To

Siroki asfaltni put rasjekao je otok na pola. Sunce przi jednako sve strane. Nebo iznad I makija oko oko svega. Mir I ljepota. S vremena na vrijeme pojavi se more. Sad s jedne sad s druge strane caste…Ponekad na horizontu. Rijetko. Nece more da se obecava. Smokve I masline uz cestu. Cvrci. Podne. Mir I spokoj koji bi morao trajati vjecno. Tu negdje, tu, stari kameni zaboravljeni put dotice ovaj asphalt I ode nekud… Znam da je tu… Cekaj, nije ovdje…Ma sad ce znam imaju tri bora I onda na lijevo prema Jugu tamo odakle se Lastovo vidi…Ma zasto ga ne mogu naci…Taj mali put, poplocan kamenom I uglancan kisama I vjetrom, okrutnim zimi. Evo ga….Evo ga to je to … Brzo I neoprezno skretanje s caste samo da se osjeti skripa kamena. Blagim spustom do dolinice zakovane vremenom I sakrivene tajnom. Sedam kucica kamenih… na cistini prekrivenoj maslinama I smokvama. Miris ruzmarina I makije sprzene suncem I vjetrom. Par stubova od elektrike cekaju da padnu na sledecoj buri. A mozda I nece… Na malenom trgu odavno nema nikoga niti ko dolazi…Ovdje se visene igra Moreska… Ovdje se ne pjeva I ne igra a I govori se u pola glasa…Ovdje je sve vec receno, ispisano I odavno oodredjeno… Polako I na noge idem do zadnje kucice pokrivene kamenim plocama, malih prozora tek toliko velikih da malo sunca udje I osvjetli ognjiste… Pored kucice uredno slozena drva za nadolazecu zimu… Neka dobra dusa se postarala da stanovnici kuce imaju drva za zimu…Pored kucice dvije manje, jedna naslonjena a druga nekako stidljivo sa strane… Starac pognuto izlazizi I hvali Isusa… Za njim odmah sva u crnom njegov najbolji zivotni saputnik, njegova Mara. Nervozno namjesta maramu na glavi da bi bila ljepsa u svojoj par godina prije sto… Sami su tu godinama. Onih sest ostalih kucica je odavno ili napusteno ili su ljudi umrli… Sami su ali imaju vise nego mnogi koji imaju citave familije na okupu negdje po bijelom svijetu. Sjedi se na teskim drvenim postolcima. I onda iz sredine nicega a sve u razgovoru koji ne void nigdje I ne znaci nista, pojavi se iza coska s crnim cuperkom na glavi Misko… Malo sivo magarence koje vec godinama zivi s njima. Neko ima psa neko macku a moja Mare I barba Mate imaju magare…Malo sivo magare koje se zove Misko. I Misko posmatra znatizeljno dubokim crnim ocima ko je to zalutao, tu, gdje samo vjetar, kisa I sunce uredno dolaze… Dobar je Misko, kaze teta Mare….Sve pojede oko kuce tako da ima mjesta…Da nema Miska I njihovu bi kucu pojela makija kao sto su pojedene I nestale ostale…Jedino sto nije istreniran pa mu se nekad ali samo nekad desi da se sitovari Tovar pred kucom…A kad se ne istovari Tovar onda je Misko Misko, najvoljenije magarence na svijetu… Djece nisu imali, I niko ih vise godinama ne posjecuje. Dolaze oni koji snaju gdje je najbolja rakija od loze I smokava…Gdje je najgusce crno vino I gdje se bevanda pije umjesto vode. Dolaze oni koji znaju sta je marinirana riba, slana sardela I tvrdi kruh. Dolaze oni koji imaju dusu I oni koji na sat dva zele da restajtuju sve sisteme. Malo magare I kamena kuca onom s dusom daje vise nego sto zivot moze dati. Smiraj I spokoj, srecu radost… Vidike… A ovo dvoje staraca jos uvijek ne propustaju priliku da se dotaknu po ramenu I da isprepletu prste dok dijele casu. Jedino se Mara zali na Matu da puno hrce a dotur joj je reko da to nije dobro za srce… Pa se ona brine. Al I nije da puno hrce, al opet…Par godina prije stote teta Mare nema vene I skakuce po kamenjaru kad sta treba po vrtalu. Kamen se ne mice ispod njenih stopala da slucajno ne padne…Cuva je cijeli kraj. I Barba Matu… More je blizu, tu odmah I jos imaju barku al idu samo na lignje… Mreze su preteske. Prosle godine je teta Mara capala lignju masigurno je imala vise od kila… Ma tolika je bila das u je iz dva puta izjeli…Tolika je bila… Sreca pa je bilo dosta blitve, dobacujem, a oni se grleno smiju I Barba Mate kao u povjerenju kaze svojoj jedinoj: “ A smisan li je ovaj mali”… Kafa se nije pila…Toga nema… Bicerin loze I jedna casa bevande uz tvrdi sir….Kupovni… Pod budnim okom magareta Miska… U ta doba vece dolazi brzo I rano. Jos se ne lozi al se zato vrata rano zatvaraju. EI Nis iz sedamdeset I neke jos radi…Sad ce dnevnik…Ostavljam ih u retrovizoru a magaretu drago sto ih nisam poveo sa sobom. A tako rado bih… Nikog nemaju I nista… Sven a svijetu je njihovo I ljubav koja je nekad davno krenula I zapalila kamen jos uvijek traje. Vidi se to kad prolaze jedno pored drugog. Vidi se po tome kako gledaju jedno drugo ocima koje gube sjaj… Jedan krevet, jedno ognjiste I velika dusa je sve sto treba za srecu…Da…I magare uz kamenu kucu… = muRR�]