Crveni mjesec...
Eto se prica danima o tom nekom pomracenju sunca, jal mjeseca, uglavnom nesta ce ispred necega pa ce biti nesta a ondak ce mjesec da se zacrveni, pa ce biti ko krvav. Haj reko da I to vidim. Kako nisam cemerikanac, ja to nisam ocekivao da vidim kao krvav mjesec…Ja sam bolan meraklija, ja sve vidim u njeznim I normalnim bojama. Kontam more biti samo jedno. Jal se mjesec postio od nas sviju pa ce se I javno zacrvenit, jal je vidio nesta onako brezobrazno pa se crveni od srama. Jal ovo jal ono vrijedno je paznje, a I da eto I to vidim. Da se jos neko pored mene crveni pa makar mjesec na nebu…Plavom nebu, plavom…
Te sta cu… Upitam ovog mog jarana Guleta…Ovog sto mu se ime pise na cemerickom kao Google… Gule sve zna…Reko, kad je oto pomracenje…Kaze po kojem vremenu. “Slusaj Gule ne komplikuj, nemoj da te ocrnim znas gdje sam znaci po mom vremenu. Ko da ja imam nekoliko vremena. Ima samo moje vrijeme a I to se kraju blizi prema tome bidni precizan…” I fino ti Gule meni kaze da mi je najtibolje biti napolju izmedju 2;15 I 2;45 sabah zorom, I da ce tad biti najtibolje. Te ti poranim u vetakre da bar malo dremnem da mi ruka bidne mirna I da uslikam oto pa ako bog da srece da se kofrcim kako sam dobru sliku slikavo.
Koji sam ja baksuz...Probudim se u pola tri i trk po aparat pa napolje... Kontam, haj nisam skroz zakasnio. Da ne probudim zenu furam u mraku...Zgrabim kameru i do pola go izletim u bascu. Kad sam vec bio s jednom nogom na ladnome petonu skontam da nemam ni majicu na sebi. Ono malo pidjame na meni, budi bog s nama… Znam da je do ovijeh doba mjesec vec iza kuce, pa haj sad valja do tamo… Stanem u travu mokru I hladnu pravo u Bozino govno… Krasno… Brisem bosu nogu od travu a sve vise blata na stopalu… A kod pedikera bio nema tri hefte…Haj reko pusti govno idi slikavaj mjesec I divi se prirodi, pa zagrabim iza kuce…Ja tamo kad imam sta vidit… Mjesec ko mjesec, zut I onako normalno dalek. Zvijezda na nebu ko u prici onoj o onoj trebi na Visu ne znam koje godine, zbog koje su mi ledja bila isarana kamencicima jedno dvije hefte…Eto tolko zvijezda…
Haj cekaj I cekaj I cekaj…Nista…Leti u kucu…Kako podjoh da udjem iz mraka cujem neko rezanje. Bozo se buni sto remetim javni red I mir, I sto sam mu stao u vanago, pa on nema sta onjusit kad izadje navani. Kontam daga ufatim na volej, al ne smijem zbog Kuma mi…Naljutit ce se, jos kakav je vako sabah zorom, prijavit ce me Udruzenju za zastitu zivotnja. Savladam tu prepreku pa pravo u kadu peri noge ko za abdesta, pa na Guleta frka sta je reko I kako…
Uglavnom Gule tvrdi svoje, ja zasramljeni mjesec nisam vidio al mi je noga bila dobro zasrana… Ko I ja sto sam sad… I kontam sta mi je sve ovo trebalo. Jel mi trebalo za ocjenu iz geografije mozda. Kontam jos da mi je otac ziv, garant bi reko :”Ja da sam ti reko da se probudis u 2 sata ujutro, to ne bi…A za ove budalastine se budis…” I vala bi bio u pravu 100%, ko I uvijek. Nego evo sad se ja crvenim od muke sto ne mogu nazad u krevet, jerbo su mi noge hladne. A dobro se zna da u mene mi zena mi ne podnosi ladne noge poslije pola deset navecer. Bojim se probudio bih je a onda bi tek nastupilo pomracenje, I to pomracenje odnosa, a to je ondak najgore…
I zato u ovo rano jutro dok je sve uobicajeno mirno I tiho, ja imam samo jednu zelju. A to je da nadjem onog sto je reko “Ko rano rani, dvije srece grabi…” Da ga nadjem, pa da mu I karte za cemeriku kupim, nek dodje jedno dvije-tri hefte, da mi lijepo objasni sta je stim mislio. Jerbo ja to vise nikako ne kontam, a mnogo puta sam se ranom zorom digo…Valja meni sad dan izdurat, a kakav mi je raspored daj boze da imadnem vremena da trenem popodne…
Oce li ko aparat kupit…Nikon 5000…Slabo koristen ko nov… Ja sto sam sliko, sliko sam…Moze I zamjena za kalose za po basci…
(Sliku nisam ja usliko, vego televizija, nedje)
Primjedbe
Objavi komentar