Kreveti moji

 Kad sam se ja onda rodio, bio sam mali. Ne sjecam se bas prvih dana poslije dolaska na svijet ali su mi rekli da sam bio mali. Mislim bio sam mali ali velika beba. Beba sam ostao do danas samo sto sam se uvecao nekoliko puta pa sam se morao smanjivati. Ne sjecam se bas gdje su me drzali, kad nisam bio na rukama moje voljene Tetke i Bake, al sam siguran da su me stavljali u krevet. Isto se ne sjecam dal je to bio krevet il krevetac. Ne znam sta mi je al eto ne sjecam se. Sjecam se jedne velike pletene korpe koju smo poslije moj tata I ja koristili da donosimo fasungu iz granapa od teta Milke. Toga se sjecam al se ne sjecam da su me drzali u toj korpi. Tako da se svog prvog kreveta ne sjecam.

Poslije kad sam malko odrasto onda sam mjenjao krevete u zavisnosti gdje sam bio. Ako sam bio kod Bake I Dede, onda sam okupirao one njihove krevete, bracne. Pravljene od ruzinog drveta. Imali su one duseke iz tri dijela. Od vune. Pa ih je Baka svako malo okretala jer ja sam vec bio veliki pa bi se dusek uljegavo ispod moje kolaze od 5 kg. Pa je baka to ravnala na vani… Ondak kod mame I tate su bili oni yogi madraci nekakvi. Puno tvrdji nego bakini al meni opet dragi. Naravno kad bi me pustili da spavam s njima a ne na nekom kaucu koji se mogao rastavit. Ne skroz. Samo ono klik klak pa bude dva puta veci.

Ondak sam dobio svoju sobu I isto krevet na razvalacenje… Tad sam vec bio momak. Veliki… Pa bi me Tata cesto upitao :”Jel mali, jesil spremio sobu I namjestio onaj jebodrom?” Ne znam sto me zvao mali kad sam ja vec bio veliki. I to nije bio uopste jebodrom nego je bio Love Seat… Al moj tata se vazda volio salit I pravit neku segu I dvosmislene izjave. Takav je bio…

Onda je dosao na red vojnicki krevet. Licno mislim da kompletna muska populacija starija od 55 ima problema s ledjima samo zbog tih kreveta al eto. Takav je bio. Zeljezni, tvrd I neudoban…

Ondak je dosao bracni krevet. E taj mi je doso glave za sva vremena al eto zvao se bracni a trebao bi se zvat mracni… Ilismrtni… Al to dolazi na kraju pa necu komplikovat sad. Od tog kreveta nisam vala nista dobio osim sina kasnije. A istinabog nisu mi ni ledja stradala iako sam ja vazda donji bio u ta doba. Al eto…

Ondak sam odlucio da vidim kakvi su kreveti u inostranstvu I to ni manje ni vise u Cemerici. Ih jadan amerika ti je to. Svakakvih kreveta. Meni licno ni jedan nije nesto specijalno ostajao u pameti jer ipak je to sve nekako prolazno I nista… Svi su nekako tvrdi I hladni. Jedva cekaju da ih napustis s jutrom, pa se sami ispravljaju I namjestaju. Jedino sto posteljinu moras sam zategnut. E tu mi nesta nije jasno. Zasto se posteljina zateze pred spavanje a ne ujutro. Mislim ujutro letis za poslom, nema se kad. Al sto ondak uvece kad se zna da ce se sve zvuzlat tokom noci. Nisam pametan al tako je.

Meni opet najdrazi krevet je onaj u Luci. Tvrd. Prostran. Ispod nogu veliki prozor I ujutro osim vlastitih nogu kroz taj prozor vidim limun I sunce u dvorima. Mirise lavanda pod prozorima… A meni lijepo… Pa odlezim I rastezem se ko meduza… Samo me strah da ce tata banut odnekle I zavikat :”Ustaj sta se izlezavas?” Eto mog tate nema vec dugo pa se ja rastezem I igram s carsafom hos vako hos nako. Sve dok me vrucina ne istjera na vani.

I eto. Ne znam sta mi je sve ovo trebalo da pravim kratki presjek kreveta u mom zivotu al naumpalo mi sinoc pa rekoh da zabiljezim. A I nisam podugo nista zabiljezavo. Jedino mi nesta pade na pamet da mi ovaj krevet u Luci nece bit zadnji. Ima jos jedan.

