Božic

2016 Božic… Moj 58-i…Ne sjecam se svih 2016 Božica a bogme se slabo sjecam I svih mojih 58. Sjecam se cega se sjecam, I sto volim to I pamtim. Sto ne volim pokusavam da zaboravim al nemere, pa onda sta cu, sjecam se… Nisam magare da zaboravljam tako lako al jesam tvrdoglav. To jesam, nema tu sta…

I tako…Božici dolaze I prolaze. Sve se mijenja I nista nije kao prije. I sam Božic je jedno vrijeme bio “Praznik” a ne Božic. Sad evo opet to neko nesta odlucio pa opet imamo Božic. Dobro je… Meni drago zbog mog Dede I Bake. Oni su se jako radovali Božicu I uvijek su organizovali teferice o kojima se pricalo sve do iza nove godine…A volili su svi I da se podsjete tokom godine… Pa su jangnjad s raznja bila masnija nego dedino za Božic, ili su torte bile nista u poredjenju s Bakinim rolatom… Tokom godine niko nije pravio šape…Da se ne bi brukao jer moja baka je pravila najbolje sape u ovoj galaksiji. Ne znam za druge galaksije al u ovoj je moja Baka bila sampion. Ponekad kad je bilo srece I vremena, I moja tetka bi dosla iz Zagreba, ti bokca… Sa mojim Tetkom I rodicama… Ih to je radost bila. Tih dana se vise paznje obracalo na rodice da se onako svilene I plemenite ne isprehladjuju jurcajuci samnom po Kromolju I Pionirskoj dolini. Pionirska je zimi bila otvorena svima I nisi moro placat kartu…Haya…Onda bi moj Dedo uvijek usjekao jelku pa bi je mi djeca kitili a moja mati je vazda imala nesta dobacivat. I tetka isto… Na meti su bili oni bomboni stari ko I sam Isus Krist, oni sto su bili zamotani u papir I imali kanafu na kraju…Pa si ih mogo fino objesit…Ako ga ne razmotas I ne slomis mlijecnim zubima…A baka je blago prigovarala: “Nemojte djeco ko zna kolko je to staro…” Dedo je imao makar 5 kutija prskalica. Al nije dao da se stavljaju jerbo je znao da ce neko probat da ih zapali…Garant…Pa su se cuvale za ono vrijeme kad su se dijelili pokloni. Dedo bi dobio komad kreke cumura jer nije bio dobar. A I Baka bi dobila komad kreke al sljedece godine kad ona nije bila dobra… Onda se moj dedo radovao dzemperima il kosuljama flanelnim sto bi dobio…Il Baka spavacicama… A mi djeca smo se radovali svemu I svacemu. Sta god da je bilo, bilo je I mi smo se radovali. Ja se sjecam jedne godine kosulje na kockice crveno bijele… Ih nosio sam je I ljeti. Tolko sam je volio. Sjecam se I kad sam dobio komplet pusku I dva pistolja na kapisle. One na roli papira al pucajju ko prave. Koke su kod Dede prestale nosit jer sam ih izbezumio I onda mi dedo vise nije htio kupovat kapisle… Onda sam jednom dobio sanke…Zeljezne… Dedo napravio kod Paradzine… Joj najbrzi sam bio na Kromolju…Ubjedljivo…Tada je jos bilo snijega kod nas…Sjecam se ja svih tih lijepih Bozica ali I onih manje lijepih…

Sjecam se kad mi je Deda bio u bolnici I predavao dusu Isusu Kristu. Htio mu se eto dati al Isus ko Isus, vazda nesta prece ima. Taj Dedin zadnji Bozic ja sam sve odradio kako treba.Vec sam ja veliki bio I do pola odrastao. Sve sam uradio I odnio dedi u bolnicu komadic mesa od jagnjeta sto sam ispeko… Probao je malo nazor al nije propustio priliku da prigovori sto sam meso narezo dok je jos vruce bilo…Takav je moj Dedo bio… Nikad nikom nista nije presutao. A I sto bi, kad je bio najbolji moj Dedo… I sastao se Dedo moj sa Isusom na Božic…Istina na pravoslavni Božic al krst je kriz I obratno. Sjecam se I Božica zadnjeg od moje Bake… Gledala me otupjelih ispijenih ociju I rekla mi je da joj je vrijeme da ide… Pa smo se posvadjali. Svasta sam joj nagovorio I skuho kafu I obecao dolazece ljeto ona I ja I moj sin dok je jos covjek bio da cemo sami nas troje krstariti modrim Jadranom…Slusala me I imala nekakav osmjeh u uglovima ociju al eto nije me sacekala…Otisla je brzo poslije toga…

