Putovanja

 

https://www.youtube.com/watch?v=m_cFXYcET1Y

 

 

Opet se vratih s puta. Toliko se radujem kad idem na put, ko malo dijete… Sve kontam, odoh ja… I nekako podsvjesno mislim kako ce mi tamo dobro bit I kako se nikad vise necu vratiti…Dobro je, nema veze kako ce tamo bit, samo da se ne vratim pa dje bilo da odem… I onda necu ni da se podsjecam da cu se ipak morat vratit…

 

Potoplo subotnje jutro na lokalnom aerodromu I prekrasno plavo nebo, prevruca putnicka kabina I pritisak na plucima podigose me na nebo…Ne znam ni kad smo se popeli na 32000 feeta visine jerbo po starom obicaju zaspah ko beba… Dva sata kasnije, Denver Colorado I cuvena fabrika cokolade koja bogu ne valja al pise da je najbolja na svijetu, I najveca, I najljepsa, I sve naj…Al reci cu vam da je najskuplja to je garant jerbo jabuku umocenu u cokoladu naplacuju 19.99…. Pa ti vidi…Ja ti jabuku nikad ne promasim pa makar…Eto samo sto je umocena u cokoladu pa posuta skrhanim ljesnicima bademom I orahom… Meni to eto nesta lijepo, a posto masta moze svasta, ja zamisljam one nase tufahije…. Kolko je ovo bolje od tufahije…Nemeres se ukapat I da oces… Al eto kad sam ja ters pa bi mijenjao ovih jedno 2000 za jednu nasu I jos bih potpiso da se sav iskapam I da ne smijem mijenjat kosulju dva dana a kravatu tri…..Samo da me pitaju od cega su fleke i da im ja pricam o tufahijama….O tufahijama da im pricam…

 

Haj dobro nema veze eto ga sljedeca ptica letilica znacajnog broja 737 pa pravo za Baltimor… Jos smo rurali po pisti I jos sam imao onaj okus jabuke u cokoladi, I sjecanja na tufahije I kaldrmu, kad upadoh u san… I tako sljedeca 3.5 sata…Sto se mene tice mogli smo jos letat al eto nedaju se covjeku ni naspavat… Gledam kolko je sahata kad ono tri sata vise nego sto sam ocekivao…Haj dobro je sad sam na Istocnoj obali…Da mi je jos 6 sati vremena zagrabit, bio bih u Seheru, gdje nema jabuka u cokoladi al ima tufahija… Ko u prici…A sto sam se svezo tufahija ko pijan plota…

 

Fataj se limo servisa ko Tito I pravo u otaj resort nekakav, nesta… Docekase me ko kralja I u kraljevsku sobu me postavise, sve ima, al me I upozorise da mi je sastanak sa zvaljama, neformalni, za sahatak I da kravata nije obavezna… Ma bravo…Dugi tus, bijela potkosulja sa znakom Indexa, pa druga majicica bordo boje odozgo…Jeste, jeste, znam otkud mi bordo boja, al moro sam… Jerbo ako me dusmani poguraju, mores mislit dokle cu dogurat…A ako propadnem, bar cu imati razloga da nekoga budem ljut… Haya…Psiologija ti je to, a ovo kako sam napisao psiologija to nije greska…Jerbo se tako kaze pravilno…

 

Pa na sastanak… Njih troica I tri trebe vec za sankom… Odmah skontam da su papci…Kod nas da su vec bi povracali a oni suhe martinije cuclaju I ganjaju one olive po casi ko sad oni ono nesta…Ispozdravlja se sa mnom I pitaju me jesam li dosao sam… Nisam, rekoh, doso sam sa koferom, mater vam fakinsku pobjegli od zena pa se sad meni ovdje hofiraju na strani ko oni neki mangupi…Kad sam ja bjezo od zene mi u mene mi nisu ni znali da ce jedan dan slusat sta JA imam da kazem…Kosto rekoh, papci…. Bi mi zao I da sam doso, al sta je tu je, more bit bolje do sutra, kad se grupa uveca… Pa odadari… Vidim ja gdje to ide I kod druge sode objasnim ja da nije u skladu sa mojom religijom da pijem…Namah me popustise s nutkanjem I bi im nekako I drago. Nemaju pojma kolko bi im zao bilo da su vidili kolko sam ja bazdiran… Al eto… Kako rekoh da mi religija ne dozvoljava, tako me ova jedna njihova maslinaste boje koze I ociju boje cilibara, poce strateski zagledat. Iskoristi priliku, vjesto, kurvanjski da izmjena mijesta I eto je do mene. Pa me nako u po glasa upita odakle sam. Rekoh Pasco, Washington… To vazda pali… Ufati me za ruku a meni se namah pritisak dize I ukoci mi se desna ruka…Ma ne to….Originally….U po glasa,drzeci me za desni lakat, blize uhu priupita….

 

Htjedoh da joj pricam o moru plavom ko raj, I planinama koje nisu najvisocije na svijetu, al jesu najljepse, o zagadjenim rijekama I livadama punim mina, da joj pricam o potocima I pticama I cvrcima I galebovima da joj pricam. Htjedoh da joj pricam o janjetu na raznju I o prokletim tufahijama dabogda mi na usi izlazile sljedecih svih godina sto su predamnom…

 

“Znas li ti, luce moje, gdje je Mediteransko more???”, Zazelih da je navucem na lakse geografke pojmove…”Znam”, rece… “Ja sam rodjena u Lebanonu…”…Vec se vidjoh da ce me rekrutirat za hezbolah I na svasta nagovorit. A ja vakav povodljiv, lako stramputicom krenem. Te se nekako uhafizah I poceh razmisljat o tome da svako putovanje ima svoju polaznu I zavrsnu tacku… A moja je ma kako bilo I gdje bilo tamo gdje me maslenica ceka, I gdje mi kazu da se sa mnom ne moze zivjet kolko sam nervozan I kolko se derem I samo svadjam I samo locem…I gdje nekad bude I tufahija…

 

I evo mene nazad… Nije bilo maslenice za docek, al je bila meza za 10… I whiskey je bio rashladjen kako treba I sve je bilo van tako… I zeni su mi se svidile suncane naocale sto joj uzeh u prolazu jerbo su pravo dobre bar za mene, a vidim da se I njoj svidjose pa mi drago, eto makar nesta da joj se svidja I da se necemu obradovala…Ma nije njoj lako sa mnom, znam ja to 100% al nije do mene…Ja pito ona pristala, mislim do nje je bilo…

 

Haj rekoh danas kad sam se malo uhafizo od puta I svega, da se javim mami da sam doso.. ZOvem je, ne javlja se…Odmah se brinem, sta je da joj nije sta…Odem na fb gledam koga ima I sta ima, kad moja mama na chatu…Posaljem joj poruku I upitam sto se to ne javlja… Nije proslo ni 15 minuta zove…”Sta ima”, poce istraga…

 

Al tufahije ne spominje ni mati mi u mene mi moja mi a bogami ni zena mi… Morat cu ja uvest drasticne promjene I poostrit disciplinu… Evo na primjer veceras cu zeni pustat you tube priloge o tome kako se pravi Lebanonski kruh…

 

Negdje na Mediteranu, blizu Balkana gdje ima tufahija….A jesam navro…