Vjecni, onaj sa kojeg nema ustajanja I izlaska ni na Dvore, ni na M.Dvor u granap. To je onaj jednosmjerni, Jednom kad legnes zavrsena karijera. E zao mi taj necu vidit garant, neko drugi ce mi tu papicu zakuhat I vratit me tamo odakle sam I dosao.

Valjda ce rerna bit dobro ugrijana… Haj znaj…

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Prvi dan skole...

  Danas sam kao i svake godine na ovaj dan jako uzbudjen. Danas je prvi dan skole. Ja ne volim puno da idem u skolu osim kad imamo fizicko, ali volim da idem u skolu i kad nemamo fizicko zato sto tamo imam puno drugova. Mi i kad imamo i kad nemamo fizicko, uvijek imamo mali i veliki odmor i ja jako volim da se igram s drugovima na velikom i malom odmoru. Ja volim da idem u skolu zato sto tamo svake godine ucimo nesto novo, sto ja nisam prije znao, pa sad ucim. Nekad mi ide tesko a nekad lako. Zavisi od toga sta i zasto se uci.  Danas prvi dan na casu domaceg jezika uciteljica ce da nam da da pisemo sastav, o tome gdje smo i kako smo proveli ljeto. Ja cu sve da napisem kako je i bilo, samo cu jednu stvar da izokrenem a to je vezano za onu djevojcicu iz V. sto je bila sa bakom i dedom dole kod nas. TO cu da izokrenem kako smo se lijepo pozdravili i kako cemo da se dopisijumo sad kad ona mora nazad u V. a ja u moj grad. Pa cu da napisem kako smo se dogovorili da se dopisijumo i k...
Pročitajte više

DOLAZAK

  Ovo je napisano neposredno po dolasku u USA......1994.....     Ni snasao se nisam a vec dvije godine rata iza mene. Kao pravi borac ja sam vodio tesku borbu u dubokoj pozadini daleko od svega pa sam imao sansu da se iscrpljujem samo sa svojim mislima. Nikog nisam interesovao I nikom nisam trebao tako da mi je bilo lako ostati anoniman. I mislio I razmisljao jesam I to puno. Tu sam na primjer shvatio da je stvarno prednost imati veliku glavu jer odjednom mozes razmisljati o vise stvari uporedo. Jerbo ima mjesta u glavi. Isto je tako vazno da prije nego sto pocnes razmisljat imas slobodnu dusu I nista u glavi tako da misli mogu da vrludaju I lete nesmetano usvim pravcima. Jas am tu spadao u naprednu kategoriju jer je moja glava zadovoljavala obe kategorije. I tako. Svaki dolazak pocinje sa polaskom, patako I ovaj moj. Nije se vise znalo nista, a bogme se vise nije ni moglo. Culi smo za taj neki program za USA, pa kontam, prvi put kad sam bjezo, odmako sam se samo malko. H...
Pročitajte više

Ja

  https://www.youtube.com/watch?v=67Y2qD_rtJ8 U debeloj noci slusim krasnu muziku na jeziku koji ne razumijem al mi uzburkava krv I sjecanja I misli I osjecaje. Pitam se jel to tako samo samnom il to bidne sa svakim ko ima dusu??? Ja ne znam dal imam dusu il ne al eto volim onaj osjecaj kad me rukne iz stomaka pa mi postane sve lijepo. I kad osjetim da lebdim a nemam pojma gdje I kako. Samo mi dodje lijepo I sve brige nestanu. I nezadovoljstva… https://www.youtube.com/watch?v=SKEFN9XNlyY Onda mi dodju nekakve misli o nekakvom moru I planinama. Negdje nesta snjezno bijelo, hladno da usne pucaju I negdje nesta da vrelina przi ramena I trazim jekoderm. Al to je samo za malkice jerbo surova istina ce se izlec sa prvim zrakama sunca…Sa prvim daskom dana jos dok nema zraka sunca. I opet ce se sve start na moja ledja. Ove daljine, ovaj suhi zrak, grad koji volim I ljude za kojima zudim… Hocu nesta al sve ti je to ko lotto…Zelis I mastas a nece se desiti…Il sanse su ti 1: 76000000. ...
Pročitajte više