Kako sam dijete izveo na pravi put...

Evo se nesta mislim, pa da opet podijelim sa FB populacijom neke misli...Pa eto, nemojte zamjerit...

U sustini kad pogledam svoju proslost, nema se tu sta kazat....Ono ko i svi rodjeni "58...Rodilo me a da me nije pitalo bil ja da se rodim, a onda je sve bilo ono "suti trpi, pati i guraj. I bilo je i lijepih i ruznih stvari...Na primer kad me ono udarilo auto hitne pomoci ispred Pionirske doline, pa onda dedo ganju baku nozem po Jezeru da je ubije jer me nije cuvala kako treba...Ili kad mi je pala ves masina na ruku dok sam se vero po njoj.Pa mi smrskala palac lijeve ruke...Pa onda baka ganjala dedu sa kamenom od kupusa jer me pustio da se penjem po masini. To su bile samo neke ruzne stvari...A bilo je i lijepih stvari. Kad se sjetim samo jedne djevojcice ogromnih plovo zelenih ociju, i obrazima breskvaste koze, meke, tople i onako ruzicaste...Ma sjecam joj se imena al ne smijem na FB moze joj muz procitat pa ce bit svasta. Pa onda...Ma dobro bilo je svasta lijepo i nije to sto sam poceo...Nego kako sam izveo dijete na pravi put...

Tamo “92 niko mi nije mogao dogovorit da ce biti rata. Nisam vjerovao i napravim kompromis sam sa sobom i svima onima koji su mi govorili da izadjem i onima koji su mi govorili da nece rata biti. Rekoh :”Dobro...Nigdje ne idem...Al ako se iko usudi jedan, ali jedan metak da opali ja sam napolju. I to samo zato sto necu da mi djete raste u Bejrutu nego u Miru” I tako i bi....Neko ga opali i ja potrosih 18 dana da se izvucem i uspijem se udarit nogom...I onda mi je trebalo jos godina da se dovucem u USA...Cijelo vrijeme sam imao na pameti samo jedno...A to je da pruzim sigurnost dijetetu i Dragoj mi i mene mi zeni mojoj. Morao sam i o njoj mislit jer kad sam ono onomad pitao njenog oca dal ce je pustit da se uda za ovakvog hairliju, lijepo mi je covjek reko da hoce ako se sam sebi mogu zaklet da ce ona bit na prvom mjestu u zivotu mome do kraja mog zivota....Pa obeco sam, a ja kad dam rijec to ti je ko Kineski zid i dalje nema...Boris je bio malo stariji od tri godine kad smo dosli u USA sa tri torbe pune garderobe za njega i $60 u djepu...I tako je pocelo....Pa je onda on odjednom poceo da raste i prije nego sto sam ja i naucio nesto malo Engleskog, podje Boris u skolu...

Nisam imao problema sa njegovom skolom sve tamo negdje to 5 razreda osnovne skole, mjereno po standardima naseg obrazovnog sistema....Istom ti dodje polugodiste kad imam sta vidit...Sve nesta “B”, “C” i “F”...Reko ima li jos kakvih slova u toj skoli ili sta...Vidim sto god visocije slovo meni raste pritisak ko na odgovarajucim notama iz notnog sistema..Reko ako dodje do “H” to je znak da mora neko u bolnicu...Jal ja sto sam se razocarao, jer vozam kamione samo da bi on mogo ici u skolu, jest sladoleded i ne brinut o snajperima, ili more bit on...I to u “H”itnu pomoc jer cu ga razvalit sto nista ne radi...I tako smirim se na brzinu...Jer svaki put kad mu vidim onu gustu crnu, bogatu kosu, kao okvir barsunastom licu ukrasenom sa dva crna garava oka velicine fildjana, ne mogu mu nista...Al se bar mogu malo izderat...Na zenu, mislim, sto je pepeljara puna a ni pica nema....I to je znak Boletu da huricane Katrina dolazi i to ubrzanim vlakom na cetvrti, peti i sesti kolosjek.....

