zore…
Primjedbe
Objavi komentar