Nema vise toga I tih Božica… Sad moja obitelj zivi na dva kontinenta I slabo se vidja. Sad mi vise nemamo ni Dedinu kucu… Al to sam ja kriv. Nema vise ni radosti okupljanja. Sta ces kad nema ni Bake ni Dede. Nema ba nista vise kako je bilo. Nekako bih najradije da zaspem sad I da se probudim u Februaru recimo…Sta ima veze… A ne znam ni sto bih se budio…Lijepo je spavat…

Mozda kakav san naleti gdje su svi sretni I svi se vole. Gdje nema zlobe I gdje se samo smijeh ori. Gdje muzika nije preglasna I ljudi se pomazu. Mozda kakav san naleti ono da se sve desava kako oces a ne kako ti se kaze. Gdje te ljudi ne uce kako da mislis I sta da radis. Gdje se svaki dan necemu obradujes makar jednom, a zlo te zaobilazi u sirokom krugu. Gdje su svi zdravi…U tom snu prskalice bi gorile svaku vece I miris drveta iz bakinog sporeta bi sirio nozdrve…Sve dok Dedo ne ubaci svoj komad kreke…

Da se vatra odrzi…

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Prvi dan skole...

  Danas sam kao i svake godine na ovaj dan jako uzbudjen. Danas je prvi dan skole. Ja ne volim puno da idem u skolu osim kad imamo fizicko, ali volim da idem u skolu i kad nemamo fizicko zato sto tamo imam puno drugova. Mi i kad imamo i kad nemamo fizicko, uvijek imamo mali i veliki odmor i ja jako volim da se igram s drugovima na velikom i malom odmoru. Ja volim da idem u skolu zato sto tamo svake godine ucimo nesto novo, sto ja nisam prije znao, pa sad ucim. Nekad mi ide tesko a nekad lako. Zavisi od toga sta i zasto se uci.  Danas prvi dan na casu domaceg jezika uciteljica ce da nam da da pisemo sastav, o tome gdje smo i kako smo proveli ljeto. Ja cu sve da napisem kako je i bilo, samo cu jednu stvar da izokrenem a to je vezano za onu djevojcicu iz V. sto je bila sa bakom i dedom dole kod nas. TO cu da izokrenem kako smo se lijepo pozdravili i kako cemo da se dopisijumo sad kad ona mora nazad u V. a ja u moj grad. Pa cu da napisem kako smo se dogovorili da se dopisijumo i k...
Pročitajte više

DOLAZAK

  Ovo je napisano neposredno po dolasku u USA......1994.....     Ni snasao se nisam a vec dvije godine rata iza mene. Kao pravi borac ja sam vodio tesku borbu u dubokoj pozadini daleko od svega pa sam imao sansu da se iscrpljujem samo sa svojim mislima. Nikog nisam interesovao I nikom nisam trebao tako da mi je bilo lako ostati anoniman. I mislio I razmisljao jesam I to puno. Tu sam na primjer shvatio da je stvarno prednost imati veliku glavu jer odjednom mozes razmisljati o vise stvari uporedo. Jerbo ima mjesta u glavi. Isto je tako vazno da prije nego sto pocnes razmisljat imas slobodnu dusu I nista u glavi tako da misli mogu da vrludaju I lete nesmetano usvim pravcima. Jas am tu spadao u naprednu kategoriju jer je moja glava zadovoljavala obe kategorije. I tako. Svaki dolazak pocinje sa polaskom, patako I ovaj moj. Nije se vise znalo nista, a bogme se vise nije ni moglo. Culi smo za taj neki program za USA, pa kontam, prvi put kad sam bjezo, odmako sam se samo malko. H...
Pročitajte više

Ja

  https://www.youtube.com/watch?v=67Y2qD_rtJ8 U debeloj noci slusim krasnu muziku na jeziku koji ne razumijem al mi uzburkava krv I sjecanja I misli I osjecaje. Pitam se jel to tako samo samnom il to bidne sa svakim ko ima dusu??? Ja ne znam dal imam dusu il ne al eto volim onaj osjecaj kad me rukne iz stomaka pa mi postane sve lijepo. I kad osjetim da lebdim a nemam pojma gdje I kako. Samo mi dodje lijepo I sve brige nestanu. I nezadovoljstva… https://www.youtube.com/watch?v=SKEFN9XNlyY Onda mi dodju nekakve misli o nekakvom moru I planinama. Negdje nesta snjezno bijelo, hladno da usne pucaju I negdje nesta da vrelina przi ramena I trazim jekoderm. Al to je samo za malkice jerbo surova istina ce se izlec sa prvim zrakama sunca…Sa prvim daskom dana jos dok nema zraka sunca. I opet ce se sve start na moja ledja. Ove daljine, ovaj suhi zrak, grad koji volim I ljude za kojima zudim… Hocu nesta al sve ti je to ko lotto…Zelis I mastas a nece se desiti…Il sanse su ti 1: 76000000. ...
Pročitajte više