Pamet u glavu...
Necu da citam…Necu da znam kako sta odakle kome I zasto…Necu da znam nista vise…Ocu da zivim I da budem sretan…Ocu da vidim lijepu zenu I da osjetim leptira u stomaku, ocu da me zena doceka osmjeha vedrog I res pecene ribe sa friskim kruhom…Ocu da umacem u ulje, maslinovo ulje obogaceno morskom soli I ruzmarinom…Ocu da mi komarci pletu oko usiju I da slusam cvrka kako svrsava na grani borovoj I da masta o svjezijim danima…Necu da slusam vijesti…Nema vijesti za mene…Ja sam ostario I vise me nista ne interesuje. Necu da znam sa se desava…Ocu samo da zivim I da se iznenadim kad mi neko pokuca na vrata I kaze “E, ba…”….Eto to ocu…
Ocu da mi je voda hladna, kad je izvadim iz cisterne…Ocu da je hladna da mi udari u zube a ako ih ne budem imao, mislim zube, ocu da me voda udari u dno grla I da ono zastanem ko da sam kiki bombonu proguto halapljivo I bez sazvakanja…Eto to hocu…
I jos hocu da mi crkva zvoni u podne I da je cujem onako kako treba…Ocu da mi se sa Magribije cuje Mujasir onako kako se cuo I ocu da ga sretnem inako ukrasenog, mirisnog, sa bijelim okruzenjem na fesu…Kako se to zove??? Ocu da mi zamirise….Ocu da me blago pogleda a ne zna ko sam I sta sam…
I jos ocu da sam mali, manji od makova zrnca kad sam bio mali I da me niko ne gleda I da me niko ne pita nista…Da mi se kaze kako treba da se volimo I da smo svi isti…Treba mi moj Dedo koji je imao prijatelja I Siptara I Muslimana I svi su dolazili kod njega….I kuhalo se u posebnom sudju za njih…To mi treba…Treba mi moja Teta Fata koja mi je donosila mlijeko do moje 36 godine odozgo s Poljina….To meni treba….I treb ami moja Baka koja nikad nije rekla rijec ruznu ni za koga…..Ni moj Tata ni moja Mama……Nema mog Tate odavno….Otiso covjek…Bogu fala imam Tetka…Isti je, ko moj Tata…Nema moje Bake….Fala Bogu imam Tetku ista je ko moja Baka…Haj imam I mater, al sta cu sad, ona je malo ters al je opet volim jer mi nikad nije rekla da smo razliciti po religijama nego po dusama I da cijenim ljude po dusi a ne po crkvi gdje idu ili dzamiji da posjecuju….
I sta sad… A nista…Sjedi I gledaj kako nasa djeca koju smo mi ucili negdje I necemu rade sta rade….Nikad ne zaboravite ovi sto ovo rade sada su nasa djeca…..30-35-40 godina stari….Teroristi………Mi smo ih tome ucili…Gdje smo se krili??? Zasto…. Dokle sve ovo ide…Dali je tacna teorija da je borba izmedju dobra I zla uvijek prisutna….Zamislite se…
Ja nemam jos puno vremena na ovoj zemlji…Nemam zato sto necu da imam…Ubijam se svakim danom sve vise I vise…Kad se ne radujem svom djetetu zasto bih se radovao bilo cemu…Hocu da odem…Al za ime Boga nedajte da ode ljubav I sreca koju smo nekad imali…Ne dajte…Ja se predajem I necu vise…Ja samo jos par pjatova ribe da ispraznim, I malkice, samo malkice da se Juga namirisem…Nikad mi nije trebalo puno…Nikad…Malkice s vrha…Sta cu kad sam povrsan…..Zdravi bili I cuvajte se gdje god bili , jer zlo ne bira…I obicno ugriza za najbolje dijelove….Pamet u glavu…
Primjedbe
Objavi komentar