Prica bez rijeci…
Cetiri dana napet sam ko sipak. Samo da puknem. Ne spavam dobro I svasta ruzno sanjam. Zena me sinoc nagovara da popijem zelenka da se smirim. Nisam htio. Sve me boli I sve me gusi. Ne govorim nista. Ucilo me da sutim I cekam sta ce stariji, iskusniji prvo reci, pa onda da dobacim, al samo ako je pametno. Ne znam dal je pametno ili ne al ja u sebi ovo ne mogu vise drzat jer je zivot ubijen u meni, I volio bih da me nema. A I stariji su poceli govorit, pa rekoh mogu I ja…
Star sam dovoljno da mogu da gledam na svijet I na zivot “na raspar”. Da vidim I ovu I onu stranu od istog problema. Naucilo me da svaka posljedica ima I svoj uzrok I da je dobro sagledati obe strane ako nista drugo onda bar zbog toga da meni bude jasnije. Naucilo me isto da je prvi korak u rjesavanju nekog problema da se sagleda I odredi I definise da problem postoji. E kad se to kaze da problem postoji ondak je valjda lako rijesiti ga. Mislim nije lako al je puno lakse…
Nije meni nikog vise zao. Nikog… Odavno…
Zao mi djece njihove sto rastu kako rastu, u beznadju I bez ikakve sanse. Zao mi je djece njihove koja moraju slusat price iz proslosti, nabijati mrznju u dusama malim I postajati sveti ratnici u 17-toj. Za koga??? Digla se glava povisoko njihova, a djeca svoju sve vise I vise spustaju. Nema ko da ih obrazuje I ljepoti uci. Zao mi je sto zadnji dogadjaji direktno podpisase opravdanje za agresore za sve sto su ucinili bilo gdje. Zao mi je sto mi nestade zemlja, za koju sam nekada s pravom govorio da je moja, I bio ponosan na nju. Uzese mi je bez pitanja I bez rata, I jos mi njezno rekose: “Kus, kopile”
Bolje biti kopile nego svijetom mahati krvavim rukama I lizat guzice onima koji nas I ne vide nego kao roblje. Za deset godina ni aerodroma necemo imat a kju kluks klan ce definitivno regrutovati sve koke u gradu a I sire… Nek ace…I tako I tako ih ocima ne mogu smislit, bar ih gledat necu morat.
Srusi mi se san I nada. Eto… Izvinjavat se necu nista I nikome… Stisnut cu se u svoju kucicu ko puz, I bolovat dok ne odem. Daj boze sto prije. Ja njih ni pjan vise ne mogu podnijet a I mamurluci su tezi I gori…
Samo da je meni otici odavde pa da se ne sjecam nicega…
Primjedbe
Objavi komentar