Nema ova naslova...

 

Nekad sam se budio sretan I radostan, pun optimizma I ocekivanja. I kad su to bili dani iz kontrolnog iz matematike, jal fizike, opet sam bio sretan sa bolom I strahom u stomaku jer sam znao da ce to za par sati biti iza mene, I da ce se opet kerat lopte u Fis-u, ili na livadi… Sretan sam bio po danu , u danu ujutro I navece. Volio sam rum plocice I bananice cokoladne, drugove a bogami I drugarice… VOlio sam profesore, ucitelje, sve casove a uzivao sam malo manje u nekim predmetima. Volio sam picit skale do iznemoglosti do gotovo transa, I kod kuce I u muzickoj skoli. Volio sam komsiju koji je jednom pitao mog tatu znam li ja ista drugo svirat nego razvaljivat skale… Durske I molske…Nista me nije moglo poravnat ko te skale koje niko nikad nije volio osim mene…

 

Volio sam dane I jos vise noci, jer iza svake noci dolazio je jedan dan blize moru I raspustu na moru. Volio sam dugarice na moru, plazu, ronjanje, plivanje picigin I ono nehajno dodirivanje po plicaku…Ono ko fol… Volio sam te noci vrele I cvrcke I radovao se svakoj zori…Ono dok postaje bijelo, a sunca nema… Volio sam dizati mreze ili samo pecat, pa dolazit kuci u 7 ujutro umoran I gladan. Volio sam da mi baka napravi bijelu kafu I nadrobi kruha a odozgo pospe secera… I cuveno upozorenje da ce mi od secera otici zubi…

 

Volio sam sto odrastam I sto me kosti u ramenima bole od brzog rasta. Hvalio sam se da sam porastao od prosle nedelje a tata me bita kako znam…Pa, rekoh, prostim okom vidim da su mi prsti na nogama dalje od ociju nego prosle hefte… I samtane zelene pantale iz Italije sam volio, nema veze sto su trajale dva pranja, a onda opet zicanje za druge… Volio sam popodneva poslije skole I fuzbal u Fisu…Ono kad se lopte moralo kerat bez obzira na bilo sta… Drago mi je bilo razvaljivat basketa dok mrak ne padne, dok mi ne postane tesko I ocne kapke podizat a kamoli ruke za jos jedan skok, sut… Volio sam igrat ajnca, ali samo ako mi je Adi bio partner… Bili smo nepobjedivi… I bilo mi je drago kad su stariji momci sjedili na klupama I kladili se na nas I smijela se nasim uspjesima ili nevjesto izgovorenim prvim psovkama…

 

Odmah negdje poslije srednje, odrastanje I narastanje je pocelo nekontrolisano brzo I nekako nepovratno nezeljeno dosadno. Sablon rada pa 22 dana godisnjeg, pa zenidbe, pa pravila, pa kravate I odijela, zidaj kucu pravi familiju…Stvaraj…Odrasti…Prestani biti neozbiljan…Postao sam zbunjen. Vrijeme koje sam nekad uzivao isti taj Juli mjesec, trajao je 7 puta krace, I bio 4 puta dosadniji. Jedino cemu sam se konstantno radovao bila je ona nasa voda…S pipe ili fontane, nema veze samo da je iz opstine Centar ili Stari Grad… Ni jedna druga… To se valjda nikad nece promijeniti…Mislim ta voda…

I onda se sve promijeni a bez da sam ja to htio. Pocese odlaziti dragi prijatelji, mladi I iznenada od nekakvih glupih bolescina, prije nego im je I bilo ono pravo dosadno…Pa rat… Pa skroz druga frka…I dok se okrenuh evo me ne znam ni gdje sam ni sta sam ni kako sam…Zdrav sam samo zato sto ne idem doktorima, a kad bi otiso, garant bi me poslali prvo u pogrebno da si uzmem parcelu, pa ondak u apoteku da zarade sta god dok jos mrdam…

I sta je jos ostalo od svih mojih dana kojima sam se toliko radovao??? Evo svi odose…Nepovratno… Nestadose velikani fudbalski, kosarkaski… Odose pjevaci I muzikanti… Ulice se promijenise, I parkovi ne mirisu ko nekad… Bio…Vidio… Lijepo mirisu I danas, al nije to to… Sad da sjednem u park moro bi nesta pod guzicu stavit…Ladno bi mi bilo…

 