Rekoh “Pazi vamo...Od danas nadalje pa ubuduce...Ovo se vise nece ponovit garant. Kako ces ovo sredit i kad, uopste me ne interesuje. Ni ti mene ne pitas kako je meni i mami radi, tako da ja necu tebe pitat nista...Situacija ti je ova i ovo nije otvoreno ni za kakvu diskusiju. Od danas nadalje pa ubuduce za svako “A” u skoli od mene ces dobit $20.00...” Slusa....Ne vjeruje da ce miroljubivo proci...Rekoh “Za svako “B” dobit ces od mene $10.00...” osmijeh mu na licu i noga pocinje da se lezerno klati dok sjedi...”Za svako “C”...Tu je osmijeh od uha do uha i konta garant $5.00 nije lose ....Rekoh”Za svako “C” ti si meni duzan $50.00...Ja kad riknu “STAAAAAA....$50.00??????????” “Pa sta, rekoh...To ti nije bar tesko...Samo malo vise truda i “C” ode u “B” i eto tebi cener...A o cvanciki da i ne govorim....Pomiri se dijete sa predlogom koji nije bio za diskusiju i otada otpoce lagodan zivot...Ja nisam znao nista o njegovoj skoli. Na polugodistu i na kraju godine donese mi obracun i kopiju ocjena, ja napisem cek i sve u dure...Uvedem ja i bonus od $200.00 ako su sve “A”...Bolje da nisam jer poce tako da se i desava, al vidim ja da sam ja njega usmjerio prema pravom putu i meni dobro...Sta kosta da kosta samo nek se mice...Nije on najbolje dijete ne svijetu ko sto ono ima drugih kojima ne trebas nista placat, al sto jest jest, ja se ne moram brinut ni o cemu...I tako je to islo kroz Osnovnu pa kroz Srednju skolu...I dobro je bilo...Dobro je bilo i meni i njemu.. Kad mi onomad dodje pa me pita moze li dobit onaj neki Nintendo...Kako, rekoh, ne mozes...Bujrum dje ima uzet...Gleda me ne vjeruje svojim usima. A oci gore i trepavice se uplele u obrve pa ni treptat ne moze...Kaze “Stvarno”...Stvarno, rekoh...Uzmi pare od onih ocjena sto ti placam i kupi si ...Zasluzio si...Opade mu motivacija, al ja ustedih $200.00 a njemu drago sto je dobio Nintendo...Poslije smo to praktikovali i sa Play Station i drugim meni nepotrebnim drangulijama, a njemu neophodnim za prezivljavanje...I da ubrzam, tako je on isao i gazio sve vise i vise pravim putem. Pa je onda otiso na fax...Neki Software Ingeniering. Pa mu nije bilo dosta jal znanja jal para jer ja sam sve uredno placo i konvertovao prema klasama skola...Pa onda upise i Matematiku. Valjda je cuo da sam ja bio na popravnom u svoje vrijeme, pa dijete dobro htjede da opere obraz familije i pokaze kako i Nenadici konja za trku imaju...I zavrsi bogami oba..U medjuvremenu na trecoj godini smo promijenili sistem placanja ocjena i napretka. Otvoreno mi je rekao da mu je zao da me dere ko vola, nego da se mi brate dogovorimo za jednu zbirnu nagradu ako on diplomira na oba faxa u roku, i to sa honorsima nekakvim i prvi u generaciji...Haj ti reko samo zavrsi, pusti se meni price i reci mi da si zavrsio,  a sve ostalo cemo lako. Ne, ne, i ne....Trazio je da ako to sve gore navedeno uradi da mu kupim auto kao bonus i finalnu isplatu duga...I na to sam pristo jer ja strasno lose ugovore pravim uz rostilj...I bi i to i dobi on auto a mene ufati merak...Merak puko ko Atlantik...Tolko me merak ophrvo ne mogu ti rec. Vise mi nije bilo zao ni sto sam pljuno na svoj grad, dedovinu, prijatelje.Sto sam zdusio postujuci svoju rijec. Nije mi bilo zao ni sto sam sam se patio sve ove godine i radio stvari o kojima nisam razmisljao kao mogucim.Tolko mi je bilo drago sto sam izveo dijete na pravi put i dao mu kruh u ruke pa sad sta bude da bude. Sad je to to i ja sam ostvario sta sam imao ostvarit....

I bijase merak tako kako rekoh jedno dva dana. A kad se euforija stisala, prasina slegla i sudija stavi loptu nazad na centar...Ufati me panika i nikako da stane.

Jesam ja njega izveo na pravi put, ali taj put ide do drugog puta. A na taj drugi put mores sad jal lijevo jal desno a ni ja ne znam gdje da se ide...Jal lijevo jal desno...I sta je na kraju lijevog a sta je na kraju desnog puta...I gdje ce naci srecu. Znam sigurno da nisu oba ista. Kako ce i bit kad idu u razlicitim smjerovima. I sta sad da ja radim??? Kad ne znam..Do sad sam sve znao a sad vise nista ne znam. A i nekako sam se bazdirao dovde a ne i dalje odavde. Sad kad me zovne pa vidim da je nervozan i kaze mi da ga muci tamo neki program, a meni ga zao...Ne moze se problem na poslu googlirat i nac rijesenje.A je Marindvorski papak neznam bas nista o programiranju i tom nekom softwaeru. Kad sam mu onomad upoznao neku djevojku, a vidim da je alapaca, a on gleda u nju ko u sveticu, stomak mi se okrenu...Sest mjeseci mi je trebalo da to razvalim i jos dodatna dva dok nije prizno da sam bio u pravu. Sad kad mu ne  mogu vidit obozavateljke a znam da bi ga najradije rastrgale, samo cekam da mi pokaze unuce...Pa da se razvede i da placa “Skolarinu” do kraja zivota...Pokusavam mu objasniti kako je naglavio onaj Bitles Paul...Al haj ti to objasni nekom ko je jedva 22 okreno...I tako dragi moji koji imate malu djecu u skoli, eto vam recepta kako da se postedite briga oko para, motivacije i cilja. Uz ovaj recept lako je izvesti dijete na pravi put...A vi ostali koji ste pred izvodjenjem djece na taj put....Budite njezno obavjesteni da brige ne prestaju ni tada...Jer put ode lijevo i desno a mi ostajemo, bar ja, zbunjen i neodlucan u sredini..... Nikad kraja...