¾ takt I nije samo za valcera. More taj takt I zivot odbrojat a ja mislim da sam vec prevalio ¾…. I to vise puta… I cemu jos da se nadam ili da se radujem, sad kad me sve cesce I cesce dragi ljudi ostavljaju, a mnogi su vec otisli… Nemam pojma… Znam da lijezem uredno svaku vece, I ko Vajta gledam slike od prije. Znam da spavam cvrsto I ne dizem se nocu. Odvalim u komadu po 6-7 sati…Cista savjest valjda, sta li…Al kad se probudim, nekako mi se ne ide nigdje. Zatvaram procese razmisljanja samo da se ne sjetim redosljeda stvari koje treba odradit taj dan… A za koga I za sta to ja ne znam… Trcim na fb da vidim gdje su raja, I sta mai novo… Gledam koga je Kum nacepio pa da priletim upomoc. I to mi je najbolji dio dana… Ta sabah zora sa svim EU prilozima I objavama…

Samo sto me sad ponekad udare lose vijesti I vidim da je opet neko otisao I da mi se svijet smanjuje… Pa mi dodje nekako usko u plucima I tesko u dusi… A mozda je to od pusenja… 

 

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Prvi dan skole...

  Danas sam kao i svake godine na ovaj dan jako uzbudjen. Danas je prvi dan skole. Ja ne volim puno da idem u skolu osim kad imamo fizicko, ali volim da idem u skolu i kad nemamo fizicko zato sto tamo imam puno drugova. Mi i kad imamo i kad nemamo fizicko, uvijek imamo mali i veliki odmor i ja jako volim da se igram s drugovima na velikom i malom odmoru. Ja volim da idem u skolu zato sto tamo svake godine ucimo nesto novo, sto ja nisam prije znao, pa sad ucim. Nekad mi ide tesko a nekad lako. Zavisi od toga sta i zasto se uci.  Danas prvi dan na casu domaceg jezika uciteljica ce da nam da da pisemo sastav, o tome gdje smo i kako smo proveli ljeto. Ja cu sve da napisem kako je i bilo, samo cu jednu stvar da izokrenem a to je vezano za onu djevojcicu iz V. sto je bila sa bakom i dedom dole kod nas. TO cu da izokrenem kako smo se lijepo pozdravili i kako cemo da se dopisijumo sad kad ona mora nazad u V. a ja u moj grad. Pa cu da napisem kako smo se dogovorili da se dopisijumo i k...
Pročitajte više

DOLAZAK

  Ovo je napisano neposredno po dolasku u USA......1994.....     Ni snasao se nisam a vec dvije godine rata iza mene. Kao pravi borac ja sam vodio tesku borbu u dubokoj pozadini daleko od svega pa sam imao sansu da se iscrpljujem samo sa svojim mislima. Nikog nisam interesovao I nikom nisam trebao tako da mi je bilo lako ostati anoniman. I mislio I razmisljao jesam I to puno. Tu sam na primjer shvatio da je stvarno prednost imati veliku glavu jer odjednom mozes razmisljati o vise stvari uporedo. Jerbo ima mjesta u glavi. Isto je tako vazno da prije nego sto pocnes razmisljat imas slobodnu dusu I nista u glavi tako da misli mogu da vrludaju I lete nesmetano usvim pravcima. Jas am tu spadao u naprednu kategoriju jer je moja glava zadovoljavala obe kategorije. I tako. Svaki dolazak pocinje sa polaskom, patako I ovaj moj. Nije se vise znalo nista, a bogme se vise nije ni moglo. Culi smo za taj neki program za USA, pa kontam, prvi put kad sam bjezo, odmako sam se samo malko. H...
Pročitajte više

Ja

  https://www.youtube.com/watch?v=67Y2qD_rtJ8 U debeloj noci slusim krasnu muziku na jeziku koji ne razumijem al mi uzburkava krv I sjecanja I misli I osjecaje. Pitam se jel to tako samo samnom il to bidne sa svakim ko ima dusu??? Ja ne znam dal imam dusu il ne al eto volim onaj osjecaj kad me rukne iz stomaka pa mi postane sve lijepo. I kad osjetim da lebdim a nemam pojma gdje I kako. Samo mi dodje lijepo I sve brige nestanu. I nezadovoljstva… https://www.youtube.com/watch?v=SKEFN9XNlyY Onda mi dodju nekakve misli o nekakvom moru I planinama. Negdje nesta snjezno bijelo, hladno da usne pucaju I negdje nesta da vrelina przi ramena I trazim jekoderm. Al to je samo za malkice jerbo surova istina ce se izlec sa prvim zrakama sunca…Sa prvim daskom dana jos dok nema zraka sunca. I opet ce se sve start na moja ledja. Ove daljine, ovaj suhi zrak, grad koji volim I ljude za kojima zudim… Hocu nesta al sve ti je to ko lotto…Zelis I mastas a nece se desiti…Il sanse su ti 1: 76000000. ...
Pročitajte više